Zamjenik predsjednika Sudanskog prelaznog vijeća kojim dominira vojska, Malik Agar, je vrlo jasan kada je stav njegove zemlje u pitanju: Da, postoji interes za oživljavanje sporazuma o izgradnji ruskog pomorskog centra u Crvenom moru, rekao je on za sudanski list "Sudan Tribune", početkom juna na marginama Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu (SPIEF).

Sudan i Rusija su već godinama u pregovorima o odgovarajućem sporazumu. Prema izvještaju online magazina "Understanding War", tadašnji šef sudanske države Omar al Bashir i ruski predsjednik Vladimir Putin već su se 2017. dogovorili da izgrade rusku bazu sa prostorom za nekoliko stotina vojnika i četiri broda.

Međutim, zbog političke nestabilnosti koja je tada nastupila, sudanski parlament nije mogao da ratifikuje sporazum. Nedavno su, međutim, razgovori nastavljeni - očigledno uspješno. Zamjenik komandanta Sudanskih oružanih snaga (SAF), general-pukovnik Yasir al Attar, krajem maja je izjavio da će Sudan i Rusija u narednim sedmicama potpisati niz vojnih i ekonomskih sporazuma.

Rusija: strateška promjena kursa u sudanskom sukobu

Činjenica da je Moskva sada postigla dogovor sa državnim predstavnicima Sudana ukazuje na značajnu promjenu kursa: U katastrofalnom sukobu koji je u aprilu prošle godine izbio između regularne vojske SAF i pobunjenih snaga iz Rapid Support Forces (RSF), Moskva je prvobitno bila na strani RSF-a. Razlog: poludržavne ruske Wagnerove formacije su s njima imale dogovor o pravima na rudarenje sudanskih nalazišta zlata - a to je bio jedan od preostalih izvora deviza za Rusiju, koja je predmet sankcija Zapada od napada na Ukrajinu.

Vojna situacija u Sudanu ostaje nejasna, kaže politologinja Hager Ali sa hamburškog GIGA instituta, koja je nedavno objavila analizu sudanskog rata. "Ali Rusija sada očigledno želi da diverzifikuje svoju podršku u Sudanu. Štaviše, Port Sudan se nalazi u oblasti koju kontroliše SAF. Ako Rusija želi tamo da uspostavi pomorsku bazu, to će zavisiti od razgovora sa SAF-om", objašnjava ona. Još uvijek je nejasno kakve će to posljedice imati na vojni razvoj sukoba.

Rusija: "neograničena vojna pomoć"

U zamjenu za pomorsko prisustvo, Rusija će pružiti vojnu i sigurnosnu podršku Sudanskim oružanim snagama (SAF). Specijalni izaslanik ruskog predsjednika za Afriku i Bliski istok, Mikhail Bogdanov, obećao je SAF-u "neograničenu kvalitativnu vojnu pomoć", prenosi magazin "Understanding War".

Sudanska vojska je proteklih godina od Rusije, između ostalog, tražila i borbene avione tipa Su-30 i Su-35, kao i protivvazdušne rakete S-400, kaže politolog Andreas Heinemann-Grüder iz Centra za naprednu sigurnost, strateške i integracijske studije (CASSIS) u Bonnu.

"Rusi su do sada pokazivali skepticizam prema ovim željama. Ne znamo da li sada misle drugačije - niti znamo kakvo oružje je Rusija sada ponudila Sudancima u zamjenu za pomorsku bazu", rekao je Heinemann-Grüder za DW .

Rusija u osnovi ima dobre karte u pregovorima, kaže Hager Ali u razgovoru za DW i dodaje: "Što duže traje sukob, to je više oružja potrebno SAF-u. Ovo se posebno odnosi na sudansko ratno vazduhoplovstvo, koje mora da djeluje i u udaljenim područjima. U tom smislu, rusko oružje može jako dobro da posluži."

Isto važi i za dizel. Dugo ga je nedostajalo, objašnjava Ali. S druge strane, postoji i odgovarajuća zabrana izvoza za Rusiju zbog sankcija. "Dugo je gorivo uvozila Wagnerova milicija preko Čada", kaža Ali i dodaje da bi ga u budućnosti Rusija mogla isporučivati preko svoje nove pomorske baze u Sudanu.

Sa lukom, prema navodima iz "Understanding War", Rusija dosljedno može da nastavi svoje vojne akcije u Africi. Zbog umiješanosti u sirijski rat na strani diktatora Bashara al-Assada, Rusija već ima pomorsku bazu u Tartusu na jugu Sirije. To već koristi kao polaznu tačku za isporuku logistike u Afriku - na primjer u Libiju, koju također razdire građanski rat. Libija, pak, služi Moskvi kao mostobran za pojačanje i zalihe za zemlje podsaharske Afrike.

„Sudan je još jedan dio slagalice u ruskoj strategiji za Afriku“, kaže Hager Ali. Ovo se odnosi na trgovinu oružjem, ali i na ostala ruska prisustva u Africi, posebno na zapadu kontinenta. "Moskva ima različite interese: kratkoročne, srednjoročne i dugoročne", dodaje Ali.

Uticaj na Evropu

Ovi ciljevi bi definitivno mogli imati uticaj na Evropu, smatra politolog Andreas Heinemann-Grüder: „Rusi iskorištavaju svoju moć haosa u raznim afričkim državama, ne samo u Sudanu, nego i u podršci ostalim pučistima u Maliju, Čadu, Burkini Faso i Nigeru. Tamo saradnja sa pučistima ne doprinosi stabilizaciji, već suprotno. Doprinosi pogoršanju unutrašnjih sukoba".

Uzimajući u obzir trenutnu situciju u Sudanu, ne mogu se isključiti moguća kretanja izbjeglica prema Evropi. „Evropska strana bi se stoga mogla zapitati da li razvojna pomoć u zemljama koje kontrolišu pučisti treba da bude povezana sa određenim uslovima. Na primjer, da vojna saradnja sa Rusima ima posljedice po razvojnu saradnju ili možda čak i po humanitarnu pomoć", upozorava Heinemann-Grüder i dodaje da Francuska to sada već radi: "Ali generalno, ovdje još uvijek ne vidim jedinstvenu poziciju među zapadnim zemljama."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu