„Važna je presuda, a ne smrt ratnog zločinca Ratka Mladića“, kaže za DW predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica. On je, zajedno s članovima drugih udruženja žrtava, bio u haškoj sudnici kada je bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) izrečena pravosnažna presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

„Taj zločinac nijednog trenutka nije iskazao nimalo poštovanja niti bilo kakve emocije prema žrtvama, iako mu je izrečena presuda za najteže ratne zločine“, kaže Grabovica.

Njegova kćerka Irma imala je jedanaest godina kada je ubijena artiljerijskom granatom ispaljenom s položaja VRS 20. marta 1993. godine. Mladić je, podsjeća Grabovica, pravosnažno osuđen i za teroriziranje stanovništva Sarajeva.

Grabovica o Mladiću: „Veliki zločinac bolesnog uma“

„Posebno je odgovoran za zločine koji su počinjeni tokom opsade grada, a tako i za zločine nad djecom Sarajeva, u kojem je ubijeno 1.601 dijete“, kaže Grabovica. 

Podsjeća i na presretnute komande Ratka Mladića, koji je lično birao ciljeve artiljerijske vatre. „Mladić je komandovao: 'Tuci Velešiće i Pofaliće, tamo nema srpskog življa puno', što dovoljno govori o profilu njegove ličnosti“, ističe sagovornik DW-a.

Smrt Ratka Mladića za Grabovicu nije važna koliko pravosnažna presuda kojom je bivši komandant VRS osuđen za genocid i druge najteže ratne zločine.

Poruke iz Srebrenice: „Presuda je trajna“

Brojne su reakcije udruženja žrtava proisteklih iz proteklog rata. Među njima su „Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa“ i „Majke Srebrenice".

Njihova je poruka da Mladićeva smrt ne može promijeniti njegovu pravosnažno utvrđenu odgovornost niti izbrisati zločine za koje je osuđen. Važno je, poručuju, to što je Mladić do kraja života ostao u zatvoru i što je njegova pravosnažna presuda trajno zabilježena.

„Umro je veliki ratni zločinac koji će, pored ostalog, biti zapamćen po tome što su jedinice VRS pod njegovom komandom od 10. do 19. jula 1995. godine ubile 10.701 osobu, od toga 570 žena i 1.042 maloljetne djece“, rekla je u izjavi za BHRT Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa“.

Munira Subašić je u genocidu 1995. godine izgubila dva sina i muža. Na dan Mladićeve smrti poručila je da iz prošlosti treba učiti kako bi se gradila bolja i sretnija budućnost. „Treba cijeniti druge i drugačije, a ljude dijeliti na dobre i loše“, kaže Subašić.

Iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida ističu da „uz Mladića treba govoriti i o političkom sistemu koji ga je stvorio, podržavao i štitio“. Napominju da Beograd Mladića nije posmatrao kao nekakvog „usamljenog bjegunca".

Osude sistema koji je stvorio i štitio Mladića

„Ratko Mladić bio je proizvod vojne, političke i institucionalne strukture koja mu je omogućila da godinama djeluje, a nakon rata i da dugo izbjegava pravdu. Na kraju je upravo u Srbiji uhapšen 2011. godine i izručen Haškom tribunalu“, navodi se u saopćenju.

Najave iz Beograda da će „Ratko Mladić biti sahranjen u Srbiji uz najviše državne počasti“, koje su prenijeli mediji, za DW je komentirao predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović. 

„Za nas je to očekivano. Aleksandar Vučić je još 2007. godine u Beogradu učestvovao u akciji lijepljenja plakata s natpisom 'Bulevar Ratka Mladića', kao predsjednik Srbije pokušao je spriječiti usvajanje Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda o Međunarodnom danu sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. i više puta tražio puštanje ratnog zločinca na slobodu. Srbija je, nažalost, zarobljena u prošlosti“, kaže Tahirović.

Tragom Mladićevih zločina: Prijedor, Posavina...

Reakciju na Mladićevu smrt uputilo je i Udruženje HVO (Hrvatsko vijeće odbrane), podsjećajući da su među žrtvama zločina jedinica pod njegovom komandom bili i Hrvati u Bosni i Hercegovini.

U saopćenju posebno ukazuju na selo Briševo kod Prijedora, gdje je 1992. godine ubijeno najmanje 68 hrvatskih civila, a stanovništvo protjerano iz svojih domova.

Podsjećaju i na zločine početkom devedesetih u Bosanskom Šamcu i drugim mjestima Posavine, gdje su, nakon što je VRS pod komandom Ratka Mladića preuzela kontrolu, hapšeni hrvatski civili, zatvarani i zlostavljani, dok su mnogi protjerani.

„Danas, kada spominjemo Ratka Mladića, moramo prije svega govoriti o ljudima koji su bili žrtve“, poručuju iz Udruženja, ističući da hrvatske žrtve u BiH ne smiju biti prešućene, relativizirane niti zaboravljene.

Ratko Mladić preminuo je 27. augusta 2026. godine u pritvorskoj bolnici Ujedinjenih naroda u Haagu, gdje je služio kaznu doživotnog zatvora. Pravosnažno je osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, uključujući progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i druga nečovječna djela, kao i za teroriziranje stanovništva Sarajeva.

Presudom je utvrđena i njegova odgovornost u okviru više udruženih zločinačkih poduhvata povezanih sa zločinima počinjenim tokom rata u Bosni i Hercegovini.