Koalicione intrige, smjena ministara, istupanje iz vlade – politički haos u Rumuniji se posljednjih sedmica stalno povećavao. Sada je na vrhuncu. U utorak (05.10.2021) je pala vlada koja je bila devet mjeseci na vlasti. Na čelu je bio nacionalno-liberalni premijer Florin Kicu. Na inicijativu opozicionih Socijaldemokrata izglasano mu je nepoovjerenje u parlamentu. Kao i toliko puta u prethodnim godinama Rumunija je ostala bez vlade i koalicione većine, ovaj put usred četvrtog talasa pandemije – zemlja bilježi 15.000 novozaraženih dnevno, a ima prenapregnut zdravstveni sistem.

Zahtjev za izglasavanje nepovjerenja su u isto vrijeme htjele da podnesu još i nacionalistička, ekstremno desničarska Alijansa za ujedinjenje Rumuna kao i zeleno-liberalna Unija za spas Rumunije koja je do nedavno bila u vladi. U rumunskom parlamentu je kao nikada do sada skoro 90 odsto prisutnih poslanika izglasalo nepovjerenje vladi.

Ambivalentnost Ustava

Rumunija se u stvari nalazi u apsurdnoj političkoj situaciji. Decembra prošle godine, poslije izbora, oformila se politička većina koja je prvi put poslije 2012. bila politički bliska predsjedniku države. Predsjednici Trajan Basesku (do 2014.) i njegov nasljednik Klaus Johanis vodili su ogorčenu političku borbu protiv socijaldemokrata, koji su imali nacionalističku i antireformsku politiku. Prema rumunskom ustavu i predsjednik države i vlada imaju određene nadležnosti, što već decenijama dovodi do političkih blokada. Nekoliko ustavnih reformi je propalo.

Od 2012. je to dovelo do nekoliko propalih kohabitacija. Na mjestu premijera promijenilo se 17 političara u 13 različitih vlada, a smjene ministara je teško i nabrojati. Rumunija je druga na listi najsiromašnijih zemalja u Evropskoj uniji, sa velikim zastojem u reformama i sa teškim socijalnim problemima, a politički je – stabilno nestabilna.

Pukotine u koaliciji

Na prošlogodišnjim izborima nacionalni liberali (PNL) koji su bliski predsjedniku Johanisu nisu bili najjača partija ali su uspjeli da oforme koaliciju sa zelenim liberalima (USR) i strankom Mađara u Rumuniji (UDMR). Nova vlada pod premijerom Florinom Kicuom je najavila ambiciozne reformske projekte, prije svega u javnoj upravi i pravosuđu. Međutim, ubrzo su se pojavile pukotine u koaliciji. Ni nacionalni liberali ni predstavnici mađarske manjine nisu pokazali previše zanimanja za borbu protiv korupcije, za depolitizaciju javne uprave kao i za ukidanje jednog tijela koje je vršilo političku kontrolu nezavisnih sudija i državnih tužilaca. To „posebno odjeljenje“, koje su 2018. formirali tada vladajući socijaldemokrati, bilo je izloženo kritici iz Brisela. Zeleni liberali su zahtijevali konsekventne reforme, ali su se i oni upleli u borbu za prevlast unutar svoje partije.

Svađa o raspodeli novca partijskoj klijenteli

Sukob unutar koalicije eskalirao je u avgustu, kada je ministar pravosuđa Stelijan Jon pokušao da na položaje u antikorupcionim institucijama i državnom tužilaštvu dovede nezavisne kandidate na osnovu javne procedure. Osim toga zeleno-liberalna stranka se pobunila protiv načina na koji su nacionalno-liberalni koalicioni partneri dijelili milijarde iz programa za razvoj komunalne infrastrulture, jer je prema njima novac išao partijskoj klijenteli. Premijer Kicu je zato početkom septembra otpustio ministra pravosuđa, što je dovelo do istupanja iz koalicije zeleno-liberalne stranke. U nacionalno-liberalnoj partiji već mjesecima se vodi borba za mjesto šefa stranke. Najprije je izabran premijer Kicu, koji je na čelu stranke zamijenio predsjednika parlamenta Ludovika Orbana. Sada Orban prijeti da će osnovati svoju partiju.

Predsjednik nedorastao funkciji

Predsjednik države Klaus Johanis je u kratkoj izjavi nakon pada vlade govorio uopšteno da su „političari“ krivi za to. Prema njemu, oni su umjesto rješavanja problema pandemije i poskupljenja energije dodatno stvorili političku krizu. Na kraju je Johanes ipak najveću krivicu svalio na zeleno-liberalni USR. Brojni analitičari doživljavaju to obraćanje javnosti kao cinično, jer je Johanis jedan od najodgovornijih za sadašnju krizu. Postoje indicije da je on aktivno učestvovao u krahu koalicije. Uostalom, smijenjeni premijer Kicu je važio kao predsjednikova marioneta. Šta je motivisalo samozvanog reformistu Johanisa da okonča reformsku koaliciju, niko u Rumuniji ne może da objasni. Najčešće tumačenje je – da Johanis nije dorastao svojoj funkcji.

Johanis kao Marija Antoaneta

„Johanis nikada nije do kraja shvatio ulogu predsjednika države kao i visoku politiku", piše Kristijan Pantazi za sajt G4media. „On je svoje vrijeme posvetio baštovanstvu i sitnim igrama moći, daleko od onoga što čini predsjednika. Tako nastaje utisak nesposobnosti i izgubljenog vremena za zemlju i za reforme, koje je u predizbornoj kampanji obećao ljudima koji su satima čekali na biralištima da zaokruže njegovo ime, i od kojih je on lakomisleno odustao".

Ovo je oštra konstatacija. Ali prije nekoliko dana ju je Johanes potkrijepio – posjetivši u bijelom odijelu ekskluzivni golf klub usred četvrtog talasa pandemije i krize zdravstva. „Golf čovjek može da igra u svakoj starosnoj dobi", rekao je dobro raspoloženi rumunski predsjednik. „Želim da ohrabrim što više ljudi da počnu da se bave ovim lijepim sportom, koji nudi toliko zadovoljstva”. To je u Rumuniji mnoge podsjetilo na Mariju Antoanetu, francusku kraljicu koja je navodno, uoči revolucije 1789., rekla - neka narod jede kolače, ako nema hljeba.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu