Kada su UN odbile slijediti predsjednika Buša u Iraku,SAD i V.Britanija su odluičili da samostalno krenu na Irak i posljedice toga koraka su poznate. Zbog toga, problem sa Iranom Buš želi ponajprije riješiti, zajedno sa medjunarodnom zajednicom i diplomatskim putem:

„Sasvim sigurno se ovaj problem može riješiti na diplomatski način, i najbolja metoda bi pritom bil,a ako bi svi istim glasom govrili o Iranu“

Ako bi se Iran pak i dalje protivio odicanju od procesa obogaćivanja urana, naredni korak mogao bi biti zavodjenje prije svega privrednih sankcija od strane Vijeća sigurnosti. Pošto SAD već godinama provode privredni emabargo prema Iranu, bilo bi potrebno ponajprije dobiti na starnu Evropljane,Rusiju i Kinu :

„Ukoliko UN žele biti učinkovite, onda treba provesti konsekvence prema onome ko Vijeće sigurnosti vuče za nos.

Mi ćemo zajedno sa ostalim članovimna upravo i raditi na tome i sankcije će biti odgovor u slučaju da Iran bude ignorisao Rezoluciju UN“.

Poznavaoci američkih političko-sigurnosnih prilika smatraju da bi Buš u slučaju potrebe razmotrio i vojne opcije. Tako neki medju kojima je i novinar Seymor Hersch smatraju, da je vojna akcija u Libanu, bila svojevrstan test mogućeg ograničenog rata SAD u Iranu. Majkl O Henlon sa nezavinog istraživačkog minstituta u Bruklinu ne isključuje i ovakav korak, premda on trenutno izgleda vrlo daleko:

„Iran je jedna radikalno islamska država sa učinkovitim i odgovarajućim organizacijama i ciljevima.

Ukratko, jedna opasna država. Možemo se samo nadati da oni neće ulaziti u rat i rizikovati vlastitu egzistenciju, ukoliko bi reciom, bio oboren vladajući režim“.

S druge strane, Iran ima jaku poziciju, pošto su SAD vezane ruke, ratom u sujednom Iraku. I za ovu veliku silu bilo bi vrlo teško kontrolisati, jednu veliku zemlju kao što je Iran.

Stoga se trenutno, Iran može osjećati dosta sigurno“.

Daniel Šeškevic