Rat u Iranu na mapama izgleda daleko, ali u bh. političkoj zbilji opasno je blizu. Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u regionu koja u svojim ratnim biografijama već ima iranske avione sa „humanitarnom pomoći“, instruktore Revolucionarne garde, mudžahedinske jedinice i radikalne mreže. I zato je BiH danas, više od Srbije, Hrvatske ili Albanije, najosjetljivija tačka Balkana na svaki zaokret na relaciji Teheran–Tel Aviv–Vašington.

Prekid diplomatskih odnosa

U tom kontekstu prva reakcija dolazi iz Republike Srpske. Vlast u Banjaluci koristi novi rat da naglasi liniju koju gradi godinama, odnosno da su Srbi i Jevreji prirodni saveznici protiv „radikalnog islama".

„U svjetlu aktuelnih izazova na Bliskom istoku, Republika Srpska jasno podržava stav Izraela u odbrani od terorističkih prijetnji i agresije", rekao je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i smijenjeni predsjednik RS koji i dalje ima značajnu političku moć.

„Zato ćemo kroz svoje predstavnike na nivou BiH inicirati prekid diplomatskih i ekonomskih kontakata s Iranom", rekao je Dodik.

U RS se podiže stepen bezbjednosti, žandarmerija i specijalne jedinice obilaze jevrejske objekte, a u javnosti ne manjka poruka političara da postoji rizik od mogućih terorističkih napada i prelijevanja bliskoistočnog sukoba na lokalne terene.

„To su kontradiktornosti kada je riječ o bh. politici. Ako RS ima neku simpatiju prema Izraelu, preko toga želi da očisti račune za Federacijom“, smatra direktor Instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Bahtijar Aljaf.

Federalno balansiranje

U Federaciji BiH, odnosno bošnjačkom političkom bloku, situacija je kompleksnija. S jedne strane tu je vrlo konkretna ratna memorija da bi bez iranskog oružja Armija RBiH teško preživjela najtvrđe godine embarga, dok je sa druge današnja BiH ekonomski, bezbjednosno i politički naslonjena na SAD i EU. 

Otvoreno svrstavanje uz Iran bilo bi ravno političkom samoubistvu. Zato je Sarajevo osuđeno na mlaku retoriku, odnosno fraze o miru i poštovanju međunarodnog prava, uz pažljivo balansiranje da se neki stav u Vašingtonu ne pročita kao simpatija prema Teheranu.

„Puno poštivanje međunarodnog prava, uključujući Povelju Ujedinjenih nacija, od suštinskog je značaja. Ne postoji održiva alternativa diplomatiji. Zbog toga pozivamo na hitnu deeskalaciju, maksimalnu suzdržanost i kredibilan povratak dijalogu usmjerenom ka postizanju mirnog i trajnog rješenja“, saopštili su iz Ministarstva spoljnih poslova BiH koje potpisuje šef diplomatije Elmedin Konaković.

On ističe da BiH stoji u punoj solidarnosti sa Kraljevinom Saudijskom Arabijom, Državom Katar, Državom Kuvajt, Hašemitskom Kraljevinom Jordan, Kraljevinom Bahrein, Sultanatom Oman i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

„Ističemo važnost poštivanja međunarodnog prava i izbjegavanja akcija koje bi mogle dodatno destabilzovati već krhku regiju, povećavajući nesigurnost i ljudsku patnju širom Bliskog istoka", poruka je iz Ministarstva.

Paradoksalne razlike

Spoljnopolitički analitičar Božo Kovačević, podsjeća na specifičnost BiH u ovom kontekstu, jer opstanak zemlje kao i ostvarivanje interesa svih naroda, zavisi od podrške SAD-a.  

„Koliko god da Trampova administracija ne mari za međunarodno pravo, oni ipak funkcionišu po inerciji. Tako da krajnja instanca koja može garantovati sigurnost u BiH su SAD. Zbog toga se Bošnjaci ne žele bilo čim zamjeriti Trampovoj administraciji", kaže Kovačević za DW, ističući da je za sada možda dobro što Tramp ne zna šta se događa u BiH.

Pukotinu unutar BiH, svrstavanje RS uz Izrael sa jedne i defanzivno kalkulisanje Federacije sa druge strane, pažljivo posmatraju i Beograd i Zagreb. Zvanični Beograd danas se drži diplomatskog jezika, pozivajući na smirivanje tenzija i poštovanje međunarodnog prava.

