U Brooklynu, u New Yorku, odvjetnica specijalizirana za građanska prava Britney Wilson - kao i brojni drugi - radi od kuće. Ona to vidi kao privilegiju. Jer oni koji još uvijek moraju ići na posao su izloženi velikom riziku da se zaraze. A brojni od njih spadaju u one sa niskim primanjima. Britney Wilson stanuje u relativno mirnoj ulici - za razliku od mjesta u kojem se nalazi njen ured. On je na Manhattan-u. Njen poslodavac je "National Center For Law and Economic Justice". Ovaj centar se posebice zalaže za financijsku pravdu. "Ja sam već često razmišljala da li je zaista neophodno da moram dolaziti u ured svaki dan. Posljednja dva mjeseca su pokazala: vjerojatno ne", kaže Wilson u razgovoru za DW.

Ova odvjetnica je zbog cerebralne pareze (smetnji u kretanju) primorana koristiti posebnu gradsku službu transporta. Ako je promet optimalan potrebno joj je oko sat vremena od stana do ureda. Na Shuttle-Service za starije osobe i ljude sa posebnim potrebama "Access-a-ride" je često morala dugo čekati. I u jednom vozilu su često transportirane dvije do tri osobe sa potpuno drugačijim odredištima. "Ja sada štedim mnogo vremena", kaže Wilsona o radu od kuće. "Od korona krize u osnovi razmišljamo drugačije o poslu i tome kako možemo strukturirati posao."

Odjednom postoji više suosjećanja

Uposlenici da li sa ograničenjima ili ne, će vjerojatno i nakon korona krize češće raditi od kuće kako bi spriječili dug put do posla i poslovne i privatne termine mogli bolje uskladiti, smatra Diane Hettinger. Ona je uposlenica u preduzeću za osiguranje i investicije, Prudential Financial. Ovo preduzeća spada među 500 preduzeća sa najvećim prometom u SAD-u i zbog toga se nalazi na listi "Fortune 500" američkog magazina Fortune. 

Povratka ka normalnoj svakodnevnici vjerojatno nema. "Vremena se mijenjaju. Naše rukovodstvo je već reklo da više nam povratka natrag", kaže Hettinger za DW.

Ona posljednjih pet godina vodi odjel koji radi na pronalasku individualnih rješenja problema za radnike. Tako se ona primjerice brine za to da video snimci za uposlenike budu titlovani ili da hodnici u zgradi budu prilagođeni osobama sa posebnim potrebama. Od početka izbijanja pandemije koronom Hettinger osjeća da brojne kolege odjednom trebaju više pomoći kako bi se snašli sa tehnologijom. Brojni sada također pokazuju više međusobnog suosjećanja kada je riječ o preprekama u svakodnevnici, kaže ona. "Svi u našem preduzeću su postali otvoreniji i vide koliko svako može unijeti koristi", kaže ona i dodaje kako će u budućnosti vjerojatno biti lakše "izaći u susret individualnim potrebama".

Preduzeća jedva da imaju argumenata

Čak i ako jedno preduzeće u budućnosti ne pokaže fleksibilnost samo od sebe, promjene uzrokovane Covidom-19 su stvorile presedan. Odvjetnik Vincet White, koji se specijalizirao za diskriminaciju na radnom mjestu, kaže: "Mi smo već dokazali ono o čemu smo ranije morali diskutirati." Preduzeća će, kako kaže, sada teže argumentirati da posao od kuće nije moguć. Osim sa novim mogućnostima za svoje klijente White se trenutno bavi i novim izazovima na koje nema jednostavnog odgovora: Šta uraditi ako uposlenik dođe na online sastanak pijan ili naduvan, ako je odjeća neprimjerena ili ako seksualno uznemiravanje u uredu doduše više nije tema, ali se zato događa u chat-u?

Sve je stvar stava

No korona kriza otežava naravno svakodnevnicu i brojnima koji uopće nemaju posao ili su ga izgubili zbog krize. No i za ljude sa posebnim potrebama ili bolestima je mnogo teže ako su upućeni na određene službe i medicinsku skrb a ona im se trenutno ne pruža. 

Ipak riječ je o malom svijetlom trenutku, da sadašnja kriza prisiljava preduzeća na to da razmisle o konceptu "radnog mjesta". Odjednom je prisutna fleksibilnost koju primjerice "Americans with Disabilities Act (ADA)", zakon protiv diskriminacije osoba sa posebnim potrebama koji postoji 30 godina, nije mogao uspostaviti.

"Mi smo dokazali da možemo promijeniti naše navike. Mi možemo više odgovoriti na potrebe uspolenih nego što smo to mislili", rezimira Charles-Edouard Catharine, asistent direktora National Organisation on Disability (NOD).

Cathrine, rođeni Francuz, živi sa svojom partnericom u New Yorku. On je slijep i često se kreće gradom dodirujući objekte što je u vrijeme higijenskih propisa otežano. U radnoj svakodnevnici se s druge strane za njega nije puno toga promijenilo, kaže on. "Zaista nije bilo tako teško. Ja sam jednostavno uzeo moj laptot i donio kući", kaže on. Najveća prepreka u poslovnom svijetu za osobe sa posebnim potrebama je tražnje posla, a ne stvarni posao, kaže on.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android