Na tabli već stoji plan letenja, ali malo dalje na terminalu se još uvijek gradi. Radnici u žutim prslucima rade na metalnoj skeli. Bez obzira što je aerodrom juče otvoren i počeo s radom, nisu svi radovi gotovi. Međutim, Kadri Samsunulu je ponosan. On je šef Aerodroma IGA. Rutinski predstavlja ključne karakteristike ovog mega projekta. Prve dvije od ukupno šest poletno sletnih pista su u funkciji, kao i kontrolni toranj izgrađen u elegantnom obliku tulipana.

Na aerodromu bi posao trebalo da nađe 225.000 ljudi, a prihodi bi do 2025. trebalo da iznose pet odsto turskog bruto društvenog proizvoda. "Ovo smo izgradili turskim novcem, turskim znanjem i s turskim radnicima", kazao je Samsunlu. "To nam daje ogromno samopouzdanje. Kada pogledam oko sebe, razmišljam: Uspjeli smo! To me čini ponosnim."

Sa radovima na trećem istanbulskom aerodromu počelo se u maju 2015. Za manje od tri godine iznikao je ovaj kolosalni projekat na sjeveru grada. Berlin o tome može samo da sanja. Ni nakon 12 godina nema nagovještaja kada bi aerodrom u glavnom gradu Njemačke mogao biti otvoren. 

200 miliona putnika godišnje

Dimenzije su gigantske: sa površinom 76 miliona kvadratnih metara istambulski aerodrom je tri puta veći od Frankfurtskog. On je od samog starta, sa kapacitetom 90 miliona putnika godišnje, veći od najvećeg evropskog. A ovo je tek prva od četiri planirane etape gradnje. Za deset godina bi ta brojka trebalo da dostigne 200 miliona putnika godišnje, što danas nije slučaj nigdje na svijetu. Samsunulu je izjavio da je do sada u aerodrom investirano 7,5 milijardi evra.

Novi veliki aerodrom je izgleda omiljeni projekat turskog predsjednika Erdogana, i simbol uspona Turske ka tituli svjetske ekonomske sile. Erdogan želi da od Istambula napravi jedno od najvažnijih vazdušnih čvorišta između Evrope, Azije i arapskih zemalja.

Ali, u ovom trenutku je turska privreda zapala u krizu, lira je dramatično pala a inflacija na rekordnom nivou. Uprkos svemu Erdogan je vršio pritisak da aerodrom mora da bude otvoren tačno na 95. godišnjicu osnivanja republike.

Visoka cijena prestiža

Uspjeh ovog mega projekta ima doduše i tamne strane. Prema pisanju medija, seljacima je za gradnju aerodroma nasilno otimana zemlja. Aktivisti za zaštitu prirodne sredine kritikuju sječu šuma koje su bile "zelena pluća Istanbula". A radnici koji su radili na izgradnji govore o užasnim uslovima, nedostatku sigurnosnih mjera, smrtnim slučajevima, lošoj hrani kao i problemima isplate.

"Tretirali su nas kao robove", kazao je Džemal Ozder koji je devet mjeseci radio na aerodromu. "Počinjali bismo da radimo ujutro u osam sati i radili bismo do 23 sata uveče. Neki su govorili da su morali da rade do ranih jutarnjih sati, a sljedećeg dana bi ponovo išli na prvu smjenu. Stalno su na nas vršili pritisak: brže, brže, morate završiti - stalno su govorili." Kada je otvoreno kritikovao uslove rada, otpustili su ga, kaže Ozder koji se u međuvremenu angažovao u turskom sindikatu DISK za prava aerodromskih radnika.

Štrajkovi, protesti, mrtvi

Od početka gradnje 2015. na aerodromu je radilo oko 35.000 radnika. Zaštita na radu i sigurnosne mjere su često bile nedovoljne, kaže Džemal Ozder. Do sada je prema podacima sindikata na gradilištu poginulo najmanje 38 radnika. Neki izvori govore da su poginule stotine ljudi. Vlada i Aerodrom govore o 30 mrtvih.

Sredinom septembra su hiljade radnika stupile u štrajk. Razlog za to je bila nesreća šatl-autobusa u kojem je povrijeđeno 17 radnika, neki od njih teže. I tu je navodno bilo mrtvih, ali to nije bilo moguće potvrditi iz nezavisnih izvora. Protesti su ugušeni, 400 radnika je uhapšeno a više njih se i dalje nalazi u istražnom zatvoru. "Onaj ko priča o zlostavljanju u opasnosti je da završi u zatvoru", kaže Džemal Ozder. "Možda je to najveći aerodrom na svijetu, ali na ovom projektu je krv radnika."

Šef Aerodroma Kadri Samsunlu je priznao da je na gradilištu bilo problema. Ali, oni su riješeni, kaže. "Radnici su zahtijevali promjene i mi smo na to reagovali. Mislim da su njihovi uslovi sada bolji, i po mom mišljenju to je sada gotovo. Radnici su srećni."

Redovna upotreba od 2019.

Šef aerodroma kaže kako želi da gleda naprijed a ne unazad. Jer, još ima mnogo toga što treba uraditi na istanbulskom aerodromu - i nakon zvaničnog otvaranja. Ranije je bilo planirano da se istovremeno avio-saobraćaj prebaci sa Aerodroma Ataturk na zapad grada, ali je to pomjereno za kraj godine. Tek početkom januara 2019. bi trebalo da se svi letovi odvijaju preko novog aerodroma. Do tada će na novom aerodromu biti simboličnih pet letova dnevno.

Takođe još nije izgrađena željeznička veza ka aerodromu, a aerodrom je 50 kilometara udaljen od centra. Planirana linija metroa biće završena tek 2020. A ovaj novi XXL aerodrom još nema ni ime. Kruže glasine da bi trebalo da dobije ime Abdulhamid II, po posljednjem sultanu Otomanskog carstva kojem se divi turski predsjednik - ili će se pak zvati po samom Erdoganu. Vidjećemo!

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android