„Već u ovom momentu imamo paradoksalne razlike, da Albanci podržavaju Amerikance, da javno mnijenje svih država većinski podržava Iran, a da Dodik podržava Izrael, samo govori da je vođstvo na zapadnom Balkanu jedan skup ljudi nedoraslih bilo kakvoj geopolitici“, kaže Dušan Janjić, iz beogradskog Foruma za etničke odnose, napominjući da se vlast u Srbiji opet pogubila kao u slučaju rata u Ukrajini.

„Ove godine za razliku od devedesetih kada je počeo haosu sa Kuvajtom i Irakom, ovi prostori dočekuju sa krilaticom „pa šta bude“. Nema nikakvog mehanizma za priključenje stranama u sukobu, sa kalkulacijom da će to brzo proći“, kaže Janjić za DW, ne očekujući bilo kakav oblik terorizma na ovim prostorima. Ipak, mišljenja je da će se podjele, posebno unutar BiH, produbiti, a da će njihov intenzitet zavisiti od odnosa Banjaluke i Sarajeva. 

„Kosovo je Srbija" kao odgovor

Istina je da iranski trag u BiH nije samo stvar političke retorike nego i konkretne arhitekture kroz koju se ostvaruje utjecaj. Tokom rata, kroz humanitarne organizacije i vjerske strukture, u zemlju su ulazili iranski obavještajci, instruktori, ideolozi. Neki od tih kontakata vremenom su nestali, neki su se pretopili u kulturne centre i nevladine organizacije, a neki su nastavili da žive kao latentna mreža na koju zapadne službe i danas gledaju sa nepovjerenjem.

Istovremeno, Albanija sa premijerom Edijem Ramom, nastupa znatno jasnije. Tirana se bez zadrške pozicionira kao tvrdi glas Zapada. Zagovara najstrože mjere protiv Teherana i staje uz izraelski narativ o Iranu kao ključnoj prijetnji međunarodnoj sigurnosti.

„Gađanje miroljubive oaze poput Dubaija raketama mržnje i razaranja još jednom otkriva pravu prirodu srednjovjekovnog režima u Teheranu. To je refleks sistema osuđenog na propast, sistema koji izvozi nasilje i koristi teror kao oružje protiv susjeda koji teže miru, kako bi zastrašio ne samo njih, već prije svega sopstveni narod koji teži slobodi", napisao je Rama na društvenoj mreži Iks.

Takođe, treba reći i da je zvanična Priština stala na američku stranu, što je izazvalo revolt dijela bošnjačkog javnog mnijenja, koji kao odgovor na društvenim mrežama priželjkuje „vraćanje“ Kosova u granice Srbije.  

Hrvatski unutrašnji animozitet

Što se tiče Hrvatske, ni američko-izraelski napad na Iran, nije proizveo jedinstven stav u hrvatskom političkom vrhu. Tako je spoljna politika i Pantovčaka i Banskih dvora opet na raskršću. Premijer Andrej Plenković i Ministarstvo spoljnih i evropskih poslova osuđuju Iran, dok se predsjednik Zoran Milanović obrušio na Sjedinjene Američke Države i Izrael, koje je optužio za kršenje međunarodnog prava. Čak je naredio povlačenje sedmorice hrvatskih vojnika iz Iraka i jednog vojnika iz Libanona, „u svjetlu novih okolnosti".

„Zbog ličnog animoziteta, vlada zapravo i oblikuje i sprovodi spoljnu politiku samostalno, iako je to zajednički posao. Zbog toga predsjednik ponekad istupi samostalno, ukazujući da se bez njega ne može sprovoditi spoljna politika“, kaže Kovačević.

Različiti stavovi po pitanju Irana, ne samo između država zapadnog Balkana nego i unutar svake države ponaosob, ostavlja cijeli Balkan u nezavisnoj situaciji sa različitim reakcijama. Republika Srpska se kroz podršku Izraelu i demonstrativnu zaštitu jevrejskih objekata nastoji uvezati na globalni front protiv Irana, Federacija pokušava da utiša vlastite iranske duhove i ostane u milosti Vašingtona, dok Beograd, Zagreb i Tirana sve to koriste za pojačavanje vlastitog regionalnog značaja.