„Moramo više raditi u Njemačkoj“ fraza je koja se ovih dana često čuje i čita. Članovi Kršćansko-demokratske unije (CDU) često su u posljednje vrijeme izjavljivali da su potrebne reforme tržišta rada kako bi se potaknuo gospodarski rast. Ekonomisti se također zalažu za veću ponudu radne snage – iako iz drugog razloga.

„Njemačka se suočava sa značajnim demografskim padom. U sljedećih 15 godina izgubit ćemo sedam milijuna radnika jednostavno zbog starenja – osim ako se to nekako ne kompenzira“, objašnjava Enzo Weber iz Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB).

On kaže da je tačno da je potrebno više radnih sati. „Ali ne smijemo napraviti grešku da političari govore ljudima koliko dugo trebaju raditi“, dodaje ovaj stručnjak. Umjesto toga, smatra on, moraju se stvoriti bolji okvirni uvjeti i poticaje te pružiti podršku.

Razlozi za visoku stopu zaposlenosti s nepunim radnim vremenom

Dominik Groll iz Kiel Instituta za svjetsku ekonomiju to vidi na sličan način. On upozorava da će se, kada generacija baby boomera ode u mirovinu, ukupna radno sposobna populacija smanjiti - dok će potražnja ostati nepromijenjena. "To ima posljedice na naš životni standard ako se ništa ne promijeni", kaže ovaj istraživač tržišta rada. Međutim, koliko neko radi u konačnici je, smatra on, njegova vlastita odluka. "Ako radim više, zarađujem više i mogu si priuštiti više - ali imam manje slobodnog vremena. I obrnuto."

Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), prosječni broj radnih sati po zaposleniku u Njemačkoj je nizak u usporedbi s drugim zemljama i naglo je opao u posljednjih 20 godina. Međutim, taj trend odgovara značajnom porastu stope zaposlenosti žena i starijih radnika, izvještava Robert Grundke, voditelj odjela za Njemačku pri OECD-u. „Značajan broj žena i starijih radnika koji prije nisu imali radnog iskustva ušao je na tržište rada", kaže on.

Povećano sudjelovanje radne snage značajno je pridonijelo ekonomskom rastu u posljednja dva desetljeća, kaže ovaj ekonomist. Sada se, međutim, smatra on, mora razmotriti kako stvoriti poticaje za povećanje ponude radne snage i time suzbiti nedostatak stručne radne snage. Naime, upravo ove skupine često ne rade puno radno vrijeme u Njemačkoj. Nadalje, više studenata aktivno je na tržištu rada, dodaje Enzo Weber. To je i razlog zašto je, prema IAB-u, stopa zaposlenosti s nepunim radnim vremenom u Njemačkoj bila iznad 40 posto u trećem tromjesečju 2025.  

Poticaji umjesto apela

Trenutno kruže mnoge ideje: Tu su, između ostalog, ukidanje državnih praznika, socijalnih naknada ili mogućnosti propisivanja bolovanja telefonom, kao i ograničavanje zakonskog prava na rad s nepunim radnim vremenom ili povećanje maksimalnog dnevnog radnog vremena. Međutim, mnogi od tih zahtjeva nisu održivi, ​​naglašava Weber. Na primjer, ukidanje maksimalnog dnevnog radnog vremena pružilo bi veću fleksibilnost, ali bi moglo biti štetno za zdravlje i dovesti do pada kvalitete. Slično tome, ograničavanje plaće tokom bolovanje značilo bi smanjenje izostanaka s posla, ali i, jer bi ljudi išli na posao bolesni, shodno tome povećalo rizike od zaraze i pogrešaka.

„Vjerujem da će vrlo malo ljudi povećati svoje radno vrijeme samo zbog apela političara“, kaže stručnjak IfW-a Groll. Nadalje, smatra on, efekat na ekonomski rast nije dugoročan. „Povećanje radnog vremena za jedan posto jednokratno također će povećati ekonomski učinak za jedan posto jednokratno", kaže on. Međutim, u godinama koje slijede rast će ostati isti. Potrebne su druge poluge za poticanje inovacija, a time i produktivnosti.

Za tržište rada je, kaže Groll, relevantno nešto drugo: visoki porezi i doprinosi za socijalno osiguranje na zarađeni dohodak u Njemačkoj. „Sve dok to nema financijskog smisla za pojedinca, ljudi nikada neće raditi znatno više“, kaže Groll. „To ne ide skupa da se posao učini toliko neatraktivnim, a zatim se apelira na ljude da rade više." To se posebno, kaže on, ne isplati kada je riječi o onima koji su u nižim platnim grupama. „Ako oni rade više i zarađuju veći prihod, veliki postotak njihovih socijalnih naknada se smanjuje.“ Na kraju, to, kaže Groll, gotovo da i ne pravi razliku.

Stručnjaci kritiziraju porezni i transferni sustav

„U Njemačkoj često vidimo da su poticaji za zapošljavanje jednostavno preslabi“, kaže Weber. „Ako ste u području nižih primanja i zarađujete više, porezne stope prilično naglo rastu. Moramo izravnati ovu poreznu progresiju", kaže on. Dodaje da je potrebna i reforma socijalne države, ona koja integrira dodatne zarade u osnovni dohodak i osigurava da postoji odbitak od oko 30 posto za dodatni zarađeni dohodak. „Samo to bi stvorilo nekoliko stotina hiljada radnih mjesta“, smatra stručnjak.

„Primarno je riječ o tome da se ljudi natjeraju da rade više kroz učinkovit i bolje osmišljen porezni i transferni sustav“, objašnjava Grundke. Takozvana granična porezna stopa mora se smanjiti za niže i srednje prihode. Ova stopa pokazuje koliko se poreza mora platiti za svaki dodatni euro ličnog dohotka. Da bi se to financiralo, Grundke kaže da bi trebalo ukinuti izuzeća od poreza na kapitalnu dobit, poreza na nasljedstvo i poreza na dodanu vrijednost, a poboljšati provođenje poreskih mjera.

Nadalje, OECD smatra da bi kreatori politika trebali reformirati mini-poslove, zajedničko oporezivanje bračnih parova i su-osiguranje supružnika u zdravstvenom osiguranju kako bi poboljšali poticaje za povećanje radnog vremena. „Većina ljudi u Njemačkoj nije lijena, kako se često tvrdi u raspravi, već racionalna, jer se u mnogim slučajevima prekovremeni rad jednostavno ne isplati", kaže Groll.

„Ako zaradim malo više od praga mini-poslova, ponekad završim s manjim ili gotovo nimalo većim neto prihodom. To je očito problem“, kaže istraživač IfW-a Groll. Najmanje polovica onih koji rade mini-poslove su studenti, učenici ili umirovljenici. Za njih, kaže Groll, zaposlenje podložno doprinosima za socijalno osiguranje nije opcija. To je još jedan razlog zašto bi, prema mišljenju ovog stručnjaka, mogućnosti rada s nepunim radnim vremenom i drugi fleksibilni radni aranžmani trebali i dalje postojati. Za roditelje su također relevantni briga o djeci i podrška za starije osobe kojima je potrebna njega, dodaje Weber. 

Stariji radnici nude veliki potencijal

Sve to, pojedinačno uzeto, neće dovesti do nekih ogromnih postignuća, kaže Groll te dodaje: „Često govorimo o Gulliverovom sindromu. Pojedinačne mjere mogu imati samo mali učinak. Ali budući da postoji toliko mnogo pogrešnih poticaja, to se sumira do nekoliko postotnih bodova ekonomskog učinka.“ Još jedan važan korak, dodaje, jest mirovinska reforma i smanjenje pravila o prijevremenom umirovljenju. „Mirovina sa 63 godine bez odbitaka zapravo bi trebala biti ukinuta bez zamjene, a dob za umirovljenje trebala bi biti povezana s očekivanim životnim vijekom“, kaže Groll.

„U mirovinskom sustavu više se ne bismo trebali usredotočiti na to ko može kada otići u mirovinu i jednostrano nagrađivati ​​životna postignuća kroz mogućnosti prijevremenog umirovljenja, već bismo trebali dosljedno nuditi dobre poticaje za nastavak rada – poput dosljednog dodatka na mirovinu od 0,5 posto mjesečno“, kaže istraživač IAB-a Weber. Ljudi na zahtjevnim poslovima se trebaju sustavno razvijati u djelatnosti s dugoročnijim izgledima.

Njemačka ima najstarije radno sposobno stanovništvo u Europskoj uniji. Grundke također ističe potencijal starijih zaposlenika. „Prije svega, radi se o poboljšanju uvjeta rada, omogućavanju daljnjeg usavršavanja i pružanju fleksibilnosti.“ Istodobno, OECD predlaže ponovno razmatranje poticaja za prijevremeno umirovljenje – poput umirovljenja sa 63 godine ili blok modela za postupno umirovljenje. To dovodi do ranijeg odlaska više zaposlenika u mirovinu – a njihova odsutnost posebno je uočljiva s obzirom na nedostatak kvalificirane radne snage.