Vrhovni komandant NATO u Evropi, američki general Kristofer Kavoli, zajedno sa svojim saradnicima u vojnom štabu alijanse u belgijskom gradu Monsu, sastavio je plan. Veliki, veoma veliki plan za odbranu teritorije NATO u Evropi od mogućeg napada Rusije. To je prvi sveobuhvatni odbrambeni plan NATO od kraja Hladnog rata sa Sovjetskim Savezom i Varšavskog pakta prije više od 30 godina. „To je dramatična promjena", kažu diplomate NATO.

Nakon završetka Hladnog rata, NATO se fokusirao na misije u inostranstvu i manje sukobe van svoje teritorije. Sada, nakon ruskog agresorskog rata na Ukrajinu, nacionalna odbrana odjednom je ponovo na vrhu liste prioriteta. „Sve u svemu biće važno unaprijediti ovo jedinstvo i solidarnost", rekao je njemački kancelar Olaf Šolc na početku samita NATO u Vilnjusu. „Naravno, to uključuje i repozicioniranje NATO kao odbrambenog saveza, jer moramo da se naoružamo protiv prijetnje našoj teritoriji."

NATO odobrava plan odbrane

Osnova za to prestrojavanje je plan odbrane iz sjedišta NATO koji su šefovi država i vlada alijanse odobrili u Viljnusu u Litvaniji. Plan je detaljan, kažu da je ispisano na hiljade stranica i da se tačno navodi koje trupe iz koje zemlje će se koristiti i gdje će se odbiti ruski napad.

Detalji vojnog planiranja su povjerljivi. Međutim, diplomate NATO potvrđuju da vojnici i jedinice koje će po planu biti premještene u velikoj mjeri postoje samo na papiru, a u stvarnosti još uvijek ne. Vojske u mnogim evropskim zemljama su se smanjile, nemaju više dovoljno velike borbeno spremne jedinice ili nemaju dovoljno ljudstva. 

Potrebno je više trupa

Sve to, prema planerima NATO, mora da se promijeni da bi odbrana bila moguća. NATO želi da bude u stanju da mobiliše oko 300.000 vojnika kako bi mogao da zaustavi „rusko čudovište", rekao je predsjednik Litvanije Gitanas Nauseda. Ono što je sada potrebno su, kao i na vrhuncu Hladnog rata: oklopne jedinice, artiljerija, protivraketna odbrana i vazduhoplovstvo koje može da podrži kopnene trupe. A sve to mora biti i digitalizovano i umreženo sa vojnom komandom.

Pošto čak i velike države poput Francuske, Velike Britanije ili Njemačke nemaju šta da ponude kada su u pitanju ti zahtjevi, evropski partneri u NATO prije svega zavise od pojačanja iz SAD. Zbog toga je potreban visok nivo mobilnosti i sposobnost brzog premještanja trupa sa zapada na istočno krilo NATO. Na krajnji sjever, ali i na Crno more. U ovom trenutku i dalje postoji problem s mobilnošću. Glavnokomandujući, general Kavoli, vjerovatno je u svom planu napisao da se vrijeme potrebno trupama da se rasporede mora da se smanji.

Veći izdaci za odbranu

Diplomate NATO objašnjavaju da jedino što pomaže jesu – vježbe i opet vježbe. Potrebno je više manevara i veći komandni štab NATO u jedinicama koje će se proširiti. Šefovi država i vlada Alijanse prepoznali su da moraju da potroše više novca nego ranije da bi postigli nove ciljeve naoružanja, novi nivo trupa i visoku mobilnost. Zato su utvrdili da dva odsto bruto domaćeg proizvoda u budućnosti treba da bude donja granica za odbranu.

Još od 2014. godine, od prve ruske invazije na istočnu Ukrajinu, cilj je bio da se dostigne čak i tih dva odsto. Do sada je to postiglo samo jedanaest od sada 31 zemlje-članice NATO. Njemačka bi prvi put u narednoj godini trebalo da dostigne tih dva odsto, potvrdio je kancelar Olaf Šolc u Viljnusu. Ali, to je moguće samo zato što je u obračun uključen i specijalni fond od sto milijardi evra za Bundesver. Kada se taj specijalni fond potroši, njemački budžet za odbranu ponovo će se smanjiti prema trenutnom srednjoročnom finansijskom planiranju Savezne vlade. 

Ojačati istočno krilo

Paralelno sa glavnim planom odbrane, NATO želi da dodatno ojača svoj istočni bok, odnosno države od Finske na sjeveru, do Bugarske na jugu. Sada se na istočnom krilu nalazi osam borbenih grupa NATO, ali to je samo snaga bataljona (oko 1.000 do 1.500 ljudi). One bi trebalo da porastu najmanje tri puta, do nivoa brigade. Njemačka je prva i vodeća zemlja u takvoj naprednoj borbenoj grupi NATO koja je konkretno najavila raspoređivanje brigade. Pored toga, više jedinica trebalo bi da se stavi u veću pripravnost kako bi mogle da se pomjere na istok za vrijeme koje se mjeri danima, a ne mjesecima, kao što je to do sada bio slučaj.

Pored sopstvene odbrane, zemlje NATO moraju i Ukrajini koju je napala Rusija da garantuju opremu i zalihe. Njemačka je na samitu u Viljnusu najavila da će obezbijediti dodatnih 700 miliona evra za municiju i oružje. Francuska želi da snabdijeva Ukrajinu raketama dugog dometa koje mogu da budu ispaljene iz aviona iza ruskih linija. SAD će isporučiti kontroverznu kasetnu municiju. Ponovo se govori i o borbenim avionima F-16 američke proizvodnje, koje Ukrajina hitno zahtijeva. Do sada su, međutim, pojedine zemlje NATO samo obećavale da će obučavati ukrajinske pilote za F-16. Tzv. „koalicija borbenih aviona" te avione još nije isporučila.

Iznevjerena očekivanja

Za srijedu (12. jul) predviđeno je da će ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prvi put prisustvovati sastanku novostvorenog Savjeta NATO-Ukrajina na kojem će se razgovarati o daljim koracima ka pridruživanju Ukrajine Alijansi. Lideri NATO vjerovatno ne žele da upućuju zvaničan poziv za pridruživanje u bliskoj budućnosti. Diplomate još rade na tačnom tekstu Izjave o Ukrajini. Ipak, trebalo bi da bude upućen „jasan signal" da će Ukrajina postati članica NATO, najavio je generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg. Pitanje je samo kada i pod kojim uslovima.

Ukrajinski predsjednik je donekle ljutito reagovao na to što nema formalnog poziva. Očekujući više, napisao je na Tviteru dok je putovao za Litvaniju: „Neviđeno je i apsurdno da nije određen vremenski okvir ni za poziv, ni za članstvo Ukrajine." Od toga koristi samo Rusija, optužio je Zelenski „cijenjene saveznike". „Neizvjesnost je slabost. O tome ću otvoreno govoriti na samitu."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu