40 šefova država i vlada i oko 10.000 učesnika iz 54 zemlje: rusko-afrički samit koji je u srijedu otvoren u Sočiju pokazuje da Rusija tri decenije nakon raspada Sovjetskog saveza nastoji u velikom stilu obnoviti svoju prisutnost na afričkom kontinentu. "Afrika je sve više kontinent velikih mogućnosti", izjavio je Putin na otvaranju samita.

Slično kao što to Kina već radi, i Rusija želi da investira milijarde u Afriku. Dijapazon proizvoda i robe je pritom širok: od trgovine mašinama za poljoprivredu, teretnih vozila, hemijskih i farmaceutskih proizvoda, sve do aviona i svemirske tehnike. Osim toga bi na samitu trebalo da bude sklopljeno i više turističkih aranžmana.

Atomske elektrane za Afriku

Ali to naravno nije sve. Putin velike nade polaže u poslove ruskih kompanija za naftu i gas, a u igri je i koncern za eksploataciju dijamanata Alrosa. Ruski internetski koncern Jandeks bi trebalo da pomogne uspostavi bolje internetske mreže na kontinentu, a koncern za atomsku energiju Rosatom se nada narudžbama za izgradnju atomskih električnih centrala. A tu je naravno i povećanje već sada velikog izvoza oružja. Cilj je vrlo ambiciozan: u roku sljedećih pet godina Moskva želi da udvostruči obim poslova sa zemljama Afrike i to sa sadašnjih 20 na 40 milijardi dolara.

Uz Moskvu protiv bivših kolonizatora

Ali tu se ne radi samo o ekonomskim interesima. Prije nekoliko dana je Putin to najavio u obraćanju ruskim medijima: "Mi vidimo da čitav niz zapadnih zemalja vrši pritisak na suverene afričke vlade, pokušava da ih zaplaši i ucjenjuje." Tim riječima Putin podsjeća na neka prošla vremena, kada je Sovjetski Savez podržavao mnoge oslobodilačke pokrete protiv kolonijalnih sila u Africi. "Bez te čvrste pomoći Sovjetskog saveza mnoge naše zemlje ne bi mogle da izbore svoju nezavisnost", kaže Obadija Mailafija, raniji zamjenik predsjednika nigerijske centralne banke za DW.

Savez autoritarnih vladara

Kako bi ta politička suradnja mogla da izgleda vidi se i u tome da egipatski predsjednik Abdel Fatah el-Sisi uz Putina kopredsjedava samitom. Njegovoj vladi amnesti internešenal predbacuje brojna kršenja ljudskih prava. A i ruski angažman u Siriji na strani predsjednika Bašara al-Asada pokazuje da Rusija neće mnogo da se zamara pitanjima zaštite ljudskih prava u afričkim zemljama. 

Tako je i malo vjerovatno da će da bude nekih ograničenja kada je riječ o izvozu ruskog oružja u Afriku. Prema navodima stokholmskog Međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) trenutno 17 odsto ruskog izvoza oružja ide u Afriku. Ali tu je još veliki potencijal iz ruske perspektive. Najvećim dijelom se sadašnji izvoz odnosi na Alžir, s kojim postoje uske veze još iz vremena socijalizma. Na ostatak kontinenta otpada samo tri odsto izvora oružja i vojne tehnike. To se, smatraju u Moskvi, može i mora promijeniti.

Vojna tehnika za Afriku

Jedna od mogućih osnova su i ugovori o saradnji sa 19 afričkih zemalja koje je dosada sklopila Rusija. Uz to postoje i ugovori sa šest zemalja - Angolom, Nigerijom,Sudanom, Malijem, Burkinom Faso i Evatorijalnom Gvinejom - o isporukama vojne tehnike. Riječ je o vojnim avionima, borbenim i transportnim helikopterima i protutenkovskim raketama.

Tako možda i nije slučajnost da su baš na dan otvaranja samita u Sočiju u Južnu Afriku sletjela dva ruska bombardera tipa Tupoljev TU-160, koji mogu da nose i atomske bombe. Po riječima ruskog ministarstva odbrane to predstavlja doprinos razvoju vojne saradnje Rusije i Južne Afrike.

Strateško pozicioniranje

Kako bi ta buduća vojna saradnja mogla da izgleda može da se vidi na primjeru Centralnoafričke Republike. Tamo je, prema pisanju njemačkog magazina Špigel, trenutno angažovano oko 200 ruskih vojnih savjetnika. Razlog za to su velike rezerve sirovina, prije svega urana.

Kada je riječ o sirovinama, a uz uran tu su još i mangan, boksit ili hrom, ruske firme u Africi igraju značajnu ulogu, kaže američki stručnjak za Rusiju Pol Stronski iz trusta morgova "Carnegie-Endowment for International Peace". "Te firme su predvodnice, a ruska država ih koristi da ojača svoje prisustvo i kada je riječ o bezbjednosnim temama, i kada je riječ o političkom uticaju - i to bez velikog rizika i bez velikih troškova", smatra Stronski.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android