Među prvim građanima BiH koji su svoje ratne traume podijelili sa Ukrajincima je novinarka Aida Čerkez, koja je od 1992. godine radila za The Associated Press u Sarajevu, prvo kao predvoditelj, a zatim i kao reporter.

Ona je svoja iskustva iz skoro četverogodišnje opsade Sarajeva uputila građanima Ukrajine u nadi da će ih dodatno motivirati da prežive teška vremena.

"Svijet razumije zašto se borite"

Njeno pismo objavio je BBC, a počinje ga rečenicom: "Svijet razumije za što se borite”.

Aida u pismu poručuje: „Nisu moje tople čarape, ili jakna ili moje tople čizme ono što sad najviše trebate, već moja 30 godina stara majica s ispisanim sloganom, koji me održao 1.425 dana tijekom kojih su bosanski Srbi granatirali i držali pod opsadom moj grad. Bez vode, hrane, struje, grijanja i bez komunikacije s vanjskim svijetom. Nosila sam tu majicu i čitala poruku ispisanu na njoj dok je više od dva milijuna granata padalo na naše glave i dok sam se izmicala bezbrojnim mecima. Na majici piše: ‘Sarajevo će biti, sve drugo će proći'.

Aida je podsjetila i na činjenicu da je BiH unatoč ratu uveden embargo na oružje, dok se oružje Ukrajincima šalje da bi se mogli braniti.

"Najviše će vas boljeti laži”, poručuje, jer kako kaže i pored toga što će biti gladni, žedni, promrzli i prljavi, izgubiće svoje domove, prijatelje i članove obitelji, laž će ih najviše boljeti.

„Laži, da ste vi odgovorni za ono što vam se događa. Laži, da vi činite ono što se čini vama. Te laži će napraviti bezbroj rupa na vašim srcima, ali bez toga da će zaustaviti njihove otkucaje ili ih zamrznuti", poručila je Aida Ukrajincima.

Nakon Bosne su svi rekli da se više nikome ne ponovi rat

I dok politički lideri još uvijek ne pronalaze kompromise kojima bi se okončao rat, broj civilnih žrtava svakodnevno raste. Samo za 20 dana rata, Ukrajinu je napustilo više od 2,5 miliona ljudi. Slike koje dolaze iz Ukrajine vratila su sjećanja na ratne godine u Sarajevu.

„Razrušene zgrade ukrajinskih gradova identične su slikama zgrada sa Kovačića u Sarajevu, potom kolone izbjeglica sa svojim ruksačićima u koje su stavili sve što su do tada stekli, a da ne govorim o slikama uniformi, tenkova, svjetala raketa i granata, te su me slike vratile na početak devedesetih", kaže Rusmir Piralić iz Sarajeva.

Kada je počeo rat u BiH Rusmir je bio treći razred Srednje Vojne škole ratnog vazduhoplovstva i protiv vazdušne odbrane, koja je bila u Rajlovcu. Želio je da jednog dana postane pilot.

„Međutim. školu su premjestili u Sombor u Srbiju, a ja sam se sa 17 godina priključio tadašnjoj Armiji Republike Bosne i Hercegovine. Tada nisam shvatao šta je rat. Slično kao i Ukrajinci, mi smo se iz našeg kvarta okupili da branimo naše domove", priča Rusmir.

Školsku klupu zamijenile su blatnjave livade, gdje je držao mrtva tijela poznanika i prijatelja koji su s njim dijelili bol rata. „Tada sam bio vrele krvi i tanke pameti. Nisam znao ni šta je život. Nama je to bilo u domenu igre. Razvojem događaja, stvari su postajale teže, ljudi su svakodnevno stradali, umirali...", prisjeća se Rusmir.

Na dvadeset kilometara dalje od Sarajeva, u Pazariću živio je Janko Samouković. Na početku rata imao je 23 godine i sa većinom srpskog stanovništva sa ovog područja odveden je u logor Silos.

