Roditelji Maoza Inonsa bili su među prvim žrtvama Hamasovih napada na Izrael 7. oktobra prošle godine. Uprkos bolu, dva dana nakon napada bilo mu je jasno da ne želi osvetu. 

„Osveta neće vratiti moje roditelje. Ona neće vratiti ni druge ubijene Izraelce i Palestince.” Te noći, izraelski poduzetnik i mirovni aktivista u snu je vidio krv na ulicama i plakao. „Nisam plakao sam, već zajedno sa svim ljudima koji su povrijeđeni u ovom ratu. Naše suze su saprale krv sa ulica.” 

On je tako u podcastu „Bez izvinjenja: treći narativ“ (Unapologetic: The Third Narrative) opisao svoj san. To za njega nije bio košmar već vizija bolje budućnosti bez krvoprolića. 

I Hamze Avavde sanja. Palestinski autor i mirovni aktivista priča u istom podcastu kako je u snu vidio izraelske vojnike. Došli su da ubiju njega i njegovu porodicu, kao što su ubili njegovog rođaka. Hamze je postao mirovni aktivista jer nada za njega, kako kaže, nije osjećaj već to što čovjek čini. „Čekati na dvije države jeste takav osjećaj kao da se čeka na mesiju”, napisao je nedavno u svom eseju.

S one strane neprijateljstva

Hamze i Maoz imaju zajedničku nadu da će se rat završiti. Zato gostuju u podcastu. Ova emisija pokrenuta je oktobra 2023., odmah nakon napada Hamasa, kojeg su SAD, EU i drugi međunarodni subjekti označili kao terorističku organizaciju. 

Pokretači razgovora su Amira Mohamed i Ibrahim Abu Ahmad, izraelski Arapi koji posjeduju izraelsko državljanstvo. Zvanično ih u Izraelu ima 17 posto. Ukupno su 21 posto stanovništva u Izraelu Arapi. 

Amira i Ibrahim, kao i većina ljudi iz njihove zajednice, izjašnjavaju se kao palestinski Izraelci. Morali su politički da se bore za taj identitet jer Izrael ne priznaje kod svojih građana palestinski identitet, zvanično su to „arapski Izraelci“. 

Amira smatra da bi građani poput nje, upravo zbog svog identiteta, mogli igrati ključnu ulogu u bliskoistočnom konfliktu. „Nećemo se saglasiti. Svejedno je li riječ o tome šta se tačno desilo 7. oktobra, je li riječ o ratu ili genocidu ili koliko je ljudi ubijeno u Gazi. Ali moramo se dogovoriti o nekoj budućnosti“, kaže ona.

Protiv crno-bijelih slika

Amira i Ibrahim misle da je budućnost s one strane polarizacije. „Ovim podcastom želimo postići treći narativ na Zapadu“, kaže Ibrahim. Zato se njih dvoje obraćaju prvenstveno zapadnoj publici. „Na Zapadu često postoji crno-bijela slika. Ili si pro-palestinski ili pro-izraelski nastrojen“, dodaje on. „Umjesto da se kao na fudbalskoj utakmici navija za Mesija ili Ronalda, ljudi na Zapadu bi trebali koristiti svoje platforme da jednako kritikuju sve strane“, smatra Amira. Njima uspjeh govori da su u pravu. Do 180.000 ljudi sluša svaku epizodu, na Instagramu imaju 30.000 pratitelja.

"Previše izraelski" ili „loša Arapkinja"

Uprkos uspjehu, skoro svakodnevno su mirovni aktivisti izloženi napadima. Amira svjedoči o otporima sa svih strana. Ako u javnosti govori arapski, Izraelci je gledaju sa strahom. Ako govori hebrejski bez arapskog akcenta, tada su brojni Palestinci nepovjerljivi. 

„Sa svih strana nas delegitimišu. Kada sam „previše izraelska“ stavljam se na stranu ugnjetavača. Kada sam „ponosna Palestinka“ legitimišem terorizam ili me predstavljaju kao „lošu Arapkinju”, kaže Amira. Ali ona smatra da je dvostruki identitet koji imaju i ona i mnogi drugi u Izraelu zapravo šansa u ovom sukobu: „Poznajemo obje kulture i osjećamo bol obje strane. Ali dok nas ne priznaju kao izraelske Palestince, ne možemo preuzeti ulogu posrednika. Mi smo manjina, ali želimo da nas predstavljaju kao to što jesmo”.

Protivrječna osjećanja

Dvostruki identitet se snažno osjećao sedmog oktobra: „To je bila katastrofa. Nisam znala šta da osjećam“. Amira je potražila sklonište od granata na jugu Izraela, u blizini Gaze. Na mobilnom telefonu pratila je događaje uživo. Vidjela je kako Palestinci sijeku ogradu na granici, koja već tri decenije odvaja 365 kvadratnih kilometara Gaze od Izraela. To je površina polovine Hamburga, sa dva miliona ljudi. „Pomalo je bilo olakšanje vidjeti kako ljudi mogu izaći iz Gaze. Zaslužili su biti slobodni“, kaže Amira. Ali ti ljudi nisu tražili slobodu – ubili su 1200 ljudi, palili kuće, silovali žene i oteli na stotine ljudi, odvodeći ih u Gazu. 

Iz svog ulaza Amira je vidjela leševe djevojaka i taoce koje odvoze, dok se zgrada oko nje tresla. Padale su bombe. „I ja sam mogla biti među ubijenima. To je trenutak kada sam osjećala svoju izraelsku stranu“, sjeća se ona.

"Svi mi zaslužujemo bolje"

Više od devet mjeseci od Hamasovog napada na Izrael, rat se nastavlja. Prema podacima Ujedinjenih nacija, poginulo je 38.000 ljudi, 120 izraelskih i drugih talaca nalazi se u Hamasovom zatočeništvu. Izgleda da mir nije na vidiku. Podcast međutim ide dalje. Autori žele solidarizirati se s Palestincima i Izraelcima i kritizirati ih bez obaveze da se opravdavaju, objašnjava Amira. „Želimo zaustaviti krvoproliće i rat. Palestinci, Izraelci, kršćani, Jevreji, muslimani – svi zaslužujemo nešto bolje“.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu