Razumljivo je što vlada velika euforija jer je konačno došlo do razmjene zarobljenika između Ukrajine i Rusije. Svojim porodicama se vraća sedamdeset ljudi koji su uglavnom nepravedno bili zatočeni. To su dobre vijesti koje bude uzdržanu nadu da bi se nešto moglo pokrenuti i kod konflikta na istoku Ukrajine i oko aneksije Krima.

Taj konflikt Moskva i Kijev vode na svim nivoima – vojno, politički, ekonomski i hapšenjem ljudi. Oni postaju politički taoci koji se mogu iskoristiti u nekakvom dilu. Moto je „ja tebi, ti meni". Koga dajemo, koga dobijamo, i kakve koristi imamo od toga? Tom logikom je došlo do ove razmjene.

Ali po toj logici Ukrajina nije najbolje prošla. Naravno, neki ljudi su na slobodi, ali je Kijev to skupo platio. To se najjasnije pokazuje na primjeru Vladimira Zemaha kojeg je ukrajinski sud iznenađujuće oslobodio prije razmjene. On je važan svjedok u procesu koji se u Holandiji vodi zbog obaranja malezijskog aviona nad istokom Ukrajine. Neki stručnjaci čak vjeruju da je Zemah sam učestvovao u obaranju letjelice.

Skandal je što je taj čovjek sada u Rusiji. To opterećuje odnose Ukrajine sa Holandijom i time sa EU. Uzalud su holandski posrednici protestovali, uzalud su poslanici Evropskog parlamenta pisali novom predsjedniku Vladimiru Zelenskom.

Šef države djeluje radi po devizi „Ukraine First" i time radi u svoju korist. Za Zelenskog je razmjena zarobljenika veliki uspjeh koji mu je prijeko potreban.

Njegovoj zemlji to može da stvori teškoće. Obaranje aviona na liniji MH17 prije pet godina označilo je početak sankcija EU protiv Rusije zbog sukoba na istoku Ukrajine gdje Moskva podržava separatiste. U Evropi bi se moglo postaviti pitanje zašto se solidarisati sa Ukrajinom kada Ukrajina ne uzvraća? To bi bio dodatni uspjeh za Kremlj.

Nadalje je sporno pitanje 24 ukrajinska mornara koje su Rusi prošle jeseni pohapsili pred obalama Krima. Međunarodni sud UN za pomorsko pravo već je tražio da se oni bez odlaganja oslobode – bez ikakve protivusluge Rusiji. Moskva je to samo ignorisala. Sada je razmjenila mornare za svoje ljude i istovremeno se oslobodila optužbe da u tom slučaju drži nevine.

Slično je sa rediteljem Olegom Sencovim koji je u Rusiji bez ikakvog dokaza bio osuđen na dvadeset godina u logoru. Ni u tom slučaju Kremlj više ne mora da se pravda što drži čovjeka u zatvoru samo jer je protestovao protiv aneksije Krima.

Kritički tonovi zbog ove razmene čuju se i u Ukrajini. Ali šira javnost je umorna od sukoba sa Rusijom i dobro prihvata razmjenu zarobljenika. Zelenski osvaja poene.

Njegov ruski kolega Vladimir Putin mogao bi da bude još veći pobjednik: još jednom je svojim zemljacima poručio kako se brine za sudbinu Rusa u Ukrajini. Kremlj je tobože pokazao spremnost za kompromis, a zapravo je opet hladnokrvno progurao svoj interes. To treba da imaju u vidu svi koji se sada nadaju brzom završetku sukoba oko istoka Ukrajine i Krima.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android