Prema podacima Amnesty Internationala, samo u prvih devet mjeseci 2025. godine u Iranu je pogubljeno više od 1.000 ljudi. To je najveći zabilježeni broj u posljednjih 15 godina. Povjerenstvo Ujedinjenih naroda za ljudska prava govori o „potresnom kršenju prava na život".

Među najčešćim optužbama na temelju kojih pravosuđe izriče smrtnu kaznu nalaze se „suradnja s neprijateljskim vladama" i „oružana pobuna protiv države" kao i „loše ponašanje na ovom Svijetu" (Mofsed-e-filarz) pri čemu se radi o definiciji iz šerijata za čitav niz djela koja negiraju apsolutnu vladavinu Boga.

Od dvanaestodnevnog rata između Izraela i Irana u lipnju, broj takvih sudskih postupaka naglo je porastao. Dugogodišnji sukob između dviju zemalja prerastao je u otvoreni rat nakon što je Izrael napao brojne ciljeve u Iranu. Nakon tih napada iranske vlasti sve više traže navodne krivce za neuspjehe državnih institucija.

Unutarnjopolitička represija

„Rat i političke krize dovode do toga da se kršenja ljudskih prava manje primjećuju", kaže odvjetnica za ljudska prava i dobitnica Nagrade Saharov Evropskog parlamenta, Nasrin Sotoudeh, u razgovoru za DW. Ona živi u Teheranu i već godinama se zalaže za političke zatvorenike.

„Vlast često pokušava unutarnjopolitičkom strogošću prikriti svoje poraze", kaže Sotoudeh. „Posljednjih se desetljeća uvijek iznova pokazivalo da nakon neuspjeha raste pritisak na žene, te se pooštrava provedba propisa o odijevanju. Ovaj put pritisak je usmjeren i na izbjeglice iz Afganistana, kao i na osobe koje su već bile na sudu, a sada su iznenada ponovno optužene."

Slučaj Rezgara Beigzadeha Babamira

Jedan od poznatijih slučajeva je Rezgar Beigzadeh Babamir, kurdski politički zatvorenik koji je u zatvoru od 18. travnja 2023. godine. „Mog su oca uhapsili zato što je tokom nacionalnih prosvjeda 2022. u gradu Bukanu pomagao ranjenima lijekovima i pritom podržavao pokret ‘Žena, život, sloboda'", kaže njegova kći Jino Beigzadeh Babamiri, koja studira u Norveškoj, u razgovoru za DW.

Rezgar Beigzadeh Babamir osuđen je na 15 godina zatvora zbog „okupljanja i zavjere protiv nacionalne sigurnosti", „špijunaže i suradnje s neprijateljskim državama" te „članstva u ilegalnim skupinama".

Nakon iransko-izraelskoga rata u junu, protiv njega je izrečena i smrtna kazna zbog navodne špijunaže za Izrael. „Moj je otac bio aktivist tokom protesta 2022. godine. Uvijek je stajao na strani prosvjednika i to je javno govorio", izjavila je njegova kći.

Zajedno s drugim ženama čiji su očevi pogubljeni ili čekaju smaknuće, Jino Beigzadeh Babamiri osnovala je inicijativu Djevojke koje žele pravdu.

„Naši napori nisu usmjereni samo na političke zatvorenike ili one za koje vjerujemo da su nevini, već na temeljno ukidanje smrtne kazne", objašnjava ona.

„Kad nam se jave djeca osuđenih na smrt i svim snagama pokušavaju dokazati nevinost svojih očeva, kažem im da to nije bitno. Nijedan ljudski život ne bi smio biti ugašen pogubljenjem. Naravno, tko počini zločin, treba biti kažnjen, ali ta kazna mora biti u skladu sa zakonima i načelima ljudskih prava."

Proširenje primjene smrtne kazne

Vlasti koriste izgovor „ugrožavanja nacionalne sigurnosti" kako bi brže izvršavale smrtne kazne. U junu je šef pravosuđa Gholamhossein Mohseni Ejei javno pozvao na to da se osobe optužene za „podršku ili suradnju s neprijateljskim državama", poput Izraela, ubrzano izvedu pred sud i pogube.

Istodobno je iranski parlament donio zakone, koji dodatno proširuju primjenu smrtne kazne. Ubuduće bi i nejasno formulirane optužbe poput „saradnje s državom ili skupinom koja je proglašena neprijateljskom" mogle biti kažnjene smrću i oduzimanjem cjelokupne imovine. Što se pod pojmom „saradnja" podrazumijeva, definiraju sigurnosne službe.

„Pravda se može zajamčiti samo kroz neovisnost pravosuđa", kaže odvjetnica Sotoudeh, „a naše pravosuđe ni na koji način nije neovisno."