Povodom smrti vrhovnog vođe Revolucije ajatolaha Alija Hamneija, ruski predsjednik Vladimir Putin uputio je Iranu izraze saučešća, dok je njegov politički aparat osudio američko‑izraelske napade na Iran.  Napadi bi, prema Moskvi, mogli destabilizovati cijeli region i predstavljaju kršenje međunarodnog prava.

To može da zvuči cinično, imajući u vidu šta Rusija već godinama čini Ukrajini. Ali, politička Moskva dobro poznaje cinizam. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov to je priznao ubrzo nakon početka napada na iranski režim. Na jednom od brifinga za medije rekao je:
„Moramo da umanjimo posljedice ovih globalnih potresa po našu ekonomiju. Moramo da obezbijedimo profit za sebe tamo gdje je to moguće, iako to možda zvuči cinično.“

Privremeno ublažavanje sankcija

Ove izjave podudarile su se sa vijestima da američka vlada razmatra ublažavanje sankcija za rusku naftu. Vašington je za sada zaista privremeno, u vremenskom raspomu od 30 dana, dozvolio prodaju ruske nafte koja se već nalazi na moru.

Takođe je jasno da je cijena nafteod početka rata porasla za oko 30 procenata, to posebno raduje Rusiju.

Početkom nedelje Putin je održao sjednicu o situaciji na međunarodnim energetskim tržištima. Ona se pretvorila u propagandnu promociju ruskih energetskih resursa. Putin je naglasio da zemlje poput Кine i Indije, koje uprkos svim sankcijama kupuju rusku naftu i gas, i dalje mogu da se oslone na Rusiju.

Putin se predstavlja kao spasilac

Evropljanima je takođe poručio da je Rusija spremna da sa njima sarađuje u oblasti nafte i gasa. Ali je dodao da „treba da dobijemo signale da su i oni (Moskva) spremni da sarađuju s nama“. Tako se Putin predstavlja kao navodni spasilac u nevolji.

S pogledom na sopstvenu zemlju, Putin zahtijeva da ruski proizvođači koriste dodatne prihode iz sektora nafte i gasa kako bi smanjili zaduženost i druge obaveze prema bankama.

Putin pokušava da umilostivi javnost i prikaže Rusiju u dobrom svjetlu — kako u svijetu tako i u sopstvenoj zemlji pred sopstvenim stanovništvom, koje sve više trpi zbog rata protiv Ukrajine i njegovih troškova. Rusija za sada profitira od rasta cijena energenata. Ali dokle?

Putinovi dalji profiti

Osim finansijskih koristi, Putin može izvući i političke prednosti iz rata protiv režima u Teheranu: mirovni pregovori između Rusije, Ukrajine i SAD trebalo bi da budu obnovljeni, možda već sljedeće nedelje. Ali zasad su suspendovani — što ide Putinu u korist, jer on voli da igra na kartu vremena.

Takođe mu pogoduje i to što je međunarodno pravo ponovo palo u drugi plan zbog iranskog rata. Time dobijaju oni koji se zalažu za pravo jačeg. Putin bi to mogao tumačiti u svoju korist čim mu zatreba.

U zavisnosti od dužine trajanja rata, SAD bi mogle upotrijebiti oružje koje bi inače bilo poslato Ukrajini — recimo rakete protivvazdušne odbrane „Patriot“. To znači da one ne bi stigle u Kijev.

Apropo toga: jedno vrijeme Iran je važio za glavnog ruskog liferanta oružja. Nakon invazije na Ukrajinu, Kremlj je navodno počeo da kupuje iranske dronove „Šahid“, mada to nikada nisu potvrdile ni jedna ni druga strana. U međuvremenu postoje tvrdnje da Rusija sama proizvodi dronove po uzoru na „Šahide“ i da ih je čak unaprijedila.

Bez obzira na to, Rusija i Iran su u januaru 2025. potpisali sporazum o partnerstvu. On ne sadrži obavezu vojne pomoći, ali obuhvata saradnju u svim drugim oblastima: ekonomiji, nauci, energetici.

Ako iranski režim padne, Rusiji ostaje bez još jednog saveznika

Ako bi režim u Iranu pao ili bio ozbiljno oslabljen, poslije Sirije i Venecuele Rusija bi ostala bez još jednog saveznika. Putin je prethodnih godina promovisao stvaranje novog svjetskog poretka i tražio partnere na Globalnom Jugu.

Svoju propagiranu „multipolarnost" želio je da pokaže na forumima poput Šangajske organizacije za saradnju ili BRIKS-a. U stvarnosti, međutim, SAD su više puta pokazale da mogu nekažnjeno eliminisati ili politički onesposobiti vođe zemalja Globalnog Juga. Putin, koji želi veći uticaj u tim regionima, sve to posmatra — sa mnogo riječi, ali bez konkretne pomoći saveznicima.

Da li će za Putina prednosti ili mane američko‑izraelskog napada na Teheran prevagnuti, još se ne može procijeniti. Zvanično, on želi brz kraj sukoba.

Američki predsjednik Donald Tramp je, možda u rijetkom trenutku pronicljivosti, prepoznao izvjesnu neiskrenost kod Putina. Nakon nedavnog telefonskog razgovora s njim, rekao je: „Kad bi okončaorusko‑ukrajinski rat — to bi bilo od veće pomoći.“