Kakva je politička budućnost Sirije? O tome su nedavno u Moskvi razgovarali zamjenici ministara vanjskih poslova Sirije, Turske, Irana i Rusije. Detalji sa skupa do sada nisu bili poznati.

Pozivajući se na ruske i sirijske izvore, agencija Reuters javila je da bi uskoro mogao uslijediti sastanak ministara vanjskih poslova ove četiri zemlje, također u Moskvi. Kasnije bi moglo doći i do susreta predsjednika ovih država, dodaje Reuters.

Rusija kao domaćin želi ovom političkom inicijativom još jednom pokazati svoju presudnu ulogu u Siriji, kaže Bente Scheller, šefica odjela za Bliski istok pri fondaciji Heinrich Böll. Zvanično, Moskva tvrdi kako želi podržati Ženevske pregovore Ujedinjenih nacija o uspostavi mira u Siriji. "U stvarnosti, Moskva pokušava da sa ovim političkim formatom dovede stvari pred svršen čin."

No, za razliku od ranije politike, Moskva sada pristaje na učešće sirijskih predstavnika u pregovorima. "To je valorizacija Asada i možda još jedna međunarodna potvrda da Rusija na kraju odlučuje šta će se dogoditi u Siriji", smatra Beate Scheller.

Složeni interesi

Sastanak je okupio države, čiji se interesi u pogledu Sirije djelimično poklapaju, ali dijelom i značajno razlikuju. Odnos Sirije sa Turskom je najsloženiji. Iako se sirijski vladar Bashar al-Assad suštinski ne protivi pregovorima s Turskom, on ih podvrgava uvjetima. To uključuje, prije svega, povlačenje turskih trupa iz sjeverne Sirije. One kontroliraju Siriju zajedno sa sunitskim pobunjenicima, koji se bore protiv Assada. Turska je također vojno prisustna u pokrajini Idlib, čiji su dijelovi pod vlašću džihadističke organizacije Hayat Tahrir al-Sham.

Turska – a ponajviše turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan – trebali bi imati fundamentalni interes u postizanju sporazuma sa Sirijom. S obzirom na kampanju za predsjedničke izbore, u kojoj je turski predsjednik pod snažnim pritiskom opozicije, Erdogan je tematizirao problem sa brojnim sirijskim izbjeglicama koje žive u Turskoj. "On sada želi pokazati da ih pokušava natjerati da se vrate u Siriju", kaže Regine Schwab, ekspertica za Siriju iz hesenške Fondacije za mir i istraživanje sukoba. Međutim, Erdogan također pokušava potisnuti kurdski utjecaj i kurdsku autonomiju u Siriji. "Mogao bi pokušati da to progura u pregovorima," dodaje Regine Schwab.

Iran, čiji je režim pod velikim pritiskom domaće javnosti i suočen sa talasom protesta u zemlji, vjerovatno će pokušati proširiti i stabilizirati svoje prisustvo u Siriji. Prije nekoliko sedmica, vlada u Teheranu postigla je sporazum sa saudijskom vladom o obnavljanju diplomatskih odnosa. Ovaj prvi korak mogao bi biti praćen daljnjim popuštanjem tenzija između dva rivala, koji su se  indirektno sukobili u Jemenu i Siriji. "Rezultirajuće olakšanje moglo bi navesti Iran da se više koncentriše na svoje prisustvo u Siriji i na vojni sukob sa SAD-om i Izraelom", konstatuje Regine Schwab.

Teška situacija za Izrael

Sjedinjene Države trenutno imaju nekoliko stotina vojnika stacioniranih u Siriji, koji se prvenstveno bore protiv terorističke organizacije "Islamska država" (IS). Početkom ove sedmice objavljeno je da su ubili jednog visokog člana IS-a, koji je navodno bio odgovoran za planiranje napada u Evropi i širenje komandne mreže.

U isto vrijeme, američka vlada je okrivila grupe, koje podržava Iran, za nekoliko napada na američke vojnike u Siriji, uključujući napad dronom na bazu u Hasaki 23. marta. Prema izvještajima medija, u napadu je ubijen jedan američki izvođač radova, a pet američkih vojnika je ranjeno.

Iran je također, kada je u pitanu Sirija, u sukobu s Izraelom, čiji su sigurnosni interesi, kako se smatra u Tel Avivu, ugroženi prisustvom iranskih snaga ili snaga povezanih s Iranom u Siriji. Izrael godinama napada njihove položaje - posljednji put u utorak ove sedmice, kada je izveo raketni napad na ciljeve u blizini Damaska. "Sukob između Irana s jedne strane i SAD-a i Izraela s druge strane mogao bi eskalirati", upozorava Regine Schwab.

U ovoj borbi, Izrael je sve više izolovan. Jevrejska država godinama teži ciljanom zbližavanju sa pojedinim arapskim državama. Ova politika je kulminirala potpisivanjem takozvanog Abrahamovog sporazuma sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom 2020. Saudijska Arabija nije potpisala sporazum, ali mu je naklonjena. Međutim, saudijski vladar Mohammed bin Salman (MbS), pokrenuo je sada diplomatske kanale u cilju približavanja Iranu. Čineći to, on pokušava izvući svoju zemlju iz moguće vojne konfrontacije SAD-a i Irana.

Abrahamov sporazum je također zaključen u svjetlu zajedničkog suparništva prema Iranu. Ako između Teherana i država Perzijskog zaliva sada dođe do približavanja, time bi u najmanju ruku vojni aspekti sporazuma izgubili urgentnost.

Assad kao najveći profiter?

Glavni profiter ovakvog razvoja situacije je Assad. Njegova zemlja zauzima posebno mjesto kada su u pitanju interesi Rusije i Irana. Obje ove države u Siriji osiguravaju svoje prisustvo na Mediteranu. Nedavno je saudijski prijestolonasljednik pozvao Siriju da učestvuje na sljedećem samitu Arapske lige u Rijadu, koji se održava u maju. Ovaj korak bi trebao predstavljati značajnu valorizaciju za Assada. To će vjerovatno ići ruku pod ruku sa slabljenjem onih liberalnih impulsa, koji su artikulirani u takozvanom "Arapskom proljeću" 2011.

Međutim, nejasno je da li Assad može imati i ekonomske koristi od revalorizacije. To je upitno, kaže Bente Scheller. "Ko želi ulagati u Siriju?"

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu