Tradicionalni je sastanak njemačkih institucija za sigurnost. Već po 14. put se u Berlinu sastaju šefovi tajne policije, političari i ostali eksperti za terorizam. Domaćin susreta je Savezna služba za zaštitu ustavnog poretka (BfV). Pažnja se opet posvećuje borbi protiv islamističkog terorizma, a u centru interesa je pitanje: Kako zemlje zapadne demokratije trebaju da odgovore na ove prijetnje? 

Pored samoubilačkih napada, važnu ulogu igraju i pitanja o radikaliziranju mladih muslimana, te ovlasti sigurnosnih institucija. Predsjednik Ureda za zaštitu Ustavnog poretka, Hans-Georg Maaßen, koristi priliku za popis svih terorističkih napada u Evropi, koji bi i bez Manchestera bio dovoljno strašan. Od 2015. godine u Evropi se dogodio "talas terorističkih napada bez presedana". Počevši sa smrtnosnim napadom na redakciju satiričnog magazina "Charlie Hebdo" u Parisu, Maaßen je stigao do broja 24.

1670 islamista, 670 potencijalno opasnih, 300 povratnika iz ratnih područja

Navika je lošija od izblijedjelog sjećanja na atentate, kaže Maaßen. Terorizam se ne treba uzimati kao nešto "sudbonosno". Upravo to je briga koja zaokuplja Maaßena nakon brojnih napada u Njemačkoj tokom 2016. godine. Da bi pojasnio ovu dimenziju, šef BfV-a nabraja: 1670 islamista, 670 potencijalno opasnih, 300 povratnika iz ratnih područja kao što su Sirija i Irak. Uz ovakvu statistiku i potencijalnu prijetnju, njegova Služba, uz podršku drugih nacionalnih i međunarodnih organa vlasti mora svakodnevno aktualizirati prijeteću situaciju.

Kada Maaßen govori o terorističkoj organizaciji "Islamska država", on koristi pojmove kao što su "IS 2.0" ili "virtuelni kalifat". Time želi naglasiti ogromnu razliku današnjice od prijašnjih analognih vremena, kada je bilo mnogo jednostavnije nadgledati komunikaciju osumnjičenih terorista. Iz ugla sigurnosnih institucija, danas je internet osnovna platforma za propagandu neprijatelja. Internet je skupa sa zaključanim razgovorima na WhatsAppu, najveći problem borbe protiv terorizma.

Lista želja predsjednika Službe za zaštitu ustavnog poretka

Maaßen već dugo podržava uvođenje većih ovlasti. "Kutija za alat" još uvijek nije puna. Kada postoji informacija o potencijalnom napadaču na sjedištu 28 A u avionu od Istanbula za Berlin, Maaßen bi volio da zna i ko na tom sjedištu zapravo sjedi. U osnovi, on želi bržu razmjenu informacija i podataka u Evropi, kao i da njegov Ured u svemu tome ima glavnu nadležnost. Kompetencije 16 regionalnih ureda za zaštitu ustavnog poretka su mu u tome predaleko. U ovom smislu se početkom godine izjasnio i ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maizière.

Pored represivnih mjera koje smatra neophodnim za prevenciju, ovaj demokrišćanin s jedne strane naglašava zabranu ekstremističkih džamijskih udruženja ili osoba koje dijele Ku'ran u pješačkim zonama, a s druge strane naglašava važnost "digitalnog društvenog rada". Time de Maizière misli i na ciljano prilaženje mladim ljudima na savremen način i radikaliziranje preko interneta. Ministar unutrašnjih poslova ne želi ili ne može priznati razliku između sigurnosti i slobode.

Pohvale bivšeg ustavnog sudije

"Još uvijek nismo spremni da pooštrimo zakonske propise nakon napada", kaže ministar unutrašnjih poslova. Najbolji način da se to uradi je unaprijed. Na to aludira nekadašnji predsjednik Službe za zaštitu ustavnog poretka, Hans-Jürgen Papier. On ima utisak da je politika ta koja nakon regularnosti o medijskoj demokratiji dopušta "jedan zakon nakon drugoga", bez da postavlja pitanje da li je to neophodno ili razumno. Mnogi zakoni nisu preživjeli pregled ispred suda. Kao primjer on navodi online pretragu i čuvanje podataka o akcijama.

Građani često imaju utisak da pooštravanje zakona ima mjere alibija, misli Papier. Istovremeno on hvali njemački narod da je na brojne terorističke napade reagirao "mudro, veoma razumno i odgovorno". Bivši ustavni sudija imao je razumijevanja za određene mjere kao što je "preventivni kazneni zakon", a uzimajući u obzir nove izazove i okolnosti, on sada ove mjere smatra "legitimnim".

Ekspert Conrad govori o 30.000 "stranih terorističkih boraca"

U ovu kategoriju, iz ugla zagovornika elektronske narukvice za gležanj, spadaju i tzv. potencijalno opasni. Institucije sigurnosti pod ovim pojmom podrazumijevaju osobe koje se iz razloga nalaza ili informacija policijske ili obavještajne službe, smatraju za potencijalne teroriste. Napadač sa berlinskog Breitscheidplatza, Anis Amri, stajao je na ovoj listi i bez obzira na to, ubio je 12 osoba. Da bi se ovakvi događaji u budućnosti izbjegli, Savezni ured za kriminal (BKA), vođen od strane predsjednika Holgera Müncha, trenutno radi na standardiziranju pojma "potencijalno opasni". Pravno, ovaj pojam je još uvijek teško objašnjiv.

Čini se da dimenzija islamističkog terorizma iskače iz svih okvira. Voditelj Centra za inteligencijsku analizu i situaciju (Intelligence Analysis and Situation) Evropske unije procijenjuje da je broj tzv. "stranih terorističkih boraca" oko 30.000. U taj broj ulazi svaki borac koji je za bio u ratu u Siriji ili Iraku. Samo iz Njemačke trebalo bi ih biti 930. Trećina njih se u međuvremenu vratila.

"Zašto to nije niko vidio?"

Za napadača iz Manchestera se također sumnja da je bio borac na Bliskom istoku. Dokazi o rastućem radikaliziranju su postojali i prije, navodi novinarka "Washington Post-a", Souad Mekhennet na berlinskom simpozijumu. Ona se poziva na vlastita istraživanja na terenu. "Zašto to niko nije vidio?", pita Mekhennet. Nenamjerno, ovo zvuči malo jeftino, uzimajući u obzir zbunjujući islamistički milje, u kojem su granice između pompeznog prenemaganja i činjenične opasnosti veome teške za prepoznati. Prag za akciju ipak je ponekad "očajnički nizak", kaže ekspert za terorizam, Conrad.