DW je razgovarao sa sveštenicima koji su napustili Rusiju i drugima koji su ostali. Svi oni pokušavaju izaći na kraj sa sve represivnijim okruženjem unutar Ruske pravoslavne crkve.

Kada je Rusija napala Ukrajinu u februaru 2022., Andrej, sveštenik Ruske pravoslavne crkve, suočio se s dilemom: spasiti zajednicu koju je gradio u crkvi ili rizikovati sve tako što će progovoriti? Ostati ili otići?

Sveštenik Andrej bio je jedan od onih koji su javno osudili rat i odlučili pobjeći. Sa svojom cijelom porodicom se preselio u susjednu Gruziju, gdje ne može obavljati svoju pastoralnu misiju bez odobrenja Ruske pravoslavne crkve. Odlučio je govoriti za DW pod uvjetom anonimnosti kako bi, kako je rekao, sačuvao posljednji "tračak nade" da će jednoga dana ponovno obavljati svoju svešteničku službu u Rusiji.

"Ne mogu osuđivati one koji moraju praviti kompromise sami sa sobom kako bi zadržali svoje mjesto (u službi)", kaže on govoreći o klericima koji su odlučili ostati u Rusiji.

Molitva za mir dovodi ruske sveštenike u opasnost

Među tim kompromisima je, kako kaže, jedna posebna molitva čije je čitanje preporučila Ruska pravoslavna crkva dok je Kremlj intenzivirao svoje ratne napore u Ukrajini - gomilajući trupe na granici i mobilizirajući stotine hiljada rezervista. Svećenici su, kaže on, molili "za mir" tokom prvog mjeseca sukoba, ali kasnije se od njih tražilo da umjesto toga mole "za pobjedu".

"Obje verzije su sadržavale laži i propagandu... govorilo se kako su neki  stranci digli oružje protiv Svete Rusije... moja usta nisu mogla izgovoriti te riječi. Rusija je započela rat, a ne obrnuto", rekao je Andrej.

Oko 300 sveštenika - manje od 1% ukupnog broja sveštenika Ruske pravoslavne crkve - potpisalo je javno pismo u kojem se poziva na prekid "bratoubilačkog rata" u Ukrajini.

Nakon invazije Moskve na Ukrajinu 24. februara 2022., ruski zakonodavci usvojili su zakon prema kojem je kažnjivo "diskreditiranje" ruske vojske iznošenjem antiratnih osjećaja ili informacija koje se razlikuju od službene ruske državne retorike.

Neki od sveštenika koji su osudili službeni stav bili su lišeni obavljanja svešteničke službe i sudovi su ih novčano kaznili zbog diskreditiranja ruske vojske.

Dok su neki sveštenici potvrdili u razgovoru za DW da su se izvukli, nisu svi imali sreću izbjeći kaznu.

Ioann Koval, sveštenik iz Moskve, razriješen je dužnosti nakon što je riječ "pobjeda" u molitvi zamijenio riječju "mir". Crkvene vlasti, čiji je cilj bio ideološki ujediniti župljane i sveštenike da stoje iza konflikta u Ukrajini, na ovaj čin su gledale kao na čin neposluha. 

Javna pokora za sveštenike

Javna pokora još je jedno sredstvo koje crkvene vlasti koriste za suzbijanje neslaganja.

Sveštenik Ilja Gavriškiv iz Pogorelov Gorodishche, sela koje se nalazi oko 200 kilometara (124 milje) od Moskve, javno se ispričao što nije čitao molitve za trijumf Rusije.

U videu snimku koji kruži ruskim Telegram kanalima, biskup se pojavljuje pred oltarom, pozdravljajući vjernike, a Gavriškiv stoji uz njega.

"Prvo će mu biti zabranjena sveta služba... zatim će mu biti oduzet sveštenički čin... Bio si otac Ilja, što će sada postati od tebe? Čudni Iljuška... Kada smo mu objasnili njegovu grešku, on je odmah shvatio«, kaže biskup.

Kao odgovor, Gavriškiv prihvaća svoje nedjelo: "Budalasto... i iz ponosa sam ponovo pročitao molitvu za mir, ali nisam pročitao ono što se od mene tražilo", kaže on blagim glasom dok zuri u pod.

Kako Ruska pravoslavna crkva gleda na antiratne izjave?

Ruska pravoslavna crkva negira takav progon i tvrdi da su sveštenici otpušteni zbog političkih izjava.

Vakhtang Kipshidze, zamjenik voditelja crkvenog ureda za štampu, rekao je za Associated Press: "Sveštenici koji se od sveštenika pretvaraju u političke agitatore i osobe koje sudjeluju u političkoj borbi očito prestaju ispunjavati svoju pastoralnu dužnost i podliježu kanonskim zabranama."

Unatoč tome što tvrdi da je apolitična, Ruska pravoslavna crkva visoko cijeni sveštenike koji putuju kako bi podigli ruski moral u Ukrajini. Ruski sveštenici se pojavljuju na prvim linijama u Ukrajini, blagoslivljajući ruske vojnike svetom vodicom i ikonama prije bitke.

Patrijarh Kiril, poglavar Ruske pravoslavne crkve, je odani pristaša ruskog predsjednika Vladimira Putina. U znak svoje lojalnosti prema predsjedniku, podržao je ratnu kampanju protiv Ukrajine od samog početka, tvrdeći da bi smrt u borbi "oprala sve (vojnikove) grijehe."Pravoslavna crkva, koja Ruse i Ukrajince prikazuje kao "jedan narod", optužila je "strane utjecaje" za "poticanje sukoba među njima".

Kako je za DW rekla Natallia Vasilević, stručnjakinja za Rusku pravoslavnu crkvu i koordinatorica grupe za zaštitu ljudskih prava Christians Against War, "antiratni kler ovaj rat vidi kao imperijalistički, s Rusijom koja želi ugušiti Ukrajinu. Patrijarh Kiril, naprotiv, gleda na to kao na antiimperijalistički rat Rusije protiv kolektivnog Zapada koji želi porobiti svetu Rusiju." 

Tajni antiratni život u crkvi

U sve opreznijoj crkvenoj klimi, neki s antiratnim osjećajima bili su prisiljeni povući se u podzemlje - daleko od znatiželjnih očiju.

Pastor Nikolaj, koji živi u Sankt Peterburgu, rekao je za DW da je pokušavao mirno izraziti svoj pacifistički stav i usporedio atmosferu unutar crkve s vremenom kada su "hršćani bili progonjeni i koristili tajne simbole da se identificiraju jedni s drugima."

Dok je stavljao na vagu svoje mogućnosti, Nikolaj je rekao da ga je njegov duhovni otac odgovorio od odlaska u progonstvo.

"Ko će zauzeti tvoje mjesto?" pitao me. "Hoće li ta osoba propovijedati o miru kao ti ili o ratu?"

U svom pokušaju otpora ratu, Nikolaj je stvorio tajni Telegram chat gdje se sudionici tajno okupljaju kako bi molili za mir. "To funkcionira usmenim prenošenjem. Pažljivo govoriš i saznaš da neko ne podržava rat i zbližiši te se", kaže on dodavši da ga to podsjeća na "partizanski" pokret.

On je opisao tajne sastanke kao "dašak svježeg zraka".

"Nakon molitve za našu braću i sestre u Ukrajini razgovaramo jedni s drugima i ta nas komunikacija spašava. To je prilika da kažemo što nam je u srcu i nazovemo stvari njihovim imenom", kaže on.

Nikolaj priznaje da bi postojanje takvih skupina moglo postati poznato i da bi ga to dovelo u opasnost.

"U tom slučaju posljedice su nepredvidive. Vjerojatno ću morati ispaštati za moju istinu. Bog je s nama, ne bojim se", kaže on.

Imena i mjesta su promijenjena kako bi se zaštitio identitet sveštenika.

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu