Od 1517. godine se svećenik Martin Luther trudio potaknuti reforme svoje rimo-katoličke crkve. Kako su ta njegova reformska nastojanja propala, nastala je nova, evangelistička, odnosno protestantska crkva. Puno toga što Lutheru tada nije pošlo za rukom da reformira, do dan danas čini razlike ovih dviju konfesija. Neke od temeljnih točaka razlikovanja su:

Razumijevanje crkve:

Katolička i protestantska crkva imaju različite predodžbe od o tome što je to bit crkve. Katolička crkva sebe vidi kao jedinu i pravu crkvu na čelu s papom. Za razliku od crkava proizašlih iz reformacije. Ne postoji ujedinjena protestantska crkva, nego puno njih različitih.

Papinstvo:

Katolici u papi vide nasljednika apostola Petra, a to znači od Isusa Krista određenog poglavara Crkve. Obrazlaže se to navodno neprekidnim lancem apostolskog nasljedstva, počevši od 1. stoljeća nakon Krista.

Protestanti, međutim, na papinsku službu ne gledaju baš najtolerantnije, jer to proturječi protestantskom poimanju pisanja u Bibliji.

Svećenstvo:

Spomenuto apostolsko nasljeđe, koje se naziva još i apostolska sukcesija, ima generalno značenje za duhovno zvanje u Katoličkoj crkvi. Sakramentom pomazanja u okviru svećeničkog pomazanja biskupi, svećenici i đakoni dobivaju poseban pečat božji za svoju službu.

Protestantska crkva u svećenstvu nema pomazanja. Kod protestanata ta služba predstavlja funkciju, koja je, međutim, po volji božjoj. U principu se ta funkcija može prenijeti na bilo kojeg vjernika.

Euharistija ili pričest:

Ovi pojmovi označavaju onu radnju tijekom Svete mise koja bi trebala predočiti umiranje i uskrsnuće Isusa Krista. Svoje početke euharistija ima u posljednjoj Isusovoj večeri s apostolima, večer prije nego je raspet na križu.

Katoličku euharistiju smije predvoditi samo pomazani svećenik. Samo on može u Kristovo ime pretvarati kruh i vino u tijelo i krv Isusa Krista. Ne-katolicima nije dopušteno pričestiti se.

U protestantskoj crkvi je generalno svaki kršteni čovjek pozvan da sudjeluje, a i svaki kršteni u principu može voditi pričest. 

Osim toga euharistija ima i različit sadržaj kod katolika i protestanata.

Štovanje Marije Majke Božje i drugih svetaca

Rimokatolička crkva štuje Mariju, majku Isusa Krista, kao "Nebesku kraljicu" te ju u mnogim stvarima izjednačuje s Isusom Kristom.

Kako međutim za marijanske dogme nema biblijskih dokaza, protestanti ih odbacuju. Te dogme se baziraju na uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo i opraštanju istočnog grijeha.

Katolička crkva, osim toga, prakticira i štovanje svetaca, odnosno umrlih osoba koje je Crkva proglasila svetima ili blaženima. Katolici vjernici diljem svijeta tako u međuvremenu štuju preko 4.000 svetaca koji bi, prema vjerovanju, pred Bogom trebali moliti i tražiti oprost za grešnike.

Protestantska crkva i to kategorično odbacuje obrazloživši da se, prema reformatorskom shvaćanju, svaki čovjek može i treba sam obratiti u molitvi Bogu.

Celibat:

Celibat, odnosno obećanje uzdržavanja sklapanja braka i prakticiranja seksualnih odnosa, poznaju sve velike svjetske religije. U rimokatoličkoj crkvi je celibat obvezujući za redovnike i redovnice.

Protestantske crkve odbacuju celibat kao nešto što je obvezujuće. Već 1520. je Martin Luther zahtijevao da se ukine obvezujući celibat i svojim primjerom značajno pridonio toj reformi u kasnije formiranoj protestantskoj crkvi. Oženio je bivšu redovnicu Katharinu von Bora i osnovao s njom obitelj.

No to ne znači da celibata nema kod protestanata. Celibat se u protestantskoj crkvi bazira na dobrovoljnoj odluci za takvim životom te se doista i prakticira u pojedinim protestantskim zajednicama.

Autori Klaus Krämer i Marina Martinović

Odg. ur.: Zoran Arbutina