Tokom vikenda, izraelska vojska izdala je upozorenje koje je civilima u južnom Libanu od prije poznato. Izrael je najavio da će uskoro napasti ono za šta tvrdi da je infrastruktura libanske militantne grupe Hezbollah u mjestu Yanouh.
„Nalazite se u blizini zgrada, koje koristi Hezbollah i radi vlastite sigurnosti morate odmah pristupiti evakuaciji", rekao je u subotu poslijepodne glasnogovornik izraelske vojske na arapskom jeziku.

Potom se dogodilo nešto, što je do sada bilo prilično neuobičajeno. Libanska vojska zatražila je da joj se, umjesto izraelskog zračnog udara, dopusti da sama izvrši inspekciju objekata i provjeri ima li tamo oružja. U onome što su izraelski mediji kasnije opisali kao „rijedak slučaj" i „presedan", Izraelci su pristali i otkazali zračni napad na Yanouh.

Bio je to pozitivan trenutak u situaciji koja za Liban postaje sve teža, dok primirje između Izraela i Libana iz novembra 2024. izgleda sve bliže kolapsu.

Zašto je primirje bilo potrebno?

Gotovo odmah nakon napada na Izrael, koji je 7. oktobra 2023. izvela militantna grupa Hamas iz Gaze, izraelska vojska počela je napade i na Hezbollah u Libanu.

Hezbollah je dio mreže proiranskih paravojnih milicija, koje se već dugo protive Izraelu i SAD-u a djeluju iz Jemena, Iraka, Sirije i Libana. Hezbollah, međutim, nije samo paravojska; on je i važna politička i društvena snaga u Libanu, često opisana kao „država u državi", sa socijalnom mrežom i vojnom snagom koja parira regularnim libanskim institucijama.

Između oktobra 2023. i novembra 2024. izraelska vojska je kopnenim i zračnim napadima napadala Hezbolah i Liban. U novembru je, uz posredovanje Francuske i SAD-a, dogovoreno primirje, čiji je jedan od uslova bio da Liban do 31. decembra razoruža Hezbolah. Zauzvrat, Izrael je trebao obustaviti napade na Liban i povući svoje trupe.

Kako se taj rok približava, libanske vlasti su pod pritiskom da dokažu da razoružavaju Hezbollah. Tvrde da su postigle mnogo. Libanske oružane snage (LAF) kažu da su postavili eksplozije i uništili toliko skladišta oružja da je Hezbolah ostao bez eksploziva. No, kako posmatrači često ističu, to je teško provjeriti. Također, i dalje traje spor oko toga da li se razoružavanje odnosi samo na jug zemlje, bliže izraelskoj granici, ili na cijeli Liban.

Pored toga, uprkos primirju, Izrael još od novembra gotovo svakodnevno bombardira Liban, pri čemu je poginulo više od 120 libanskih civila, a izraelske trupe se nisu u potpunosti povukle.

Ko će prvi popustiti?

„Obje strane tvrde da ona druga ne poštuje primirje, pa ga ni one neće poštovati", rekao je za DW David Wood, viši analitičar za Liban u think-tanku Crisis Group. „Pitanje je ko će prvi popustiti."

Na primjer, Izrael kaže da će u potpunosti povući svoje vojnike iz Libana tek kada Hezbolah bude razoružan. Hezbollah, s druge strane, tvrdi da će to učiniti tek kada izraelski vojnici odu i Izrael prestane bombardirati zemlju — i to uprkos jasnoj izraelskoj vojnoj nadmoći, ističe Wood.

Libanska država se našla između dvije vatre i posljednjih sedmica pod sve većim pritiskom Izraela i SAD-a. Liban je već sedam godina u dubokoj ekonomskoj krizi, a libanska vojska ovisi o stranoj pomoći. SAD su poručile da će, ako LAF ne ubrza razoružavanje Hezbollaha, prekinuti finansiranje vojske. Ali ako bi LAF ostao bez sredstava, očito više ne bi mogao provoditi razoružavanje.

I Izrael vrši pritisak na Liban. Ministar odbrane Israel Katz nedavno je upozorio da će, ako se proces razoružavanja ne ubrza, Izrael ponovo eskalirati vojne operacije u Libanu.

No, prema mišljenju Nicholasa Blanforda, višeg saradnika Atlantskog vijeća za Bliski istok, izraelsko bombardovanje zapravo otežava taj proces.
„Ratoborne akcije Izraela, što je ironija, potkopavaju proces razoružavanja Hezbollaha", napisao je u oktobarskom izvještaju. „Kada bi se Izrael povukao s libanske teritorije i značajno smanjio vojne operacije, to bi stavilo Hezbollah pod mnogo veći pritisak da se odrekne oružja."

Hezbolah tvrdi da libanska vlada ne čini ništa kako bi zaustavila Izrael i da on brani zemlju jer stvarna vlast to ne može ili ne želi.

„Rezultat svega ovoga je potencijalni zastoj", objašnjava Blanford. „Čak i ako Hezbollah ostane tvrdoglav i odbije predati oružje, libanska vlada ne može, neće i ne smije rasporediti pripadnike regularne vojske LAF protiv te stranke, jer bi to gotovo sigurno dovelo do raspada vojske i potencijalno izazvalo građanski rat."

Čak i da LAF može vojno djelovati protiv Hezbollaha, to ne bi učinio zbog straha od narušavanja krhkog političkog balansa u zemlji, dodaje on.

„Liban je zarobljen između niza nemogućih zahtjeva", napisala je novinarka i komentatorica Hala Jaber prošle sedmice za online medij Middle East Eye. „Razoružajte svoje jedino sredstvo odvraćanja, ali očekujte zaštitu; oslonite se na vojsku, ali joj uskratite oružje; vjerujte diplomatiji, ali prihvatite bombe sljedećeg jutra; vjerujte posredovanju, dok posrednici predlažu napade s masovnim civilnim žrtvama."

Neodrživa situacija

Izraelski napad na Bejrut krajem novembra, u kojem je ubijen jedan komandant Hezbollaha, pokazuje da se „status quo, koji se formirao nakon novembarskog primirja, raspada", napisao je prošlog mjeseca Fadi Nicholas Nassar, profesor političkih nauka sa libanskog Američkomg univerziteta u Bejrutu, za Italijanski institut za međunarodne političke studije.

Postavlja se pitanje: postoji li nešto što bi moglo prekinuti zastoj prije isteka roka?

U oktobarskoj analizi za Middle East Institute iz Washingtona, Nassar je predložio postepene korake s „opipljivim prekretnicama" kako bi se gradilo povjerenje. Na primjer, smatra da bi pomoglo kada bi libanska država razoružala Hezbollah i izvan područja gdje je to već učinila.

Ove sedmice libanski ministar vanjskih poslova Youssef Raggi kritikovao je Iran zbog njegove negativne uloge u Libanu, iako je malo vjerovatno da će Hezbollahov glavni međunarodni pokrovitelj uskoro promijeniti kurs prema toj organizaciji. Hezbollah također tvrdi da što više Liban popušta, to će Izrael imati veće zahtjeve.

Analitičar Crisis Groupa David Wood vjeruje da će se tenzije dodatno pojačavati kako se bude približavao kraj godine. „S obzirom na ponašanje Izraela tokom protekle godine, čini se vrlo malo vjerovatnim da će izraelski lideri odlučiti obustaviti vojne operacije [u Libanu], dok god vide neku sigurnosnu prednost u njihovom nastavku", rekao je za DW.

„Ali", zaključuje on, „to bi bio upravo onaj trenutak kada bi SAD, kao glavni posrednik u primirju, mogle uskočiti i reći: ‘Hajde da se fokusiramo na ono što je libanska vojska postigla, a ne na ono što nije', te izvršiti pritisak na Izrael da ne pretjeruje i da radi konstruktivno, umjesto da nastavi potkopavati povjerenje javnosti u libansku državu."