Da je sve bilo po planu, saudijski kralj Salman bi krajem nedjelje doputovao na samit G20 i imao bi jaku poziciju. Kriza sa Katarom, koju su izazvale Saudijska Arabija i njeni saveznici, bi do tada već bila okončana. Jer, do tada bi se – prema saudijskoj računici -  mali emirat povinovao zahtjevima Alijanse, pa bi prekinuo diplomatske kontakte sa Iranom i ugasio televizijsku stanicu Al Džaziru. A Saudijska Arabija bi mogla da se prezentira kao neosporna hegemonijalna sila na poluostrvu.

No, nije bilo tako: Katar se nije povinovao, bar ne u roku koji mu je dat. Na inicijativu kuvajtskog emira, koji posreduje u sporu, rok je produžen za dva dana. No, to je iza kulisa očigledno stvorilo popriličnu nesigurnost, pa je kralj Salman bio prinuđen da otkaže učešće na samitu. Tamo će, prema navodima saudijske ambasade u Berlinu, umesto njega biti državni ministar Ibrahim al Asaf. To znači: iz saudijske pesrpektive, ovaj samit nije tako važan da bi na njega morao da se šalje neki rezervni političar iz prve garniture.

Otrežnjenje

Nema tome ni dvije nedjelje kako je kralj proglasio svog sina Mohameda bin Salmana – skraćeno MbS – za novog princa – i to na štetu dosadašnjeg krunskog princa Mohameda bin Najefa. A ovaj je prije dvije godine potisnuo tadašnjeg krunskog princa Mukrina bin Abdulaziza koji je, kao i Salman, bio sin osnivača države Abdel Aziza ibn Sauda – i to je bila istorijska novina, jer su kao naslednici uvek smatrani sinovi Ibn Sauda, a ne njegovi unuci.

Novo uređenje hijerarhije oko trona, povezano sa smjenom generacija na čelu države, nagoveštava koliko su nemirne vode u kojima se Kraljevstvo trenutno nalazi. Sve se to dešava prilično užurbano, što se i vidi iz činjenice da će kralj ostati u Rijadu. Na planu spoljne politike se sada očigledno malo toga dešava onako kako to zamišljaju u saudijskoj prijestonici.

Šanse u Hamburgu?

Baš tu okolnost je Saudijska Arabija mogla da iskoristi kao šansu za uspješan nastup u Hamburgu. Njemačka vlada kao domaćin samita već ulaže napore da ne dođe do eskalacije konflikta u Persijskom zalivu. „Ono što je sada potrebno jeste ozbiljan dijalog među učesnicima kako bi se našli konstruktivni momenti za pregovore", rekao je njemački ministar spoljnih poslova Zigmar Gabrijel, koji se trenutno (od ponedeljka) nalazi u posjeti Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kataru i Kuvajtu. „Tome bi svi morali da doprinesu i da pokažu da su spremni da se suoče sa pozicijama druge strane." Ako Gabrijelova inicijativa pomogne smirivanju odnosa Saudijske Arabije i Katara , onda bi to moglo da pomogne Saudijcima.

Izazovi za budućnost

MbS-u bi sigurno dobro došao neki spoljnopolitički poen. On važi kao odgovoran za rat u Jemenu, koji traje već više od dve godine, rat koji je hiljade Jemenaca koštao života, i koji Saudijsku Arabiju nije odveo ni korak dalje kada je reč o afirmaciji njenih spoljnopolitičkih interesa. Naprotiv: glavni rival Iran, koji se protiv Saudijske Arabije bori i u Jemenu, stvara sve veće preimućstvo. „Iran", piše u međunarodnom magazinu za Bliski istok „Monitor", „uživa gledajući kako Saudijska Arabija investira milijarde u rat protiv najsiromašnije zemlje arapskog sveta."

Pri tome je saudijska Arabija pod pritiskom i mora nešto da učini. Polovina njenog stanovništva je mlađa od 25 godina. Svake godine stotine hiljada studijskih apsolvenata traži radno mjesto – a najmanje njih ga i nađe. Sada krunski princ želi da to preduprijedi svojom „Agendom 2030". Glavna namjera mu je da saudijsku privredu oslobodi zavisnosti od nafte, koja će do 2030. godine u velikoj mjeri biti potrošena.

Vizija MbS-a

Uokviru predviđenih reformi, MbS hoće i da promjeni društveno i ekonomsko stanje u zemlji. U jednom intervjuu za časopis Ekonomist, upitan je kako on predstavlja sebi budućnost Saudijske Arabije. Odgovor je glasio: „Saudijska Arabija  nije zavisna od nafte i ima privredni ras i transparentne zakone (...) Saudijska Arabija može da ispuni snove i ambicije svakog građanina tako što će stvoriti odgovarajuće okruženje za to."

MbS je dalje rekao da hoće kraljevstvo koje garantuje učešće svakog građanina u procesu odlučivanja. Dodao je da želi „Saudijsku Arabiju koja je važan dio svijeta, koja učestvuje u globalnoj proizvodnji i suočavanju sa globalnim izazovima."

Ta vizija o budućnost Kraljevstva je još uvijek - kako o tome svjedoče izvještaji velikih organizacija za ljudska prava – u suprotnosti sa političkom i društenom realnošću zemlje. Njeno vođstvo do sada nije baš mnogo vodilo računa o učešću i emancipaciji građana. U Hamburgu je kralj Salman mogao da pokaže koliko ozboljno njegova zemlja shvata plan njegovog sina, novog krunskog princa. Mogao je da stupi i u dijalog sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom, koji podržava Katar. To je sada prepušteno – ako se uošte i desi – jednom nepoznatom državnom ministru.