Na internetu sedmicama kruži poređenje dva postojeća pravna sistema na Bliskom istoku. Oba se pozivaju na šerijat. Tamo je precizno navedeno za koje "grijehe" prijeti bičevanje ili kamenovanje - i koji "pravni prekršaji" se smatraju toliko teškim da se izvršava kazna odrubljivanja glave.

Razlika skoro da nema: Oba pravna sistema se ekstremno pridržavaju šerijata, oba pravna sistema fundamentalno proturječe ideji o univerzalnim ljudskim pravima. Bitna razlika se sastoji u tome gdje važe ti skoro identični pravni sistemi. Jedan važi u područjima u kojima vlada Islamska država (IS). Drugi važi u Saudijskoj Arabiji - zemlji koja slovi za zapadnog "partnera" i koja aktivno učestvuje u borbi protiv terorista IS-a. Postavlja se samo pitanje: za koje ciljeve se zapravo ovdje bore Saudijci?

Teškoće i proturječnosti

Saudijska Arabija je samo jedan - sigurno najdrastičniji - primjer za brojne teškoće i proturječnosti koje su prisutne u vezi sa borbom zapadnih i arapskih zemalja protiv IS-a i Al Kaide. I druge zemlje, koje direktno ili indirektno učestvuju u ovoj borbi, slijede u osnovi svoje vlastite interese. To važi za Tursku, baš kao i za vlade u Bagdadu i Teheranu, potom za režime i različite opozicione grupe u Siriji - kao i za Kurde. Jedan nemali dio njih promatra borbu protiv IS-a kao međukorak ka vlastitoj državi, koju dugo žele.

Sve to se ne smije previdjeti. Pa ipak vijest o protjerivanju IS-a iz Kobanea je dobra vijest - posebice za stanovnike tog grada. Oslobađanje Kobanea od boraca IS-a pokazuje jasno da IS nije nepobjediv. I pruža nadu da bi uspješno zajedničko djelovanje kopnenih trupa lokalnih jedinica i zračnih napada saveznika možda moglo u sličnoj formi biti ponovljeno i na drugom mjestu. Pri tome se ne smije samo prepustiti iluzijama. Svaki poraz IS-a u borbenim područjima istodobno povećava rizik da teror bude još više prebačen i u druge, važne arapske metropole.

Kobane može biti samo početak

Ne samo u Kobanu, već i u drugim dijelovima Sirije i Iraka neki eksperti sada vide šansu da se IS-u suprotstavi vojnim putem i na taj način ga potisne. To može biti tačno, a može i ne biti. Odlučujuće je ipak da se konačno pristupi političkim problemima koji su IS učinili jakim: U Iraku suniti moraju biti u boljoj poziciji. U Siriji rat mora biti okončan političkim rješenjem bez da time bude nagrađen nepravedni režim Bašara al-Asada. Kurdi moraju također biti uključeni, kao i Turska koja ipak želi spriječiti formiranje kurdske države. Neće ići u potpunosti ni bez Irana. A tek ne ide bez najvećeg iranskog rivala Saudijske Arabije koju bi pod vodstvom novog kralja bilo dobro savjetovati da barem korak po korak obnovi ideološke i teološke osnove svoje države kako bi u budućnosti ponovo mogla igrati jaku i stabilizirajuću ulogu u ovom regionu.

Sve to bi nažalost moglo trajati mnogo duže od oslobađanja Kobanea. Rat protiv IS-a još dugo neće biti završen.