U julu bi moglo sve biti završeno. Mnogo toga upućuje na to da će Turskoj kao prvoj i do sada jedinoj zemlji članici NATO-a biti isporučen moderni ruski sistem protuzračne obrane S-400. Apeli američke vlade da otkaže ugovor sa Rusijom vrijedan 2,5 milijarde dolara očito nisu bilo od koristi. U Wahingtonu postoji zabrinutost da bi Moskva preko svojih oružanih sistema mogla špijunirati NATO - prije svega moderni američki borbeni avion F-35 čiju bi prodaju Turskoj SAD sada mogle zaustaviti.

Sistem protuzračne obrane S-400: fleksibilan i povoljan

S-400 "Trijumf" predstavlja protuzračni sistem obrane velikog i srednjeg dometa. To je do sada najučinkovitiji model u nizu obrambenih sistema koji su nakon Drugog svjetskog rata razvijeni u Sovjetskom Savezu i kasnije modernizirani u Rusiji. Broj 400 se odnosi na navedeni maksimalni raspon u kilometrima. Prema navodima Ministarstva obrane u Moskvi S-400 bi trebao biti okosnica ruske proturačne obrane. U pogon je stavljen 2007. godine, od tada je sve više jedinica opremljeno njime, i na anektiranom ukrajinskom poluotoku Krim i u ruskoj eksklavi na Baltičkom moru Kalinjingradu.

S-400 se sastoji od nekoliko vozila, među kojima je i komandna centrala, mobilna radarska stanica i raketni bacači. Proizvođač je državni koncern za proizvodnju naoružanja "Almaz-Antey", koji je zbog ruskog postupka u Ukrajini kako na listi sankcija EU, tako i na listi sankcija SAD-a. S-400 je razvijen kako bi oborio avione, strateške krstareće rakete, taktičke balističke rakete, ali i bespilotne letjelice na visini od 27 kilometara. U ruskim medijima se tvrdi da je bolji od konkurentnih sistema iz Velike Britanije ili Francuske.

"Dok Zapad proizvodi bolje avione, Rusi su uvijek bili lideri u raketnoj tehnologiji", potvrđuje Richard Connolly sa britanskog Univerziteta Birmigham. S-400 je, kako on kaže, također vrlo fleksibilan i može biti korišten sa različitim vrstama raketa. Prema njegovim riječima dodatna prednost je cijena. S-400 je, kako kaže Connolly, skoro pola cijene američkog sistema "Patriot".

Ipak moguće je da postoje i politički razlozi kupovine. Upravo činjenica da je S-400 razvijen specijalno za uporabu protiv američkog oružja, on bi mogao biti privlačan za Tursku, smatra ovaj britanski ekspert. Pri tome on misli na slučajeve kao što je prilikom pokušaja puča 2016. godine kada je predsjednički avion bio uznemiravan od strane F-16 borbenih aviona unutar vlastite armije. Moskovski vojni ekspert Alexander Golts vjeruje da je kupovina S-400 čisto političke prirode. "Turska nema neprijatelje od kojih se mora štiti upotrebom S-400. To je signal za SAD i druge da Ankara provodi samostalnu obrambenu politiku", kaže Golts.  

Prva ratna intervencija u Siriji

Turska je druga zemlja nakon Kine koja će dobiti obrambeni sistem S-400. Indija je već potpisala ugovor vrijedan 5,5 milijardi dolara i čeka na isporuku. I neke zemlje Zaljeva su signalizirale interese.

Ipak S-400 ima i nedostatke, kažu eksperti. "Još nikada nije isproban u ozbiljnoj ratnoj situaciji", kaže Siemon Wezeman iz štokholmskog Instituta za mirovna ispitivanja SIPRI. "Jedini u borbi testiran protuzračni obrambeni sistem bio je američki sistem "Patriot" u Zaljevskom ratu 1991. godine." 

Pri tome je Rusija svoj obrambeni sistem već stacionirala u Siriji kako bi tamo štitila svoje vojne baze. Predsjednik Vladimir Putin je osim toga rekao da tamo testira nove oružane sisteme. "S-400 je imao šanse da pokaže svoje sposobnosti prilikom napada SAD sa "Tomahawk" raketama na Siriju 2018. godine, ipak rusko vodstvo je bilo dovoljno razumno da ga ne upotrijebi", kaže Alexander Golts.

Turska se nada transferu tehnologije iz Rusije

Prethodni modeli, poput S-300, su u Sovjetskom savezu bili koncipirani kao dio velikog nacionalnog sistema protuzračne obrane. Posebnost S-400 je: Može biti korišten sam. Upravo to omogućuje Turskoj da upravlja ruskim oružjem izvan mreže NATO-a.

Otvoreno je pitanje kako Turska S-400 želi koristiti protiv zračnih napada. U Rusiji tu ulogu preuzima moderni sistem protuzračne obrane kratkog dometa. On se takoreći u dvostukom pakiranju isporučuje vlastitim trupama. Da li Turska kupuje i taj sistem nije jasno. Moskva je signalizirala da bi rado željela prodati Ankari i drugo oružje. 

Turska se nada i transferu tehnologije iz Rusije. Navodno bi u Turskoj trebali biti proizvedeni neki dijelovi za S-400. "To će međutim prije imati simboličko učešće", vjeruje Alexander Golts i govori o proizvodnji "nekoliko vijaka, ništa više". Nakon nepotvrđenih izvještaja ruskih medija Moskva se usprotivila dati Turskoj pristup elektronskim postavkama, kao što su softver za prepoznavanje koji treba razlikovati prijatelja od neprijatelja.  

Naredni model S-500 sprema na serijsku proizvodnju

Dok Rusija oprema vlastitu vojsku sa S-400, ona već naporno radi na proizvodnji modela nasljednika. On bi se trebao zvati S-500 "Prometej" i očekuje se da će biti operativan 2020. godine. Model je spreman za serijsku proizvodnju, saopćio je u utorak Denis Manturov, ministar industrije i trgovine. Moskva obećava da će novi sistem ima još veći domet koji bi čak trebao omogućiti obaranje niskoletećih satelita. 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android