„Uslovi su bili užasni, spavali smo na betonu, a nakon 15 dana ja sam padao u nesvijest od gladi", prisjeća se Janko, koji je u Silosu bio zatočen 45 dana.

„Imao sam sreću da me je komšija Bošnjak stavio na spisak i među prvima sam razmijenjen", kaže Janko.

Nakon razmjene otišao je kod sestre koja je živjela u srpskom dijelu Ilidže i pridružio se Vojsci Republike Srpske. „Od završetka rata u BiH, mi gledamo slike ratova diljem svijeta i svaka slika meni vraća sjećanja na rat u BiH", kaže Janko.

Danas, 30 godina nakon i Janko i Rusmir svjesni su besmisla rata.

„Neki ljudi su se posvađali i uvukli cijelu državu u rat, potom su opet sjeli za sto i potpisali mir.  Tokom rata, civili i ljudi općenito su najviše stradali, tako da rat danas apsolutno nema smisla, ja ne mogu da vjerujem da se u 21. vijeku Rusija odlučila da oružjem komunicira", kaže Rusmir.

„Ja nisam mogao vjerovati da se može opet dogoditi ono što smo doživjeli mi u BiH; tako da sam razočaran u svijet i politike koje se igraju sa našim osjećajima i traumama", priča Janko.

„Lagano su nas i medijski i svakako pripremali za ono što dolazi - a to je rat", kaže na početku razgovora Krešo Primorac iz Mostara. 

Početkom sukoba između Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane u Mostaru, Krešo je ostao sam u samostanu gdje je bio četiri dana.

„Jedan dio mojih suboraca pridružio se Armiji, ja sam to smatrao izdajom", kaže Krešo. Osim Kreše njegovi sunarodnjaci su otišli u HVO, a njega proglasili mrtvim.

„Ja sam nekako uspio pobjeći i javiti svojima da sam uskrsnuo", priča Krešo. Kaže da mu je jedna slika iz Ukrajine vratila najbolnija sjećanja.

„Slika žene s djetetom kako odlazi me je najviše pogodila, jer su i moji tako izbjegli u Split. Sve te slike mi vraćaju bolna sjećanja, koja sam mislio da sam potisnuo iz sebe", kaže Krešo.

Krešo kaže kako danas rat ne može i ne smije biti opcija. „Mi sada iz prvog reda s tribina gledamo rat u Ukrajini, tako su neki i nas gledali, ali mi znamo da to ne vodi nikamo. Uništene obitelji, uništeni domovi… Djeca nemaju naciju, djeca su djeca i boli me kada ih vidim da u 21.stoljeću moraju bježati iz svojih domova", smatra Krešo.

Njih trojica zajedno sa sugrađanima već godinama učestvuju u programu „Pro-budućnost", gdje obilaze, prije svega škole i mladima prenose vlastita iskustva iz rata, uz poruke da nikada ne pristanu da uzmu pušku.

Kako kažu, kada su se međusobno saslušali, shvatili su da su ljudi stradali na sve tri strane, te da su sve tri vojske činile zločine.

„Javna govorenja meni su pomogla da se suočim i prevaziđem vlastitu traumu", kaže Janko, koji nakon rata živi u Višegradu.

Pomoć Bosanaca i Hercegovaca Ukrajincima

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo je 18.marta odluku o izdvajanju 150.000 eura iz budžetske rezerve za humanitarnu pomoć Ukrajini.

"Drago mi je što je ova inicijativa dobila podršku svih u Vijeću ministara BiH", saopćila je na Twitteru zamjenica predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i ministrica vanjskih poslova Bisera Turković.

Sredstva će biti dostavljena Crvenom krstu Ukrajine putem Crvenog krsta Bosne i Hercegovine, na ime humanitarne pomoći, saopćilo je Vijeće ministara BiH.

Što se tiče pomoći Ukrajini i ukrajinskom narodu, nekoliko humanitarnih organizacija je otvorilo telefonske linije i bankovne računa putem kojih građani BiH mogu donirati sredstva.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu