„Naši zadaci rastu kao grudva snijega, ali mi smo Rusija, mi smo zimska zemlja, volimo snijeg, pogledajte koloko ga je palo“. Sredinom decembra je Vladimir Putin na partijskom kongresu svoje stranke "Jedinstvena Rusija" bio pun optimizma u pogledu naredne godine. Najveći politički događaj će biti predsjednički izbori u martu, iako je njihov ishod vjerovatno već sada jasan. Putin se kandiduje peti put, ni ovaj put nema konkurenciju koje bi se morao plašiti.

Jedina prodavnica u selu

Moskovski politikolog Aleksandar Kinev kaže da pritom ne igra nikakvu ulogu to koliko je Putin u narodu popularan poslije dvije godine rata i gibitaka u Ukrajini. „Ako selo ima samo jednu prodavnicu, neće vam pasti na pamet da mjerite njenu popularnost“, kaže Kinev. „Doduše, ljudi su mnogo čim nezadovoljni. Ali političko polje je očišćeno. Zemlja je ogromna i niko nema resurse da se bori za predsjedničko mjesto“.

Niko osim Putina. Zato će za njega najveći izazov biti mobilisanje birača da izađu na izbore sa ciljem velike izlaznosti, kako bi svom reizboru obezbijedio makar privid legitimnosti. Sociolog Denis Volkov iz ruskog Levada centra kaže da Kremlju nije cilj da Putina učine popularnijim, već da podstaknu ljude da uopšte izađu na izbore. „Putinov zadatak jeste da ne naljuti previše ljude“, objašnjava Aleksandar Kinev. Većina Rusa je prema njemu ionako oduvijek apolitična i boji se promjena. On dodaje da je društvo umorno od „vojne specijalne operacije" kako se u Rusiji zvanično naziva rat u Ukrajini. „Ljudi žele da to što prije prođe“.

Brojni Rusi su optimistični

Denis Volkov procjenjuje da u Rusiji vlada atmosfera sa znatno više optimizma nego početkom rata. Broj onih koji svoju situaciju procjenjuju kao znatno pogoršanu u odnosu na prethodnu godinu opao je za polovinu. Ovaj sociolog smatra da će se taj trend nastaviti i to iz više razloga.

Vlada je učinila mnogo da ublaži djestvo zapadnih sankcija i da stabilizuje ruski finansijski sistem. Ruska privreda do sada nije doživjela kolaps i tako će biti i 2024. Moskovska stručnjakinja za ekonomiju Natalja Subarevič zastupa taj stav. „Ruska ekonomija je robusna. Sankcije Evropske unije neće djelovati drugačije nego do sada. One zapravo uopšte ne djeluju, jer za sankcionisanu robu postoje brojni drugi putevi isporuke izvan Evropske unije“.

Izvozi se sve više u Kinu, Indiju i na Srednji Istok. Subarevič računa da će prihodi od izvoza energenata tokom godine biti „manje-više uredni“. Ova profesorka Moskovskog državnog univerziteta Lomonosov pretpostavlja da će Rusija biti u stanju da poveća izdatke za „podršku Specijalnoj vojnoj operaciji“.

Rat? Koji rat?

Prema riječima sociologa Volkova neuspjeh ukrajinske kontraofanzive doprinosi dobrom raspoloženju u Rusiji. On to objašnjava iščezavanjem straha od vojnog poraza i posljedica. Isporuke oružja Ukrajini koje stižu sa Zapada, Rusima su samo na početku bile povod za zabrinutost. U međuvremenu je porastao broj onih koji vjeruju da Rusija uspješno vodi rat. „Rat je postao rutina, pozadina na koju se odavno naviklo, a u njega najveći broj ljudi nije uključen“, kaže Volkov. “Da, negdje se vodi rat, ali to je daleko“.

Aleksandar Kinev kaže da je početkom rata, u februaru i martu 2022., postojala makar teoretska šansa smjene vlasti, „da su svi oni koji inače organizuju proteste, masovno izašli na ulice, umjesto da masovno napuste Rusiju“. Radi se o stotinama hiljada Ruskinja i Rusa koji su početkom rata napustili zemlju iz protesta protiv Putinove politike ili iz straha od mobilizacije.

Džinovska mašinerija za represiju

Istoričarka Irina Šerbakova, koja živi u inostranstvu, žestoko osporava ovakvo tumačenje. Ona je među osnivačima organizacije za zaštitu ljudskih prava Memorijal, koja je 2021. u Rusiji zabranjena, a godinu dana kasnije dobila Nobelovu nagradu za mir.

Šerbakova ukazuje na atmosferu straha u Rusiji: „Džinovska mašinerija za represiju je pokrenuta. Duga ruka diktature sve dublje prodire u život ljudi, pokušava sada da otkloni iz kulturnog života neprilagođene i one koji ne pristaju, da ih isključi i difamira“. Šerbakova navodi primjer zakona koji međunarodni LGBT pokret označava kao „ekstremistički“. Ona zato ne vidi pozitivne perspektive u sljedećoj godini.

Ona dodaje da u pogledu rata u Ukrajini mnogi ljudi u Rusiji naprosto bježe od stvarnosti: „Pokušavaju da se od njega distanciraju, koliko god mogu, recimo tako što neke stvari ne izgovaraju glasno“. Prema njoj ljudi u Rusiji više ne vjeruju u institucije i demokratiju. „Oni umjesto toga vjeruju u stabilnost Putinovog režima, pa se boje, da bi sve bilo još gore ako bi dodatno zaljuljali brod“.

Ipak, Irina Šerbakova pokušava da s optimizmom gleda u budućnost. Kaže da se ne treba prepustiti osjećaju „da će rat trajati dugo i da će Putin vječno živjeti“. Ona ukazuje na istorijska iskustva kao što je pad Berlinskog zida – takvi režimi mogu da ispare za nekoliko sati, kada je vrijeme za to zrelo i u odgovarajućim okolnostima.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu