Još ove nedjelje je američki predsjednik Trump na svojoj socijalnoj mreži najavio "veoma brzi" dogovor s Iranom kojim bi vojni sukob bio prekinut barem na neko duže vrijeme, ovog ponedjeljka je i američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio izjavio kako Washington želi "dati svaku šansu diplomaciji".

No noćas su "u samoobrani" američke snage napale više iranskih ciljeva u Hormuškom tjesnacu, objavio je glasnogovornik regionalnog zapovjedništva američkih oružanih snaga za Bliski istok (Centcom). Novi napadima je bio cilj zaštititi postrojbe od prijetnji iranskih snaga. Napadnute su raketne baterije i brodovi za polaganje pomorskih mina. Američki vojni dužnosnik ističe kako su oni "suzdržani" obzirom na primirje koje traje, ali će braniti vlastite snage.

Iranski mediji izvijestili su da je nakon američkog napada u području otoka Larak u Hormuškom tjesnacu, bilo više poginulih.

"Nikad više" kao prije rata?

Izgleda kako je slobodan promet Hormuškim tjesnacom ključna sporna točka u pregovorima o primirju. I američki predsjednik je izložen pritisku i domaće javnosti i pogotovo saveznika u Perzijskom zaljevu da osigura slobodan promet, ali Iranje i nakon najava o dogovoru istakao kako "više nikad neće biti" kao što je bilo prije ovog rata. No trenutno stanje je pat-pozicija: Iran blokira Hormuški tjesnac, američke snage​​​​​​​ blokiraju iranske luke iz kojih ta zemlja izvozi svoju naftu - i pitanje je koja strana će biti prisiljena popustiti.

Kriza uz iransku obalu ulazi u četvrti mjesec: Teheran je počeo naplaćivati plovilima do dva milijuna dolara za siguran prolaz kroz tjesnac, dok samo neki rijetki brodovi ipak prolaze američku blokadu u izvozu iranske nafte.

Te su suparničke blokade zasad bez odlučujućeg učinka. Neke azijske brodarske tvrtke pristale plaćati takse, iako su takve naknade protivne međunarodnom pomorskom pravu. U sporazumu se od Irana traži opet besplatan prolaz tjesnacom, ali i ti pregovori očito zapinju, čime se povećava opasnost od šireg regionalnog sukoba.

Trump se (ipak) boji rata?

Unatoč pokušajima posredovanja koje predvodi Pakistan i prijedlogu kratkog memoranduma kojim bi se prekinula neprijateljstva i ponovno otvorio tjesnac, niti jedna strana ne pokazuje spremnost na prvi ustupak.

Dania Thafer, izvršna direktorica instituta Gulf International Forum (GIF) sa sjedištem u Washingtonu, smatra da su Trumpove povremene prijetnje vojnom silom, kojima je želio pojačati pritisak na Iran, možda imale suprotan učinak. „Iranski odgovor upućuje na suprotno”, rekla je za DW. „Oni to tumače kao znak da SAD nema volje za daljnju eskalaciju rata.”

Američki predsjednik Donald Trump suočen je sa sve većim pritiskom okončati vojni pohod i u samim Sjedinjenim Državama, a još više od saveznika u Perzijskom zaljevu, poput Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara. Nagli rast cijena goriva i u samim SAD kao i povišenje ostalih cijena povećavaju politički pritisak uoči američkih izbora za Kongres u studenome.

Iran izgubio već milijarde dolara

Iran pritom gubi oko 435 milijuna dolara dnevno u trgovini, od čega gotovo dvije trećine otpada na izvoz, ponajprije sirove nafte, procijenio je u travnju Miad Maleki, viši suradnik u institutu Foundation for Defense of Democracies (FDD).

To znači da je blagajna Irana do prošlog petka i nakon 39 dana američke blokade, već pretrpjele gubitak od oko 17 milijardi dolara. Prema Malekiju, tome treba pridodati oko 144 milijarde dolara gospodarske štete uzrokovane američko-izraelskim napadima u prvim tjednima rata.

