Vrijeme tranzicije je oduvijek bilo tako dugo, to je tradicija koju dugujemo vremenima u kojima se putovalo poštanskim kočijama. Ali ovaj put su sigurno mnogi izvan SAD-a željeli da predsjednik izabran u studenom ranije preuzme dužnost. Onda sigurno ne bi bilo te mučne nesigurnosti oko toga što Donald J. Trump doista smjera sa svojom zemljom i svijetom. Njegovom prevelikom egu sigurno bi godilo da se zbog njega promijenilo tu tradiciju duge tranzicije.

Danas će Trump postati predsjednik. A mi ne znamo – ništa. Trump je i previše komunicirao. Ali uvid u njegov politički koncept, pod uvjetom da ga on ima, o tome što slijedi nakon osvajanja Bijele kuće, ostaje u domenu nepoznatog. Bilo bi krivo ismijavati njegove izjave pod tvrdnjom da ovo ili ono nije realistično, pa se onda to i neće dogoditi.

Izjave koje kreiraju i mijenjaju stvarnost

Problem je da američki predsjednik već i samo svojim izjavama u intervjuima kreira stvarnost, odnosno mijenja ju. To vrijedi na primjer za njegove primjedbe o NATO-u. S jedne strane je Sjevernoatlantski savez „zastario", a s druge strane mu je doista važan. Takve stvari pozivaju protivnike NATO-a da isprobaju što sve mogu napraviti, a da ih se ne kazni. Ta poveznica bi morala biti jasna i intelektualno „prostijoj" duši.

Mnogi poduzetnici se smatraju boljim političarima. A Trump sebe vidi kao najvećeg. Ali postoji razlika „vlada" li se u nekom poduzeću po dekretu ili se u itekako kompleksnoj tvorevini po imenu „država" inicira donošenje odluka. Poduzeća djeluju u jednom određenom sektoru i ne moraju se puno brinuti o drugim područjima. U politici je sve povezano, i to nije samo glupa fraza slabića koji ne vole donositi odluke.

Može se, možda se i mora u Americi mnoge stvari drugačije napraviti, drugačije nego što je to činio predsjednik Barack Obama. I pritom se jednoj stvari može samo nadati: da će biti ljudi koji će energiju super-ega usmjeriti u koliko-toliko proračunate staze. U suprotnom mi svijet za četiri (ili osam) godina nećemo prepoznati.