Dok su oči svijeta uprte u Vašington i novog predsjednika SAD Donalda Trampa, u ratu u Siriji bilježimo novi razvoj situacije. Ruski generalštab je u sredu (18.1.) saopštio da je izvedena prva zajednička akcija ruskog i turskog ratnog vazduhoplovstva protiv terorističke organizacije Islamska država (IS). Rečeno je da je u operaciji izvedenoj u provinciji Alep učestvovalo devet ruskih i osam turskih aviona.

Ova vijest je interesantna iz mnogo razloga. Tu je najprije zajednička vojna akcija Rusije i Turske, zemalja koje su još prije manje od godinu dana bile žestoko posvađane zbog toga što je turska vojska oborila jedan ruski borbeni avion. „To je već jedan rezultat", kaže ruski vojni stručnjak Aleksander Golc: „Treba imati u vidu da se sa direktne konfrontacije u Siriji prešlo na vojnu saradnju", kaže on za DW. I dodaje da je to prva zajednička vojna akcija Rusije sa jednim članom NATO poslije dugo vremena, i to baš u trenutku kada NATO pojačava svoje vojno prisustvo u Istočnoj Evropi i to u cilju zastrašivanja Rusije.

Strateška saradnja

U Rusiji smatraju da je zajednička akcija turske i ruske eskadrile veliki uspjeh. „Ne radi se o jednokratnom djejstvu, već o strateškoj vojnoj saradnji", rekao je za agenciju Interfaks Franc Klincevič, zamjenik predsjednika Odbora za odbranu u federalnom savjetu. Po njegovim riječima, uslijediće i druge zajedničke akcije. „To je primjer za saradnju van savezâ; takvog nečeg u novijoj istoriji još nije bilo".

Turska čini upravo ono što je koalicija protiv IS koju predvode SAD izbjegavala: bori se ruku pod ruku sa Rusijom. To je centralna poruka koju je predsjednik Rusije Vladimir Putin uputio svijetu. Klincevič se nada da će ovaj primjer poslužiti kao lekcija: „Ako su Rusija i Turska zbog zajedničkog neprijatelja mogle da prevaziđu razlike u mišljenjima, zašto to ne bi mogle i druge zemlje?"

Nema zajedničke linije sa Asadom

Aleksander Golc smatra da Rusija zajedničkom akcijom sa Turskom želi da poboljša svoj imidž borca proti IS. Do sada je Zapad sumnjao u to. Osim toga, Moskva je postavila temelje za pregovore u Astani. U kazahstanskoj prijestonici, bi 23. januara predstavnici Rusije, Turske, Irana, sirijske vlade i opozicije trebalo da razgovaraju o obustavi borbi. Golc, doduše, procjenjuje da će alijansa Rusije i Turske ostati ograničena. „Proklamovani ciljevi se razlikuju, prije svega kada je riječ o predsjedniku Bašaru al Asadu", rekao je ruski eskpert. Po njegovim riječima, Moskva podržava Asada, a Ankara traži da on ode.

Na različite pozicije ukazuje i turski vojni stručnjak Čan Kasapoglu. On za DW kaže da iza saradnje Ankare sa Moskvom stoje dvije stvari: razlike u mišljenjima unutra koalicije koju predvode SAD, kao i nedovoljna podrška Turskoj u njenoj borbi u susjednoj Siriji. Zajednički rusko-turski vazdušni napadi su važni zato što stvaraju „dodatni pritisak na IS". „Na strateškom nivou tursko-ruska saradnja otvara novu stranicu u sirijsko-građanskom ratu", kaže Kasapoglu: „ta perspektiva bi mogla da bude korisna, posebno pred razgovore u Astani".

Nagađanja oko ruske kopnene ofanzive

Da li sada treba očekivati proširenje ruske intervencije u Siriji? Da li Putin želi da da povod za ublažavanje sankcija koje su uvedene zbog Ukrajine? Naposlijetku, rusko-turska akcija je počela samo nekoliko dana nakon što je novi američki predsjednik Tramp u jednom intervjuu ublažavanje tih sankcija doveo u vezu sa borbom protiv terorizma.

Prije nekoliko dana je i Ministarstvo odbrane u Moskvi najavilo da će smanjiti rusko vojno prisustvo u regionu. Jedini ruski nosač aviona „Admiral Kuznjecov" već napušta Sredozemno more. I pored toga, mogućnost ofanzive se ne može isključiti. Jer, Putin je još početkom 2016. najavio da će smanjiti obim vojnog angažovanja u Siriji. Ubrzo potom, ruska avijacija je intenziviranje bombardovanje položaja IS u istočnom Alepu.

Renomirani ruski list Novaja gazeta je sredinom januara javila da Rusije možda priprema uvođenje kopnenih snaga u Siriju. Jednom bataljonu u Čečeniji su podijeljene brošure sa savjetima i raznim informacijama o Siriji koje su od koristi vojnicima. Aleksander Golc smatra da je to usamljen slučaj i da nema naznaka da u Siriji predstoji velika kopnena akcija. „To bi bila tragična greška Rusije – taj rat se ne može dobiti."