Njemačka aktualna rasprava o migracijama mogla bi imati negativne učinke. Nakon desetljeća napretka u procesu uključivanja crnaca mogao bi se dogoditi nazadak, upozorava Tahir Della iz Inicijative crnaca u Njemačkoj (ISD) – organizacije koja se zalaže za prava crnaca u toj zemlji.

„Već primjećujemo da se, posebno kada se vode rasprave vezane uz migracije, dovodi u pitanje prisutnost crnaca i ljudi afričkog podrijetla u Njemačkoj“, rekao je Della za DW.

Najmnogoljudnija zemlja EU-a već se suočila s najvećim (prijavljenim) porastom rasne diskriminacije prema crncima u izvješću Agencije EU-a za temeljna prava (EUFRA) iz 2023. godine pod naslovom „Biti crnac u EU".

Od izvješća EUFRA-e, Njemačka je doživjela promjenu vlade nakon saveznih izbora 2025. godine na kojima je krajnje desničarska Alternativa za Njemačku, poznata po antiimigracijskom stavu, postala druga najsnažnija politička opcija u zemlji. A kada je riječ o gospodarstvu, europska industrijska sila bori se s poteškoćama. Njemačka se nije sasvim oporavila od pandemije COVID-19. Njemačka je jedino gospodarstvo G7 koje nije ostvarilo rast u posljednje dvije godine, a na putu je da 2025. godine ostvari i treću uzastopnu godinu ekonomske stagnacije. Sve bi to moglo imati implikacije i za crnce.

Iznevjerava li Njemačka imigrante iz subsaharske Afrike?

Ekonomski gledano, imigranti iz subsaharske Afrike, koji su činili većinu crnaca uključenih u istraživanje EUFRA-e o diskriminaciji, u gorem su položaju od drugih skupina u Njemačkoj. Njihova stopa nezaposlenosti iznosi nešto više od 16 posto – to je tri puta više od stope nezaposlenosti njemačkih građana i dva postotna boda više od stope među migrantskom populacijom. U prosjeku, imigranti iz subsaharske Afrike također zarađuju manje.

Jedan od tih imigranata je Arnaud de Souza, crnac rođen u Beninu. Zapadnoafrikanac, koji također ima afro-brazilske korijene, radi deset godina kao medicinski tehničar u jednoj berlinskoj bolnici. De Souza zarađuje 3100 eura mjesečno prije oporezivanja. To je nešto manje od 3363 eura – prosječne mjesečne bruto plaće za medicinskog tehničara koji radi u bolnici kao i on. Imigranti iz zemalja subsaharske Afrike imaju daleko najveću razliku u plaćama u odnosu na njemačke građane s njemačkim roditeljima, prema studiji objavljenoj u časopisu Nature prošlog srpnja.

Autori koji stoje iza istraživanja o razlici u plaćama između imigranata i domaćeg stanovništva kažu da je razlika u plaćama posljedica "sortiranja". Ono "segregira" imigrante na slabije plaćene poslove. Primjerice, u Njemačkoj su Afrikanci prekomjerno zastupljeni u loše plaćenim poslovima, poput sektora čišćenja objekata.

Razlika u primanjima mogla bi se naravno povezati i s nedostatkom priznavanja stranih kvalifikacija, manjkom jezičnih vještina i obrazovanja. Imigracijske politike također mogu igrati ulogu u određivanju toga tko ulazi u zemlju kad se radi o imigrantima prve generacije i imaju li ti ljudi dobre šanse na tržištu rada, napominju istraživači. Ali isto vrijedi i za rasnu pristranost, odnosno predrasude, dodaju oni.

Diskriminacija pri zapošljavanju u Njemačkoj

Iako postoje dokazi da se razlika u plaćama značajno smanjuje za većinu imigranata druge generacije, uključujući i podsaharske Afrikance, još uvijek postoji dobar razlog za vjerovanje da im je teže pronaći posao u Njemačkoj. Između 2023. i početka 2025. kandidati s afričkim i arapskim imenima (ili koja barem tako zvuče) imali su najmanje šanse da dobiju poziv za radna mjesta za stručnu obuku, stoji u nedavno objavljenoj studiji Sveučilišta u Siegenu. I to unatoč kontinuiranom nedostatku stručne radne snage u mnogim njemačkim tvrtkama.

