Jesam li iznenađena da Rusija prijevremeno želi izaći iz projekta zajedničke svemirske postaje ISS (International Space Station)? Ne. Iskreno rečeno nisam. To sam i očekivala. I to zapravo svakoga dana nakon što je američka agencija NASA početkom travnja zbog ukrajinske krize velikim dijelom napustila suradnju s Rusijom. Uz iznimku: zajednička svemirska postaja ISS treba ići dalje. Naravno. Da se i ta suradnja otkazala, međunarodna svemirska postaja bi se odmah mogla uništiti. Jer bez Rusa više nitko tamo ne može.

Otkad su SAD prije tri godine svoje svemirske transportne sisteme (Space Shuttle) otpremile u muzej, samo još ruske Sojuz rakete prevoze ljude do međunarodne svemirske postaje. Najranije 2017. godine NASA će ponovno raspolagati sa svemirskim letjelicama. A da Rusija ovu ovisnost koristi da bi podsjetila SAD da bez njezine tehnike američki i europski astronauti mogu ići u mirovinu, posve je razumljivo.

Ali to nije više od zveckanja oružjem. Jer do 2020. godine sve ostaje kako jest. Da je Rusija odmah prekinula suradnju to bi bilo poput udara groma. Ali to bi, pored velikih svjetskopolitičkih osuda koje Rusija i ne želi, bila i velika financijska šteta. Ipak NASA plaća 70 milijuna američkih dolara svaki prijevoz jednog od svojih astronauta u Sojuz raketi.

Najava kako će 2020. sve biti završeno ostavlja širok manevarski prostor. Do tada se puno toga može dogoditi. Jer u biti, velike svjetske nacije znaju koliko su snažno upućene jedne na druge, ako žele uspješno letjeti u svemir. Misije koje zahtjevaju posadu, letovi na Mars, svemirske postaje i teleskopi - sve to je neopisivo skupo. Nijedna zemlja na svijetu ne želi i ne može si sama plaćati izlete u orbitu vrijedne milijarde.

Već dugo godina SAD, Europa, Rusija, Kanada i Japan imaju uspješnu međusobnu suradnju u svjetskim istraživanjima svemira. Suradnja astronauta na svemirskoj postaji je izvrsna, a raspoloženje posade je skladno. To uvijek iznova potvrđuje Alexander Gerst koji 28. svibnja zajedno s Rusom Maksimom Surajevim i Amerikancem Reidom Wisemanom na šest mjeseci leti na svemirsku postaju.

Za nadati se je kako će tako i ostati i da pokazivanje mišića na zemlji neće ni u jednom trenutku opteretiti zajednički rad ni istraživanja na svemirskoj postaji. A šanse su dobre. Jer čak i u najžešće vrijeme hladnog rata Sovjetski savez i Sjedinjene Američke Države su miroljubivo surađivale u istraživanjima svemira.