Jennifer Herb po svakom je vremenu na terenu, uz željezničke tračnice. Kao pratiteljica manevriranja u DB Cargo - teretnom ogranku Njemačkih željeznica, provjerava kočnice, pregledava podvozja te spaja i razdvaja teretne vagone. Njezina radna odjeća pritom mora pratiti svaki pokret: saginjanje, penjanje, okretanje i kilometre hodanja po neravnom terenu. Mora biti dobro vidljiva danju i noću i isto tako štititi od snijega, vjetra, sunca i kiše.

Herb nosi reflektirajuću jaknu strukiranog kroja i hlače u jarkonarančastoj boji, s reflektirajućim trakama i visokim udjelom rastezljivog materijala. „Ta je odjeća udobna”, piše ova radnica Željeznice u blogu proizvođača radne odjeće Bierbaum‑Proenen. Nekad je reflektirajuća zaštitna odjeća bila kruta i teška. Pogotovo za žene koje su morale nositi mušku odjeću, samo manjih konfekcijskih brojeva.

Žene nisu tek "mali muškarci”

Ali konstitucija ženskog tijela je drugačija od muškog. Pogotovo u bokovima: žene su obično hodale rastvorene jakne jer su zatvorene stezale. I kod hlača je bio nemoguć izbor: ili je bilo tijesno, ili su uzimale hlače za veće i deblje muškarce. I to je bila muka, a predugi rukavi i nogavice su se morali zasukati. Muškarci to često čine, ali žene nerado spremaju alat u prsne džepove – dakle oni im niti ne trebaju. Ni sigurnosna obuća za muškarce često nije odgovarala užem ženskom stopalu.

Prema britanskoj studiji Udruge žena u tehničkim zvanjima (Women’s Engineering Society – WES) iz 2010. godine, više od polovice ispitanica izjavilo je da ih osobna zaštitna oprema na radu ne štiti, nego sputava. To smanjuje koncentraciju, može dovesti do pogrešaka i - u najgorem slučaju, do nesreća na radu.

"Bilo mi je opasno po život!"

Larissa Zeichhardt vodi sa svojom sestrom tvrtku LAT Fernmelde‑Montagen und Tiefbau GmbH, specijaliziranu za polaganje visokonaponskih kabela u području željezničke infrastrukture. Prije nešto više od deset godina sestre su preuzele obiteljsko poduzeće.

Elektroinženjerka Zeichhardt tada je morala obilaziti gradilišta u zaštitnoj odjeći za muškarce jer drugih nije bilo. „To nije samo ružno izgledalo, nego je bilo i nepraktično. Stalno mi je bilo hladno i bilo je nesigurno jer mi je odjeća stalno negdje zapinjala. A ako radite u tunelu, to može biti opasno po život ako naiđe vlak, a ne uspijete se na vrijeme skloniti u tunelsku nišu jer vam se jakna zakači negdje za zid.”

Zato je direktorica tvrtke za sebe i svoje zaposlenice počela tražiti radnu odjeću prilagođenu ženama i pronašla ju kod kölnskog proizvođača Bierbaum‑Proenen. Bilo je to, prisjeća se, kao „oslobođenje”.

Za medicinske sestre, ali inače...

Heike Altenhofen direktorica je proizvodnje radne odjeće u toj tvrtki. Poduzeće osnovano 1788. godine već sedam naraštaja vodi ista obitelj, a radnu odjeću proizvodi od kraja 19. stoljeća. „Ženski krojevi oduvijek su postojali u medicinskom sektoru”, objašnjava nam Altenhofen. Jer i to je barem donekle "žensko” zanimanje pa toga ima.

Ali u sektorima u kojima dominiraju muškarci žene su dugo bez prigovora prihvaćale nedostatak odgovarajuće radne odjeće. Jednostavno ih nije bilo, niti su znale da bi mogle i postojati. „Osim toga, radna odjeća je nekad imala drukčiji značaj nego danas: nosilo se jer se morala nositi.”

