Nadamo se da ćemo pronaći način da iziđemo na kraj s ovim izuzetnim nasiljem“, kazao je nedavno američki ministar spoljnih poslova Džon Keri odgovarajući na pitanje novinara Dojče velea o strategiji SAD-a u Siriji. Nejasan odgovor za koji stručnjak za Bliski istok Toni Badran iz Fondacije za odbranu demokratije u Vašingtonu kaže da zvuči poznato. Trogodišnji građanski rat, izostanak vojne intervencije i neuspjeli mirovni proces u Ženevi - američka politika do sada nije pronašla rješenje za okončanje građanskog rata i humanitarne katastrofe u Siriji.

Badran je uvjeren da ni poslije predsjedničkih izbora neće biti drugačije. Poslije opšte očekivane pobjede Asada američki predsjednik Barak Obama „najvjerovatnije će nastaviti da radi isto kao i u protekle dvije i pol godine“. Toliko dugo će vijećati, diskutovati i analizirati dok krizu ne preda „sljedećoj administraciji“. I vašingtonski stručnjak za Bliski istok Brus Ridel ocjenjuje da se američka politika prema Siriji “neće mijenjati u bliskoj budućnosti, barem ne dok je Obama predsjednik”.

Da li Obama kupuje vrijeme?

Badran misli da Obamina vlada kupuje vrijeme. „Pojedinci iz Bijele kuće anonimno su nagovijestili da se nikom ne žuri da pobunjenici pobijede i Asad ode s vlasti“. U Bijeloj kući ne žele da lome glavu sa pitanjem šta će biti poslije Asada. „Sve dok mi nismo u sve to upleteni, nema problema“, citira Badran jednog anonimnog zaposlenika Bela kuće.

Pitanje je zašto su baš sada održani izbori i u kojoj mjeri su oni povezani s Asadovom odlukom da ostane na vlasti, analizira Brus Ridel. „Poruka je da Asad do samog kraja želi da ostane na vlasti. Vlastodržac želi da nastavi građanski rat sve dok opozicija ne bude savladana. „A ako pogledamo situaciju na terenu, jasno je da će rat trajati još godinama“, kaže Ridel za Dojče vele.

Američka vlada se od samoga početka protivila održavanju predsjedničkih izbora. Asad je učinio sve kako bi se „otežalo ili u potpunosti spriječilo održavanje slobodnih i pravednih izbora u Siriji“, ocijenjeno je u Bijeloj kući. Generalni sekretar UN-a Ban Ki Mun izjavio je da su ti izbori bili pogodni da se situacija još više zaoštri i da se „teško ugrozi“ hitno potreban politički proces za rješenje konflikta“.

Vojna pat-pozicija

Međunarodnoj zajednici su i dalje vezane ruke. „Na ratištu već tri godine imamo pat-poziciju. Obje strane raspolažu jakim snagama i mogu da se oslone na jake saveznike. Asadov režim na svojoj strani ima Iran, Irak, libanski Hezbolah i Rusiju. Na strani opozicije su Saudijska Arabija, Jordan, Katar, Turska, Velika Britanija i u izvjesnoj mjeri i SAD“, objašnjava Ridel.

SAD će dakle i dalje osuđivati Asadov režim i opoziciji pružati ograničenu pomoć, „ali Amerika se ne osjeća odgovorna za svrgavanje Asadovog režima. Tako misli i većina Amerikanaca“, kaže Ridel.

U svom govoru od prije nekoliko dana u Vest Pojntu Obama je građanskom ratu u Siriji posvetio tek nekoliko primjedbi. „Još jedan dokaz da se Obama više ne zalaže za Asadov odlazak. To više nije centralno pitanje sukoba“, kaže Toni Badran i dodaje da trenutno postoje drugi aspekti kao što je “jačanje ekstremističkih snaga”.

„Ništa ne činiti je nemoralno“

Dakle, jasno je da Obama prihvata Asadov ostanak na vlasti. „De facto je prihvaćena činjenica da je on tamo i da neće otići s vlasti“, naglašava Badran. Vjerodostojnost predsjednika je stavljena na kocku jer je njegov raniji stav bio da Sirija ima budućnost samo bez Asada. Ali „politički gledano, Obama ništa nije učinio da tako i bude.“

Brus Ridel, s druge strane, brani američkoga predsjednika. On je od početka govorio da Asad mora da ode s vlasti jer se pokazao neprikladnim kao predsjednik. „Ali Obama je od početka jasno dao do znanja da neće angažovati američke vojne snage, a to je još jednom potvrdio prošle sedmice u Vest Pojntu.“

Badran, međutim, zahtijeva „zajedničku strategiju“ za Siriju koja bi obuhvatila vojnu obuku, prosljeđivanje podataka tajnih službi, ali i vojne napade. Ništa ne činiti je „nemoralna politika“, što mnogi u SAD-u oštro osuđuju.

SAD bi morale da štite prijatelje

Istovremeno je u igri i jedan strateški momenat: „Imamo prijatelje i saveznike u regionu, postoji jedan strateški odnos snaga.“ Protivnički blok koji predvodi država kao što je Iran podržava teror i nasilje. „Ukoliko SAD ništa ne preduzmu, to će se odraziti na njegov ugled, kao i na odnos snaga koje prijatelje štite.“

Najnoviji samoubilački napad u sirijskom građanskom ratu jasno pokazuje da se teror sve više približava SAD-u. Počinilac je bio američki državljanin. Prema informacijama „Njujork tajmsa“ on je bio jedan od oko stotinu američkih boraca, koliko ih je trenutno u Siriji.