«Nisam mogao ni sanjati da ću jednoga dana kao građevinski inženjer raditi u Njemačkoj, zemlji u kojoj sam sa porodicom, bježeći od ratnih stradanja, proveo dvije godine», kaže 31-ogodišnji Bilal Kunduklija.

Bilal je danas dio velikog i dinamičnog tima, čiji zadatak je da jedan dio saobraćajne infrastrukture u srcu sjeverno-rajnske prijestonice Düsseldorfa sa površine zemlje izmjesti u podzemlje. Naime, do toga je došlo usljed realizacije projekta Kö-Bogen, čiji autor je jedan od najznačajnijih živućih arhitekata, kontroverzni Daniel Liebeskind, koji je, između ostalog, projektovao i Muzej holokausta u Berlinu, London Metropolitan Univerzitet, Art muzej u Denveru i brojne druge građevine širom svijeta. Njegov projekat Kö-Bogen odlikovan je MPIM nagradom, takozvanim Oskarom za arhitekturu i to kao „najbolji projekat urbane obnove nekog grada“.

«Od februara radimo na izgradnji 800 metara dugog tunela. Radove izvodi više firmi. Imamo brojne sastanke na kojima se sve detaljizira i dogovara. Poslove vode dvije velike firme, a mi smo jedan od nekoliko podizvođača i zaduženi smo za grube građevinske radove», kaže Bilal.

Goražde-Sarajevo-Hanover

Prvi put je sudbina ovog mladog bh. stručnjaka dovela u Njemačku tokom rata u BiH. Taj boravak s tužnim povodom mu je mnogo pomogao prilikom njegovog drugog, mnogo sretnijeg, dolaska u ovu razvijenu zapadnoevropsku zemlju.

«U ratu smo iz Goražda izbjegli u Sarajevo. Teško se živjelo i otac je pred sami kraj rata odlučio da izađemo iz BiH. Skrasili smo se u jednom mjestu blizu Hanovera, gdje sam dvije godine učio jezik i završio dva razreda škole. Godine 1997. sam se kao 14-ogodišnjak vratio u BiH. Završio sam srednju građevinsko-tehničku školu, a potom 2009. diplomirao na Građevinskom fakultetu u Sarajevu.»

Bilal je već naredne godine dobio posao u Institutu IPSA, gdje je naredne dvije godine radio na različitim projektima Koridora Vc, projektima tunela, raskrsnica, signalizacije itd. Radeći na Institutu IPSA je, kako kaže, stekao zanimljiva i dragocjena iskustva.

Poziv poslije pet godina

Za njegov dolazak u Njemačku bio je presudan jedan slučajan susret u Sarajevu. Naime, tokom studija građevine Bilal je bio urednik stručnog studentskog časopisa, koji je izlazio dva puta godišnje. Taj časopis je često i on lično nosio na adrese građevinskih firmi u BiH. Tokom posjete firmi BBM je, na nagovor sekretarice, ostavio svoje podatke u kojima je, između ostalog, pisalo i da govori njemački jezik.

«Početkom 2012. nazvali su me iz firme BBM i, kako je ta kompanija imala svoje podružnice u Njemačkoj, ponudili su mi posao. Zanimljivo je da sam tek pet godina poslije posjete toj firmi dobio ponudu za posao», prisjeća se Bilal.

U Sarajevu je, kaže, s obzirom na prilike u BiH, živio dobro. Kupio je stan, imao solidno plaćen i siguran posao. Međutim, nesigurnost u državi i izazov za novim iskustvima su ga, veli, doveli u Njemačku.

Mukotrpno, ali dragocjeno iskustvo

Četiri mjeseca je trajala procedura dobijanja papira za rad u Njemačkoj, a nakon toga je uslijedio odlazak ovog mladog stručnjaka iz BiH.

«Kada sam došao ovdje bio sam smješten u stanu sa još jednim inženjerom u Herneu. Prvih par mjeseci mi je zaista bilo teško, jer sam se odvojio od djevojke, prijatelja i familije. Osim toga, od povratka iz Njemačke u BiH prošlo je 15 godina, tokom kojih nisam koristio njemački. Trebalo mi je pola godine da osvježim znanje jezika, a mnogo energije zahtijevalo je i učenje stručnih izraza, pri čemu su mi kolege ovdje mnogo pomogle», prisjeća se on.

Prva tri mjeseca je radio kao predradnik na projektu metroa u Düsseldorfu, na kome je proveo pola godine.

«Tu sam mnogo toga naučio. Čini mi se da sam za tih pola godine naučio više nego da sam u BiH radio nekoliko godina. To je bilo mukotrpno, ali i izuzetno vrijedno iskustvo.»

Poslije toga ga je firma prijavila kao građevinskog inženjera, a potom je podnio zahtjev za priznavanje diplome. To je trajalo oko pola godine, a u međuvremenu je postao vođa radova ili projekt menadžer na gradilištu.

Nije se pokajao

«Svaki inženjer bi poželio da radi na ovakvim projektima. Svaki dan se na poslu pojavi niz problema, ali se oni rješavaju izuzetno dobrom koordinacijom predstavnika firmi. Za mene je to nešto posve novo i drago mi je da direktno mogu pratiti savremene trendove u struci», kaže Bilal.

On ne krije ni zadovoljstvo primanjima, koja su, kako kaže, šest do sedam puta veća nego ona koja je imao u Sarajevu.

«Ovdje živim kao podstanar sa suprugom koja je prije nekoliko mjeseci došla iz BiH. Supruga trenutno uči njemački jezik. Kvalitet života ovdje je izuzetno dobar i od moje plate nas dvoje možemo sebi priuštiti sve što nam je potrebno», ističe on.

Svim mladim stručnjacima u BiH, a koji namjeravaju okušati sreću na Zapadu, Bilal Kunduklija preporučuje da budu vrijedni i da prate savremene trendovima u struci:

«Teško bih bilo kome preporučio da ide ili da ostane. To je teška i zahtjevna odluka. Ja sam se odlučio na ovaj korak i nisam se pokajao. Mladi stručnjaci u BiH su u nedostatku referentne literature i trebaju što više konsultovati udžbenike na engleskom ili njemačkom jeziku, jer znanje je nešto što će im itekako pomoći u životu.»