Burcu Ozcelik iz londonskog instituta Royal United Services Institute (RUSI), smatra da je Iran možda stekao nerazmjerno velik utjecaj zahvaljujući napadima na brodove i susjedne zemlje u Zaljevu, ali isto tako snažno osjeća posljedice poremećaja u vlastitom izvozu nafte.

„Unatoč samouvjerenim izjavama Teherana o otpornosti režima, njegovo gospodarstvo nije otporno na blokadu”, uvjerena je Ozcelik.

Najveći gubitnici su zemlje Perzijskog zaljeva

Stručnjaci imaju dojam kako se čitav sukob pretvorio u opasno nadmetanje u - čekanju. I SAD i Iran vjeruju da vrijeme radi za njih, no zemlje Zaljeva znatno su više izložene gospodarskim gubicima pa su tako i sklonije izbjegavanju rizika.

Njihovo nezadovoljstvo zastojem pretvorilo se u koordinirani pritisak za diplomatske napore. Pozvale su Trumpa da odustane od planova za daljnje napade i pruži više vremena za pregovore.

U tim zemljama se čuje kako bi i nekakav zamrznuti sukob ugrozio njihove gospodarske planove, kako u tranziciji sa fosilnih goriva, tako i ambiciozne industrijske i turističke projekte u koje ulažu stotine milijardi dolara.

Utoliko izrazito podržavaju pregovore uz posredovanje Pakistana i zajedničku inicijativu SAD i UN za ponovno otvaranje tjesnaca bez iranskih naknada i bez zahtjeva za kontrolom.

Iran zapravo pobjeđuje?

Iran nastoji rat iskoristiti i za dugoročne ciljeve već i kao regionalna sila koja sebe vidi u ulozi diktiranja politike čitavog Bliskog istoka. Thafer iz GIF smatra da iranske ambicije prelaze samu vojnu pobjedu i da dugoročno žele preokrenuti regionalni poredak u svoju korist. „Žele da zemlje Zaljeva istisnu SAD i da regiju nametnu sigurnost kakvu će diktirati Iran.” Naravno, našim novinarima ističe kako takav pristup nije u interesu tih država, unatoč njihovu nezadovoljstvu Washingtonom.

Iako se još nadaju pomaku u pregovorima, u Washingtonu traže potpuno otvaranje tjesnaca, prekid obogaćivanja urana i ne žele ukinuti sankcije bez većih ustupaka. Američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio upozorio je da vojna opcija "ostaje na stolu" ako Iran ne pristane na kompromis.

„Problem je u tome što nema cilja koji bi SAD mogao pogoditi i time odmah prisiliti režim na predaju”, rekla je Ozcelik za DW. „Ako se nađu na meti civilna infrastruktura, to bi moglo samo potaknuti Teheran na još žešći odgovor prema zemljama Zaljeva.”

Sve teži život za Irance

Teheran poručuje da neće popustiti, unatoč sve težim uvjetima života za obične građane gdje jedva ima nade kako će biti bolje. „Različiti prijedlozi Teherana, poput naplate prolaska kroz Hormuški tjesnac ili naplate podmorskih kabela, pokazuju da i pragmatični glasovi u Iranu shvaćaju kako gospodarstvo i stanovništvo dugoročno očekuju teškoće, čak i ako se postigne ublažavanje sankcija”, rekla je Ozcelik.

Godišnja inflacija u Iranu premašila je 54 posto, a cijene nekih prehrambenih proizvoda više su se nego udvostručile. Istodobno, diljem zemlje više od 80 dana traje prekid interneta, što dodatno izolira stanovništvo i otežava svakodnevni život.

„Dok Trump ovaj rat vidi kao dio svojeg političkog nasljeđa, Iranci ga doživljavaju kao pitanje opstanka režima i budućnosti svoje zemlje”, zaključila je Thafer.