Kino Delphi Lux u blizini Zoo-Palasta, je mjesto na kome je  BiH- Ambasada  organizirala zatvorenu projekciju filma za diplomate i građane BIH filma o Emeriku Blumu. Na njegovo prikazivanje prije zvanične projekcije u okviru  jubilarnog 30. Jevrejskog filmskog festivala Berlin Brandenburg, je odabrane goste pozvao ambasador  Damir Arnaut. Arnaut se  u njemačkom glavnom gradu veoma aktivno zalaže i za prezentiranje bih-kulture u Njemačkoj.

Blum – simbol uspjeha Sarajeva

U publici brojni veleposlanici, ali i članovi njemačkog parlamenta, njemačkih ministarstava, te građani BiH i drugih zemalja bivše Jugoslavije, koji bolje poznaju lik i djelo Emerika Bluma. Kroz film Jasmile Žbanić ga bolje upoznaju svi prisutni. Da je Blum Sarajlija koji potiče iz skromne jevrejske  porodice, komunista koji je  preživio koncentracioni logor Jasenovac, jedan od osnivača i dugogodišnji direktor  jugoslovenskog ekonomskog  giganta „Energoinvest", gradonačelnik Sarajeva. O njegovom životu bi se mogli pisati romani, Jasmila Žbanić u 76 minuta svog dokumentarca veoma autentično objašnjava fenomen Blum, njegov rad, životne principe i  predstavlja prije svega čovjeka  Emerika. Publika u Berlinu je oduševljena: „Ja sam jako sretna što vidim da je publika i na ovoj diplomatskoj kao i na festivalskoj projekciji  tako pozitivno reagovala na ovaj film, skoro jednako kao u Sarajevu ili drugdje u BiH.  

Jedan Nijemac je izašao iz kina i zahvalio mi se sa suzama u očima što je, kako je rekao  'gelernt und gefühlt‘,  naučio dakle  nešto što nije znao i to snažno emotivno doživio. Mi u BiH znamo ko je bio Emerik Blum i šta je bio 'Energoinvest'. Stoga imate pravo, to je zbilja prije svega jedna ljudska priča. Trebala sam dosta vremena da je realiziram. I sama sam bila iznenađena Blumovim vizijama i višedimenzionalošću kada sam počela tražiti sagovornike koji ga se sjećaju i  počela kopati po arhivima, ali se trud isplatio", priča za DW najpoznatija i najpriznatija bosanskohercegovačka redateljica u svijetu.  

Film oduševljava publiku i u susjednim zemljama

Jasmila ponosno priča i o tome da se film sa velikim uspjehom prikazuje i u hrvatskim kinima a da će u Srbiji zvanično biti predstavljen na 18.međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Beldocs, koji se održava od 21. do 27. maja u Beogradu. Raduje je da je film izabran za učešće na ovom berlinsko-brandenburškom, u Njemačkoj a i šire,  veoma uglednom festivalu, no on je i jedna vrsta probe za daljnu distribuciju filma u njemačkim kinima, objašnjava Jasmila Žbanić. „U Austriji je to već riješeno, film će se ove  jeseni početi prikazivati u tamošnjim bioskopima. Planiramo vidjeti i i šta je sa nekim drugim evropskim zemljama", kaže redateljica.

U Austriji, ali i u Njemačkoj, živi veliki broj građana iz BiH i regije, naročito u Berlinu, gdje Jasmila već izvjesno vrijeme i sama djelimično živi: „Ovdje su moji njemački koproducenti, prijatelji koje sam stekla, moja kamermanka, s kojom sam radila sve svoje filmove. Dakle, Berlin je zbilja neka moja druga kuća. Na drugoj strani je Sarajevo, ono je najveći dio mene, odatle dolaze moje priče, moja inspiracija. Sad sam više tamo, jer pripremam novi film", priča 50-godišnja režiserka i producentica.

Kriza filma u BiH

Novi film treba biti nastavak filma "Quo Vadis Aida?", koji je na 34. svečanoj dodjeli Evropske filmske nagrade, održane u Berlinu, proglašen najboljim evropskim filmom 2021. godine. Film tematizira genocid u Srebrenici, dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, a bio je nominiran  i za "Oscara" u kategoriji za najbolji film na stranom jeziku. „Film će se zvati „Quo Vadis Aida?- Dio koji nedostaje". Nedostaje nažalost  i novac koji bi projekat trebao dobiti od zemlje u čijem bi najvećem interesu trebalo biti da se ovakvi filmovi što prije realiziraju, od BiH.

„Moji filmovi su uglavnom evropske koprodukcije Njemačke, Austrije, Poljske, Holandije, Francuske, Švedske. To čekanje na odobravanje novca odgovornih u BiH postaje polako dramatično, jer ovakvi evropski projekti se mogu pokrenuti tek ukoliko imamo 100 posto sredstava. U BiH je trenutno totalno zakočen razvoj kinematografije", smatra ova redateljica.

 Bez dlake na jeziku

Jasmila Žbanić je dobar poznavalac i političkih prilika u BiH, ali i u svijetu. Aktivno se uključuje u političke diskusije i kako bi se u Bosni reklo, „nema dlake na jeziku".

„Kako da i  bude drugačije. Moj otac, koji je nažalost umro, me uspavljivao pjevajući mi pjesmu 'Konjuh planinom‘ (koja se pojavljuje i u filmu o Blumu op.ur.). Ja sam nakon toga uvijek plakala zbog mrtvoga drugara, husinskog rudara. Od malih nogu sam osvijestila šta znači antifasitička i klasna borba i sve što radim je nastavak takvog odgoja. A ono što se desilo BiH, Sarajevu, Srebrenici će me uvijek pokretati“, priča.

Brine je jačanje desno-ekstremnih snaga u BiH, regiji, Njemačkoj, Evropi, cijelom svijetu, te militarizacija:

„Svi kupuju oružje, umjesto da ulažu novac u savladavanje socijalnih problema, obrazovanje, kulturu. Time se pojačava jaz između bogatih i siromašnih, siromašni postaju sve siromašniji, bogati sve bogatiji. U Njemačkoj me naravno brine i gašenje slobode govora, ugrožavanje ljudskih prava i  jačanje desno-ekstremne partije Alternativa za Njemačku. Ali najviše militarizacija. Zamislite horor scenario da ta partija jednog dana dođe na vlast a naslijedi dobro naoružanu zemlju. I EU, naravno zbog Ukrajine i Putina, planira ogromno ulaganja u oružje. Umjesto da se svi bore prije svega za mir , mir je postao politički nekorektna riječ."

Kako bi  sve to vidio Emerik Blum da je živ? To nećemo nažalost nikad saznati. Quo Vadis, Kuda ideš svijete, ostaje i za Jasmilu velika enigma. A kuda ide Jasmila Žbanić? Na to pitanje s osmijehom odgovara:  „U nove projekte" i nada se, nove pobjede.