Danas se žene žele osjećati barem jednako ugodno kao u svojoj odjeći za slobodno vrijeme. Na kraju krajeva, u radnoj odjeći provode i do 40 sati tjedno.

Zahvaljujući suradnji s Deutsche Bahnom, kölnski je proizvođač prije otprilike 15 godina počeo prilagođavati reflektirajuću zaštitnu odjeću i ženskoj anatomiji. „Žene su nam djelomično govorile da ih u muškoj odjeći ne shvaćaju ozbiljno”, kaže Altenhofen. Djelatnice Deutsche Bahna unosile su svoje ideje i isprobavale prototipove.

Mali detalji i golema razlika

Nabori na prsima, dvosmjerni patentni zatvarači ili elastična traka na stražnjem dijelu pojasa hlača – često su to sitni detalji koji čine razliku. „Kupci žele da odjeća izgleda kao ona za muškarce. Koristimo i iste materijale”, kaže direktorica proizvodnje. Jer to je donekle i uniforma.

Osobna zaštitna oprema mora zadovoljiti zahtjeve određenog radnog mjesta: vidljivost, slobodu kretanja, regulaciju temperature i vlage, otpornost, zaštitu od plamena i slično. Danas Bierbaum‑Proenen nudi "žensku” odjeću ne samo za željeznicu nego i za tvrtke iz građevinske, kemijske, energetske, prometne i komunalne djelatnosti.

U tim sektorima još uvijek radi razmjerno malo žena. Za razliku od muških modela, ženski krojevi ne proizvode se masovno da bi onda stajali spremni na skladištu, objašnjava Altenhofen. „No oni se razvijaju zajedno s ostalima i certificiraju ih ispitni instituti. Zato ih uopće možemo ponuditi.”

Prihod od njih nije velik. No važno ih je imati u ponudi kako bi kupci znali kako je upravo ta tekstilna tvornica dobar partner. „Čak i ako u nekoj tvrtki radi samo jedna žena i ona mora biti primjereno odjevena.”

Emancipacija konačno stiže

U međuvremenu neka poduzeća već i u svojim natječajima za nabavu zahtijevaju da se ponudi i radna odjeća za žene, kaže Altenhofen: „Time smo već osvojili neke projekte”. Poslodavci koji vode računa o rodno prilagođenoj radnoj odjeći poboljšavaju svoj imidž. To znatno pridonosi identifikaciji zaposlenica s poslom i poslodavcem. Prema iskustvu direktorice proizvodnje tekstilne tvrtke, posebno na to paze velika poduzeća, često i kroz radnička vijeća.

Zeichhardt, direktorica tvrtke LAT Fernmelde‑Montagen und Tiefbau GmbH, uvjerena je da su moderna i udobna radna odjeća jedan od razloga zašto se toj tvrtki javlja više mladih žena nego što je uobičajeno u toj grani. I influencerica i krovopokrivačica Sina Klein naglašava koliko je „razumno skrojena” i privlačna radna odjeća važna kako bi se žene privukle obrtničkim zanimanjima.

Važno je uopće to i imati

„Samo zaštitna odjeća koja se rado nosi jer je udobna, može u slučaju opasnosti doista zaštititi”, kaže Lena Hojland, direktorica proizvoda u danskoj tvrtki za radnu odjeću Fristads u razgovoru za stručni portal Bausicherheit. „Glomazna i kruta se odjeća često skida, čak i na rizičnim radnim mjestima.”

Sve se češće govori o posebnoj radnoj odjeći za žene. Danas već nekoliko proizvođača u svom asortimanu ima linije za žene, među ostalima Mascot, Kübler, Carhartt, Fristads i Diadora.

„Mnogi veliki kupci žele rješenje radne odjeće za cijelu radnu snagu iz jednog izvora, čak i ako je udio žena možda samo deset posto”, kaže Hojland. Čak i ako je cijena nešto povoljnija, „tko tu ne može ponuditi takvo rješenje, često ispadne sa natječaja.”