Hala u Manhingu, nadomak Minhena, miriše na ulje. Na podu su crvene linije koje posjetioci ne smiju da prelaze, iza njih smiju da stupe samo mehaničari. Ovdje se istovremeno popravlja po dvadeset njemačkih borbenih aviona tipa Tornado. Održava ih Erbas.

„Svaki Tornado je ovdje u prosijeku 350 dana", kaže nam Katarina Zemler-Šuler, šefica odjeljenja koje održava ove avione Bundesvera. Ona priznaje da popravka znači snalaženje – prebacivanje dijelova aviona sa jednog na drugi. Često nema novih rezervnih dijelova za avione starije proizvodnje.

Iz jednog povjerljivog dokumenta Ministarstva odbrane proizilazi da je to skup sport – troškovi održavanja ovih aviona za prošlu godinu iznose oko 600 miliona evra.

Tornado je maltene oldtajmer. Osamdesetih je bio čudo tehnike, ali je danas, od nekadašnjih 350 komada koji su letjeli u farbama Bundesvera, ostalo samo 85 letjelica. Ostale su već staro gvožđe.

No, njemačka armija mora da barem do 2025. godine zadrži u upotrijebi što više Tornada. Jer, ovo je jedini avion njemačkog ratnog vazduhoplovstva koji može da nosi i ispali američke nuklearne bombe smještene u Njemačkoj.

Berlin naime u okviru NATO ima obavezu da održava avione sposobne za atomske udare – baš kao i Italija, Belgija i Holandija, na čijim se teritorijama isto nalaze neke od američkih nuklearnih bombi.

Taktika takozvanog „nuklearnog odvraćanja" je važna za NATO, i zato svaka od ovih zemalja u slučaju nužde mora da ima letjelice i pilote sposobne za atomski napad. Svake godine vojna alijansa održava odgovarajuću vježbu.

Javna je tajna da su američke nuklearne bombe u kasarni Bihel, na jugoistoku Njemačke. Navodno ih ima između petnaest i dvadeset. Međutim, njemačka vlada nikada nije javno priznala prisustvo tih bombi – to je državna tajna.

„Hitno je"

Nevolja za Berlin je što još nije ni poručen novi model aviona koji može da nosi atomske bombe. Pri tome bi proizvodnja nasljednika Tornada mogla da potraje godinama. Bundesver je pak u cajtnotu.

Tajna je informacija koliko još aviona uopšte može da leti u akcije, ali je jedan vojni pilot rekao za DW da od 45 aviona u njegovoj grupi uglavnom može da leti između osam i dvanaest njih. „Voljeli bismo da imamo avion koji stvarno funkcioniše", kaže on. „Hitno je."

No, izgleda da vladi u Berlinu nije toliko hitno. Već dvije godine Ministarstvo odbrane ne donosi odluku. Navodno se lome između dva modela koji bi mogli da naslijede Tornado – jedan je američki F/A-18 u proizvodnji Boinga, a drugi Erbasov Jurofajter Tajfun. Bundesver već ima 138 Jurofajtera, ali ne takvih koji mogu da nose atomske bombe.

Jurofajter je zajednički proizvod nekoliko evropskih zemalja, među njima i Njemačke. Montira se baš tamo gdje se održavaju avioni tipa Tornado, dakle u blizini Minhena. „Mislio sam da je loš vic", sjeća se mehaničar Tobijas Veber momenta kad je čuo da će Bundesver možda kupiti američke avione. Zašto bi to radili kada na raspolaganju imaju evropski, maltene domaći model?

Njemačka namjera da ide u šoping po američko oružje nailazi na nerazumijevanje i u Parizu. Tamo mnogo polažu na razvoj novog modela aviona zajedno sa Njemačkom. Taj model, poznat pod akronimom FCAS (Future Combat Air System) trebalo bi da može da se poveže sa bespilotnim letjelicama i drugim sistemima. Tehnologija bi najprije trebalo da se razvija i testira na Jurofajterima.

Tek su pod velikim pritiskom Francuske u Berlinu odustali od nabavke bombardera F-35 koji proizvodi američka kompanija Lokhid Martin.

Teško je svima ugoditi

„Dozvolili smo da nas Francuzi ucijene", kaže nam jedan demohrišćanski poslanik Bundestaga koji je želio da ostane anoniman. On smatra, baš kao i njemački generali, da je F-35 bio najbolji izbor jer već posjeduje američki sertifikat kao atomski bombarder. Njemačka još mora da se snalazi sa starim Tornadima. „Drugi imaju moderni autobus, a mi poštansku kočiju", dodaje ljutito ovaj političar.

Kako se čuje, glavni razlog što se ipak razmišlja o američkom F/A-18 – koji je ipak skromniji i jeftiniji model od F-35 – jeste što ta letjelica ima mogućnost da registruje i napadne neprijateljske radarske sisteme. Jurofajter još nije dovoljno razvijen za tako nešto. Takođe, vjeruje se da će Amerikanci lakše dati atomsku licencu svom domaćem avionu.

Izgleda da se vlada u Berlinu utjerala u ćorsokak u pokušaju da svima ugodi – vladajućim strankama, armiji, Francuzima, Amerikancima i Erbasu.

Šefica demohrišćana i ministarka odbrane, Anegret Kramp-Karenbauer trebalo bi narednih sedmica da saopšti odluku tešku deset milijardi evra. Poznavaoci prilika kažu da miriše na kompromis: biće kupljeno 40 F/A-18 kao atomskog bombardera i 40 Jurofajtera za druge zadatke.

Ali, ni to nije sigurno. Jer, koalicioni partneri socijaldemokrate imaju novo rukovodstvo koje je veoma kritično prema činjenici da Njemačka skladišti američke atomske bombe i da ima obavezu da ih upotrijebi u slučaju nužde. Moguće da socijaldemokrate neće ni dozvoliti da se poruče novi avioni.

Sasvim je moguće, kažu neki insajderi, da se sve otegne do sljedećih izbora 2021. godine. Onda bi starudije od Tornada možda morale da posluže sve do 2030. godine. U tom slučaju bi samo njihovo održavanje progutalo trinaest milijardi evra – skuplje od kompletno nove flote.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android