Jedan jedini broj nekada govori više i od hiljadu riječi. 150 - to je mjesto Rusije u Indeksu slobode medija koji objavljuju Reporteri bez granica (RSF). 150. mjesto od 180 zemalja na rang-listi za 2021. - prema RSF-u, medijske slobode su u "teškoj situaciji" u zemlji, koja se u svom ustavu opisuje kao "demokratska federalna pravna država".

Jedan aspekt ove "teške situacije": više od 100 stranih i domaćih medijskih organizacija i osoba nalazi se na listi "stranih agenata" koju je sastavilo rusko Ministarstvo pravde.

Zakon o tzv. stranim agentima prvotno datira iz 2012. godine i tada je važio za nevladine organizacije koje su finansijski podržavane iz inostranstva. U 2019. je taj zakon proširen i od tada se on primjenjuje i na privatne osobe ili organizacije koje dobijaju inostrana sredstva u bilo kom iznosu i koje objavljuju "štampane, audio, audiovizuelne ili druge izvještaje i materijale".

Akreditiran, ali koliko dugo?

Oni koji su na toj listi moraju na svim svojim publikacijama naznačiti da imaju status "stranog agenta". Osim toga, svi pogođeni moraju podnositi finansijske izvještaje i izvještaje o svojim aktivnostima Vladi Rusije svakih šest mjeseci te proći godišnju reviziju.

Bez obzira na to, strani novinari mogu raditi u Rusiji samo ako posjeduju vladinu akreditaciju. A akreditacije se, kao što se upravo dogodilo dopisnicima Deutsche Welle-a u Moskvi, mogu povući bez većeg predupozorenja. Sve to otežava rad stranih novinara koji žele da prate dešavanja u Rusiji.

Televizija uživa povjerenje

Televizija je i dalje najvažniji izvor informacija u Rusiji - prema istraživanju iz 2018. koje je proveo nezavisni institut za ispitivanje javnog mnjenja Levada centar, polovina svih Rusa vjerovala je informacijama koje dobiju iz televizijskih vijesti. A pri tome je, prema podacima Reportera bez granica, ruska televizija "čvrsto u rukama države".

I Dekoder, novinski portal koji je osvojio nekoliko Grimme nagrada i prevodi izvještaje nezavisnih ruskih medija na njemački, smatra da je televizija u Rusiji uglavnom "pod državnom kontrolom". Drugim riječima, tv-vijesti uglavnom funkcioniraju kao glasnogovornik Kremlja, i skoro da nema izvještaja kritičnih spram vlade.

Televizija i radio su "čvrsto u rukama države i sadržajno ih kontrolišu i državne agencije", ističu iz Dekodera.

Od 2014. postoji zakon koji takođe ograničava slobodu online medija: prema „Lugovoj zakonu", nazvanom po jednom od njegovih autora, poslaniku Dume Andreju Lugovoju, pristup stranicama vijesti može se blokirati bez sudskog naloga, ukoliko Državno tužilaštvo to traži.

Opasnost od potpunog gubitka pristupa publici u brojnim medijima dovodi do autocenzure, piše Dekoder: Kao mjera predostrožnosti, novinari se "uzdržavaju od objavljivanja materijala koji bi ih eventualno mogli dovesti u nevolje".

Ali nesigurnost o tome šta je a šta nije prihvatljivo državnim agencijama, također otežava ruskim novinarima da rade svoj posao.

"Neki novinari imaju problema s onim o čemu drugi pišu bez ikakvih problema. Mnogi stručnjaci to vide kao dio strategije", smatra Heiko Pleines, politolog i zamjenik direktora Istočnoevropskog istraživačkog centra na Univerzitetu u Bremenu. "Kada granice nisu sasvim jasne, svi postaju oprezniji. A rezultat toga je široko rasprostranjena samocenzura."

Nezavisni mediji - koliko još?

Prije svega, putem novina i online medija, rusko stanovništvo ima pristup izvještavanju koje također kritički gleda na Kremlj. Među najuglednije medije koji kritikuju vlast u Rusiji spadaju novine Novaja gazeta, poznate po svojim istraživačkim sadržajima, onlajn tv-kanal Dažd, koji je u avgustu 2021. stavljen na listu „stranih agenata" i informativni portal Meduza sa sjedištem u Rigi, koji je u aprilu 2021. klasificiran je kao "strani agent".

Kritika rada vlade ima svoju cijenu. Prema politologu Pleinesu,rad nezavisnih medija je u posljednje vrijeme sve više ograničavan, te kroz preuzimanja od strane poduzetnika bliskih Kremlju, sve veći je pritisak državnih vlasti - i nasilje nad medijskim radnicima.

Novaja gazeta je 3. februara objavila da je njena novinarka Elena Milašina, koja je izvještavala o kršenju ljudskih prava u autonomnoj ruskoj republici Čečeniji, "suočila s brojnim ličnim prijetnjama koje su joj proteklih dana uputili istaknuti predstavnici Čečenske Republike", morala napustiti zemlju.

Od osnivanja ovog lista ubijeno je pet njegovih novinarki i novinara - uključujući i poznatu novinarku i aktivisticu za ljudska prava Anu Politkovskaju, koja je u oktobru 2006. likvidirana ispred svog stana.

"Pritisak na novinare u Rusiji raste već 20 godina", ističe Pleines. A iz Dekodera također kažu da se "trend tokom posljednjih nekoliko godina kretao u pravcu uspostave državne kontrole i masivnom marginaliziranju nezavisnih glasova."

Zatvaranje DW studija u Moskvi je dalji korak na tom putu.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu