Ruski rat protiv Ukrajine trenutno žestoko bjesni. No njemački kancelar Friedrich Merz ima tračak nade: "Ankara bi mogla označiti prekretnicu u ovom ratu. Kremlj vjerojatno sada shvaća da Rusija neće pobijediti u ovom ratu i da neće postići svoje ratne ciljeve."

Ukrajina bi trebala primiti 140 milijardi eura tokom dvije godine. Njemačka je predvodila ovu odluku, pozicionirajući se na čelu obrambene potrošnje općenito, pa čak ulaže i više nego što je obećala vječno kritičnom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.

„Ne poduzimamo ovaj napor da bismo ikome učinili uslugu. Poduzimamo ovaj napor jer je to potrebno za našu obranu, za našu sigurnost. Jer Rusija ostaje ozbiljna prijetnja. Moskva svakodnevno testira našu odlučnost“, rekao je Merz u Ankari.

Koliko je NATO odlučan u borbi protiv Rusije i kada je riječ o vlastitom jedinstvu, koje se činilo izgubljenim? 

Zelenski želi da se Ukrajina pridruži NATO-u

Dok je Merz još uvijek bio na aerodromu u Berlinu, glavni tajnik NATO-a Rutte i ukrajinski predsjednik Zelenski već su se sastali u Ankari. "To je zaista veličanstveno. Uspješno ciljate na rusku energetsku i obrambenu infrastrukturu, duboko unutar ruskog teritorija. Baš kao što ste rekli u svom govoru", rekao je Rutte.

Taj govor je doista bio nešto posebno. Zelenski im je zahvalio što je Ukrajina praktično "dio NATO-a kao partner izvan NATO-a" i na svoj podršci posljednjih godina. No veliko "ali" formulirao je kao pitanje: "Vjerujete li stvarno u to? Vjerujete li stvarno da bi bilo ispravno ostaviti zemlju i narod s tako visokom razinom obrambenih sposobnosti izvan NATO-a?"

Ovime Zelenski jasno daje do znanja: Ukrajina želi u NATO. I to kaže direktno. Unatoč svim financijskim obećanjima, Ukrajini prije svega nedostaje protuzračna obrana za obaranje ruskih projektila. Zahtjevi koje će biti teško, ako ne i nemoguće, ispuniti ako se Ukrajina ne pridruži NATO-u.

Duh ne mora nužno biti dobar

"Nadam se da zajedno možemo probuditi duh Ankare", kaže Friedrich Merz. I dok on  još uvijek izražava svoju želju, neko drugi je već otišao dalje i jasno dao do znanja: Taj duh ne mora nužno biti dobar. Donald Trump je sletio u Ankaru prije Merza, jedini je šef države kojeg je turski predsjednik Redžep Taib Erdogan dočekao na aerodromu i koji je dočekan s vojnim počastima u palači. 

Dobri sastanci, dobra hrana, ali prije svega, puno posla i puno dobra za zemlje očekuje Trumpa, rekao je po dolasku. Svako ko je stoga mislio da bi američki predsjednik svoje putovanje u Tursku mogao više vidjeti kao poslovni izlet, uskoro će saznati: prevario se.

Savez se mora boriti za jedinstvo

Trump je rekao da je bio razočaran NATO-om i, da njegov prijatelj Erdogan nije bio domaćin, vjerojatno ne bi ni došao u Ankaru. Kivan je i dalje zbog rata u Iranu, u kojem države NATO-a nisu podržale Trumpa.

„Na neki način stavljam ljude na probu. Pomažemo im, ali nisam siguran da bi oni, kada bi nam zatrebali, bili tu uz nas. Italija nas je odbila, Njemačka nas je odbila i Francuska nas je odbila. I to je u redu. Ali zašto trošimo stotine milijardi dolara, ako oni nisu tu za nas? Mi smo uvijek bili tu za njih", rekao je Trump.

Ko je tu za koga u savezu koji se odlučno želi braniti od svojih protivnika, ali se istovremeno mora boriti za svoje jedinstvo? Jedno od ključnih pitanja na ovom sumitu jest traženje duha Ankare.