Javni diskurs također može pojačati diskriminaciju pri zapošljavanju, kaže sociolog Malte Reichelt, koji je u okviru svog rada za Njemački institut za istraživanje zapošljavanja bio uključen u analizu razlike u plaćama između imigranata i domaćih stanovnika.

„Određene rasne ili međurasne kategorije postaju vidljivije u javnoj raspravi, a time i u procesima zapošljavanja, na primjer“, dodao je.

I nije riječ samo o Njemačkoj. Crnci diljem EU-a najčešće su prijavljivali probleme s diskriminacijom prilikom traženja posla – pri čemu je Njemačka ponovno druga najgora zemlja.

I dok prijavljena rasna diskriminacija može pružiti neke uvide u situaciju u društvu, ona i dalje ne odražava u potpunosti ono što ljudi prolaze u stvarnosti.

Primjer Luksemburga

I to je nešto što Luksemburg pokušava shvatiti. Mala i vrlo bogata zemlja ima jednu od najraznolikijih populacija u EU – više od 10 % stanovnika rođeno je izvan EU-a. Luksemburg je zauzeo pretposljednje mjesto u izvješću "Biti crnac u EU" iz 2017. Odgovor luksemburške vlade bio je pokretanje vlastitog istraživanja o percepciji javnosti o rasnoj i etničkoj diskriminaciji – čiji su rezultati objavljeni 2022. Zemlja sada radi na nacionalnom akcijskom planu protiv rasizma.

„Plan ima za cilj provesti konkretne inicijative za borbu protiv svih oblika rasizma i diskriminacije putem istraživanja, obuke i projekata podizanja svijesti“, kaže belgijski ekonomist Frédéric Docquier, jedan od koautora izvješća luksemburške vlade.

„Moramo shvatiti da diskriminacija postoji, a ne samo da se percipira", dodao je.

U Njemačkoj, Arnaud de Souza, rođen u Beninu, također se susreće s rasnom diskriminacijom na poslu. Neki pacijenti odbijaju da ih njeguje crni zdravstveni radnik. Rasna diskriminacija je raširena u zdravstvenom sektoru, sudeći prema izvješću iz 2024. koje je naručio njemački Savezni ured za borbu protiv diskriminacije.

A za de Souzu to također znači da je život i rad u Berlinu privlačniji od preseljenja u susjedni Brandenburg unatoč visokim troškovima života u njemačkoj prijestolnici.

„Tim s kojim radite vrlo je važan u zdravstvu“, rekao je de Souza za DW, napominjući da je situacija znatno drugačija za mnoge afričke zdravstvene radnike koje poznaje, posebno za one koji rade izvan Berlina, na primjer u susjednom Brandenburgu.

Činjenica da je de Souza ostao u skupljem gradu – dijelom i zbog straha od rasne diskriminacije drugdje – u konačnici znači da ima manje novca za trošiti kao potrošač jer veliki dio njegove plaće odlazi na stanarinu.

„Skupine koje se suočavaju s diskriminacijom plaćaju niže poreze u usporedbi s njihovim potencijalom. A ponekad, ako ne mogu dobiti posao, primaju će samo naknadu za nezaposlenost, što košta društvo“, upozorava Frédéric Docquier, koji je ujedno i zamjenik ravnatelja Luksemburškog instituta za socioekonomska istraživanja (LISER).

Rasna diskriminacija ima „fiskalne implikacije", dodao je.

Tahir Della iz Inicijative crnaca u Njemačkoj volio bi vidjeti sveobuhvatnije studije i prikupljanje podataka koji odražavaju ne samo trenutnu situaciju, već i ono što se događalo prije i događa kasnije – ljudima koji imaju veću vjerojatnost da će doživjeti rasnu diskriminaciju.

„Potrebna nam je slika o tome što znači odrasti ovdje ili doći ovamo, te iskustva koja ljudi imaju", rekao je on za DW.