Decenijama je kravlje mlijeko uživalo dobar glas. U vremenima privrednog čuda u Njemačkoj, šezdesetih godina prošlog vijeka, poznati reklamni slogan je glasio: „Mlijeko budi umorne muškarce". A osamdesetih je bila poznata krilatica: „Mlijeko će to obaviti". I skoro niko to nije dovodio u pitanje. Mlijeko je smatrano posebno zdravim, recimo za kosti, zbog toga što sadrži dosta kalcijuma.

Danas često čujemo da se ljudi žale na to da ne podnose mlijeko ili da principijelno sumnjaju da je ono što je dobro za tele, dobro i za čovjeka. Govori se o intoleranciji na laktozu i o dobrobiti za životinje. I u statistikama se sve ovo ogleda, naročito na Dan mlijeka (1.6).

Nijemci iz godine u godinu piju sve manje mlijeka. Njemački Savezni informacioni centar poljoprivrede (BZL) navodi da je potrošnja takozvanog konzumnog mlijeka po glavi stanovnika prošle godine iznosila prosječno 47,8 litara, što je 2,2 litra manje u odnosu na isti period pretprošle godine. To je najmanja količina od početka mjerenja u ujedinjenoj Njemačkoj od 1991. Potrošnja svih vrsta mlijeka 1995. je iznosila skoro 62 litra po glavi stanovnika. Prije deset godina količina se smanjila na 52 litra godišnje. 

Novi alternativni napici

Mogući uzrok opadanja omiljenosti mlijeka jeste rast potrošnje alternativnih napitaka na biljnoj bazi. Oni se spremaju od avene, soje, badema, indijskog oraha, kokosa, pistaća. Taj nadomjestak za mlijeko u EU ne smije da se prodaje pod oznakom „mlijeko", ali svi ga ipak tako nazivaju.

Ti biljni napici odavno nisu samo proizvod za malobrojne. Mlijeko od soje dugo je smatrano kao osobenjaštvo ljudi koji praktikuju vegansku ishranu. Ali i mlijeko od avene ili badema odavno nije proizvod za veganske čistunce ili ljude koji pate od alergija i intolerancije na laktozu.

Kritika mlijeka potiče iz posebnog miljea

„Kritika mlijeka je, pogleda li se istorija čovječanstva u poslednjih sedam do deset hiljada godina, izrazito nov fenomen", kaže kulturolog Gunter Hiršfelder. On objašnjava da sumnjičavost prema mlijeku, koje je hiljadama godina bilo znak bogatstva, dobrog života i zdravlja, raste u poslednjih 30 godina, prije svega među mladima i u određenom miljeu koji živi daleko od seoskih predjela.

Hiršfelder je profesor na Univerzitetu Regensburg, a sam je, pored istorije, studirao i poljoprivredu. On kaže da se poslije okončanja Hladnog rata umjesto lijeve i desne ideologije vodeći narativ kod mnogih prenio na hranu. „Ishrana i piće su preuzeli funkciju zamjene sa grubom šemom po kojoj je 'musli spasavanje svijeta', dok je 'stejk – optimizovanje samog sebe'".

Prema profesoru Hiršfelderu, mlijeko u svemu tome ima posebno mjesto i diskusija o njemu je posebno naelektrisana. „Bijelo je i izgleda nevino, ali je u očima mnogih ljudi krivo. Pogoni za proizvodnju mlijeka su za mnoge zavodi za mučenje životinja.“

On kaže da se bez većih problema može izaći iz tog kruga krivice. „Biljne alternative za mlijeko ne nanose nikome bol, mogu se upotrebljavati skoro na istovetan način kao mlijeko, one su fensi i ’kul’, pa je onda moto često ’popraviću i svijet i sebe’.“ 

Mlijeko je bilo važan korak u istoriji civilizacije

Istorijski, proizvodnja mlijeka uz obradu zemlje i stočarstvo spada u prelazak na sjedelački način života i time je važna za razvoj civilizacije, naglašava Hiršfelder. „Naš jezik je pun pozitivnih slika o mlijeku, pomislimo samo na izraz – tamo gdje teku med i mlijeko”.

Profesor napominje da su ljudi sve do 19. vijeka imali dodira s domaćim životinjama, viđali su kako se muze, od malena su se razumjeli u te stvari. U drugim dijelovima svijeta, kao što je Kina ili arapski svijet, skeptičan stav prema mlijeku manje je raširen.

Istorijski gledano to je moda i još nije masovni fenomen. Hiršfelder dodaje da bi podozrivost trebalo da važi i za industrijske produkte koji su predmet jake prerade, kao na primjer mlijeko od avene ili badema. „Nije li čak domaće mlijeko sa puterom na hljebu bolje od svjetske trgovine sojom", kaže on.

A sir?

Hiršfelder ukazuje na činjenicu da je sir teže zamijeniti nego mlijeko. „Njegova masnoća, protein, ukus i osobenosti teško da se mogu zamijeniti kockicama tofua na salati ili na pici". To pokazuje i statistika.

Postoje imitacije sireva na biljnoj bazi, takozvani analogni sirevi. Ali pravi sir je postao još popularniji u poslednjih nekoliko godina. Osamdesetih godina prošlog vijeka prosečno je svaka osoba u Njemačkoj pojela 14 kilograma sira godišnje, godine dvijehiljadite godišnja potrošnja se popela na 21 kilogram, a u poslednjih nekoliko godina, ta količina se ustalila na prosječno 25 kilograma po osobi.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu