Dorin Cioaba, samoproglašeni kralj Roma u Rumuniji, pokrenuo je novu raspravu o suočavanju sa mračnim istorijskim poglavljem: on zahtijeva pokretanje međunarodnog sudskog procesa protiv Rumunske pravoslavne crkve za istorijsku krivicu koju ona snosi. Romi u Rumuniji željeli bi barem da im se uputi izvinjenje zbog vremena u kojima su pripadnici ove manjine bili porobljeni u periodu između 14. i 19. vijeka, kaže Cioaba. Ova tema našla se i na dnevnom redu Evropske konferencije Roma održane u Sibiu/Hermannstadtu početkom marta 2023.

"Ove godine slavimo 167 godina od emancipacije Roma. Naše dugo ropstvo prije toga je crni dio naše istorije", objasnio je Dorin Cioaba na konferenciji za novinare. Romska zajednica očekuje priznanje krivice od strane Pravoslavne crkve zbog činjenice da su Romi držani kao robovi u crkvenim portama i da su morali pomagati u izgradnji crkava. Ako se to ne dogodi, moraće uslijediti tužba pred nekim međunarodnim sudom, rekao je Cioaba.

Ropstvo je u Rumuniji postojalo skoro pola milenijuma, kako u dvije kneževine Vlaškoj i Moldaviji, tako i u Transilvaniji, koja se nalazila u sastavu Habsburške monarhije. Većina robova su bili Romi. Oni su bili u vlasništvu plemića (bojara), pravoslavnih manastira ili državnih institucija. Ukidanje ropstva uslijedilo je tek sredinom 19. vijeka.

"Protuotrov za rasizam je znanje"

Međunarodni proces po ovom pitanju je "fantazmagorična ideja", kaže sociolog i romski aktivista Gelu Duminica. On ne smatra da su današnji pravoslavni velikodostojnici krivi za ono što su uradili njihovi prethodnici, ali naglašava da su oni naslijedili "krvlju izgrađenu instituciju". Zbog toga bi se trebali izviniti Romima, jer je "priznanje protuotrov za neznanje, a znanje protuotrov za rasizam", rekao je Duminica.

Portparol Rumunske pravoslavne patrijaršije Vasile Banesku suzdržano je reagovao na novopokrenutu raspravu: ​​"Racionalni dijalog je uvijek neophodan i dobrodošao je", istakao je on u svom saopštenju. O prošlosti se, kako je pojasnio, ne može odlučivati ​alatima sadašnjosti. Logika procesa kroz koji bi se zahtijevala kompenzacija prevazilazila bi romsku etničku pripadnost jer bi "velika većina" stanovnika Rumunije mogla tražiti kompenzaciju za robovlasništvo koje se praktikovalo u bivšim rumunskim kneževinama, smatra Banescu.

Drugim riječima, nisu samo crkve držale robove, već su oni bili u vlasništvu i drugih institucija i bogatih osoba. Sa tačke gledišta Rumunske pravoslavne crkve, to bi „moglo izgledati nepravedno" kada bi se odabrala samo određena „kategorija istorijskih činjenica" kao što je „ropstvo Roma" i kada bi „ta ključna presuda bila primijenjena samo na jednu instituciju, Pravoslavnu crkvu u Rumuniji".

"Izvinjenja više nisu od koristi"

Ovaj argument odnosi se i na izvinjenje koje u najmanju ruku od Rumunske pravoslavne crkve očekuje dio romske zajednice. Istoričar Viorel Achim, koji se temeljito pozabavio ovom temom, kaže da "ropstvo u rumunskim kneževinama nije bilo etnička institucija". Pored robova Roma, tu je bilo i robova iz drugih etničkih grupa, "prije svega rumunskih seljaka", ističe on. Pri tome, kako pojašnjava, osim ropstva praktikovani su i drugi oblici iskorištavanja – robovlasništvo i kmetstvo. Međutim, ovaj naučnik priznaje da je, poput zapadnih kršćanskih crkava, i pravoslavna crkva "legitimisala ropstvo". Zbog toga je, kaže on, neophodna procjena njihovog odnosa prema ropstvu i njegovom naslijeđu. Nažalost, samo nekoliko istoričara se bavilo ovom temom i rasprave o tome su uglavnom ideologisane, te nema pravog dijaloga, kaže Achim.

Poslanik Romske stranke Catalin Zamfir Manea kategorički je odbacio mogućnost sudskog procesa, jer smatra da "izvinjenja više nisu od koristi". Po njemu su „pomirenje" i „moralno obeštećenje" umnogome nužniji. Rumunska pravoslavna crkva trebala bi, kako je rekao, preuzeti aktivnu ulogu u promociji romske kulture i identiteta, uključujući implementaciju ideje Romske stranke o osnivanju muzeja o romskoj istoriji i ropstvu.

Sociolog Gelu Duminica poseže za argumentovanjem koje se oslanja na kršćansku vjeru: „Oproštaj grijeha dolazi nakon prepoznavanja greške". Bio je grijeh držati ljude kao robove, kaže. Istaknuti romski aktivista se nada "da će se Rumunska pravoslavna crkva pridružiti zapadnim kršćanskim crkvama i priznati svoje grijehe", jer se njeno ime povezuje sa svim mračnim istorijskim periodima, bilo da je riječ o ropstvu, holokaustu ili komunizmu.

2019. godine je papa Franjo, tokom svoje istorijske posjete Rumuniji, prilikom susreta s predstavnicima Roma, zatražio oprost "za momente u kojima smo vas kroz istoriju diskriminisali, zlostavljali ili na vas pogrešno gledali". Kroz ravnodušnost se hrane predrasude i raspiruje mržnja, rekao je još poglavar Rimokatoličke crkve te dodao: "Ako je neko zapostavljen, ljudska porodica ne može koračati naprijed."

Različiti pristupi

Rumunska pravoslavna crkva ima drugačiji pogled na te stvari. Patrijarh Daniel je 2016. godine, tokom obilježavanja 160 godina emancipacije Roma, istakao svijetle primjere nekih pravoslavnih sveštenika koji su stali na stranu robova i kasnije vodili brigu o značaju romske problematike. U svom tadašnjem govoru, međutim, Daniel je više tražio izgovore za ropstvo u kome su Romi držani, nego razloge za oprost. Takav različit pristup dviju crkava može se pratiti ne samo u ovom slučaju, već i u različitim filozofijama njihovih velikodostojnika. Dok papa Franjo ima tolerantan i opušten pogled na svijet i život, patrijarh Daniel je, u skladu sa tradicijama pravoslavlja, primoran zauzeti konzervativniji stav.

U posljednjih 50 godina, većina zapadnih kršćanskih crkava molila je za oprost zbog vremena kada su držale robove. I političari su iz toga izvukli pouke. Na primjer, 2001. godine je francuski parlament usvojio zakon kojim je ropstvo zločin protiv čovječnosti. Nisu samo Romi u Rumuniji ti koji se nadaju da će se u bliskoj budućnosti i Rumunska pravoslavna crkva pridružiti svijetu i zamoliti za oprost svojih istorijskih grijeha.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu