Viktoru Klempereru dugujemo neka od najupečatljivijih svedočanstava o vazdušnim napadima na Drezden 13. i 14. februara 1945. Ovaj romanista i lingvista zabilježio je pakao u svojim čuvenim dnevnicima:

„Vrlo brzo se začulo sve dublje i glasnije zujanje nadolazećih eskadrila, nestalo je svjetlo, odjeknuo je prasak u blizini… Pauza da se udahne, klečali smo zgrčeni između stolica, do nas su dopirali jecaji i plač. Novi nalet aviona, novi udar. Ne znam koliko puta se to ponovilo.“

Tragedija sa oko 25.000 mrtvih bila je spas za Klemperera. Jevreja koji je prešao na hrišćanstvo. Da nije, nacisti bi ga deportovali u logor smrti i istrebljenja – kao što su to učinili sa milionima prije njega. 

Teška borba s mitovima

Razaranje Drezdena prije 80 godina može se sagledati i na taj način, iz Klempererove lične perspektive. Originali njegovih istorijski značajnih dnevnika o nacističkom periodu od 1933. do 1945. danas se čuvaju u državnoj i univerzitetskoj biblioteci Saksonije u Drezdenu (SLUB).

Sudbina ovog grada, koji je i pored mnogih ratnih ožiljaka prelijep, predstavlja poučan primjer kako se namjerno konstruišu legende i mitovi. I koliko je teško boriti se protiv njih – ma koliko oni bili lažni i obmanjujući.

Da, vazdušni napadi Britanca i Amerikanca 13. i 14. februara 1945. bili su vojno diskutabilni, s obzirom na to da je kraj Drugog svjetskog rata bio blizu.

Ali ciljano bombardovanje, koje je donijelo mnogo patnje i nevinim ljudima, ne mijenja ništa u pogledu krivice Njemačkog Rajha pod Adolfom Hitlerom za rat.

Misli o smrti u časovima najvećeg beznađa

To što je Klemperer preživio bila je čista sreća. Ipak, svom dnevniku povjerio je i misli o smrti: „Ispred mene je bila velika čistina, usred nje ogroman krater. Prasak, svjetlo kao da je dan. Nisam mislio ninašta, čak nisam osjećao ni strah, samo neizmjernu napetost. Mislim da sam očekivao kraj.“

Na drugom mjestu piše: „Nisam mogao da razaznam pojedinačne stvari, vidio sam samo plamen svuda oko sebe, slušao buku vatre i oluje, osjećao strašnu napetost.“

Nepopravljivi ekstremni desničari i antisemiti neće biti dirnuti potresnim svjedočanstvima jednog preživjelog. Pogotovo što potiču od čovjeka, kojeg su nacisti primorali da nosi žutu šestokraku zvijezdu. Današnjim nacistima cilj je poricanje istorije i kult žrtve. Zato preuzimaju laži svojih zločinačkih uzora i raspredaju priče o pola miliona mrtvih.

Istorijska komisija pobija lažne tvrdnje

Činjenice ih ne zanimaju. Ignorišu čak i nalaze naučnika poput Tomasa Videre iz Instituta Hana Arent za istraživanje totalitarizma u Drezdenu (HAIT), koji se mogu provjeriti. On je bio dio istorijske komisije u Njemačkoj, koja je 2010. utvrdila broj žrtava, poslije pet godina istraživanja i traganja za dokazima: najmanje 18.000, najviše 25.000.

Druge tvrdnje su, temeljnim proučavanjem dokumenata i iscrpnim analizama materijala, odbačene kao mitovi. Videra u razgovoru za Dojče vele kao primjer navodi spekulacije o stotinama hiljada neregistrovanih izbjeglica među žrtvama.

Netačno je i da je u vatrenoj oluji vladala temperatura od 2.000 stepeni Celzijusa i da su zbog toga desetine hiljada ljudi izgorili bez traga. To je isključeno analizom temperature. „Pobijena je tvrdnja da je veliki broj tijela sagorio u pepeo ili da nisu pronađena.“

Većina mrtvih, kaže istoričar, sahranjena je u mjesecima neposredno nakon napada i po završetku rata. Ipak, još dugo je ostalo nejasno koliko je ljudi zaista izgubilo život u paklenoj vatrenoj stihiji. Jer sistematsko raščišćavanje ruševina u Drezdenu započelo je tek krajem 1940-ih. Tom prilikom su pronađeni i ljudski ostaci – „ali ne u velikom broju“.

Desni ekstremisti zloupotrebljavaju Drezden

U vrijeme DDR-a govorilo se o 35.000 mrtvih. Taj broj je zasnovan na registrovanim tijelima i procjenama, objašnjava Videra. Konačnim ciframa utvrđenim tek 60 godina kasnije, komunisti su makar bili znatno bliži nego nacisti.

Ubrzo nakon njemačkog ujedinjenja 1990. neonacisti su odabrali Drezden kao svoje najvažnije mjesto javnog okupljanja: na vrhuncu tog pokreta njih više od 6.000 je marširalo ulicama grada, često ulazeći u sukobe s ljevičarskim kontrademonstrantima.

Dugo se činilo da grad nema ideju kako da se suprotstavi neonacističkom skupu, eufemistički nazvanom „tužna povorka“. Ali ta vremena su prošla. Već godinama se kroz raznovrstan program podsjeća i na bombardovanje Drezdena ali i na nacističku prošlost koja mu je prethodila: izložbe, književne večeri, predavanja i pozorišne predstave, koncerti, komemoracije na grobljima i u crkvama.

Kada padne mrak, formira se lanac ljudi

Civilno društvo pruža otpor. Uvijek iznova ostavlja snažan utisak ljudski lanac koji se od 2010. svake godine 13. februara formira na obalama Labe i mostovima. Dok zvone crkvena zvona, hiljade ljudi se ćutke hvataju za ruke, odajući počast žrtvama i istovremeno šaljući jasan signal protiv desnog ekstremizma.

Povodom 80. godišnjice bombardovanja, pod sloganom „Budućnost kroz sjećanje“, grad je pozvao svjedoke tog vremena i mlade iz Drezdena i evropskih gradova. Prema zvaničnim podacima, cilj je da se prije svega mlađim generacijama približi svijest o tome da demokratija nije nešto što se podrazumijeva, niti garant da se diktature i režimi nepravde mogu zauvijek spriječiti.

Mladi se susreću sa svjedocima istorije

Gosti, starosns dobi između 18 i 21 godine, dolaze iz Koventrija (Engleska), Vroclava i Gostinja (Poljska), Ostrave (Češka), Roterdama (Holandija), Strazbura (Francuska), Salcburga (Austrija), Hmeljnickog (Ukrajina) i Štutgarta (Njemačka). 

Gradonačelnik Drezdena Dirk Hilbert sa velikim zadovoljstvom pozdravlja ovo međunarodno okupljanje: „Oni, koji se još sjećaju, susreću se s onima koji će ta sjećanja prenijeti narednim generacijama a timei  u budućnost.“ To je zajednički zadatak – danas i sutra – odlučno se zalagati za demokratiju, građanske slobode i mir, ističe Hilbert koji je rođen u Drezdenu. „Posebno u ovako izazovnim vremenima, svaki tračak hrabrosti, svako malo delo predstavlja dragocen doprinos.“

*ovaj članak je najpre objavljen na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu