Kula od slonovače je metafora duhovnog mjesta osamljenosti od svijeta i nedodirljivosti. Ova rečenica – mora se priznati - 1:1 kopirana je iz njemačke Wikipedije, priznatog izvora solidnog poluznanja na Internetu. I već spomenuta kula od slonovače često se u novinarstvu, ali i izvan njega, koristi kao simbol mentalnog doma od svijeta otuđenih naučnika.

Čime bi svi neophodni sastavni dijelovi - nauka, Internet, otuđenost od svijeta – zajedno poslužili da razmislimo o ideji koju je Sir Tim Berners-Lee predstavio na Forumu o upravljanju internetom (IGF) u Berlinu, a to je inicijativa za bolju mrežu, jedna vrsta „ugovora za Internet ". Ali da krenemo redom. 

Arhitektura Interneta: kopile

Internet je stariji nego što to može zamisliti većina korisnika mreže. Koncept umreženog znanja i mišljenja seže do ideja inženjera i predsjedničkog savjetnika Vannevara Busha iz 40-ih godina prošlog stoljeća, implementacija kao distribuirana mreža servera datira iz 1960-ih i vanbračno je dijete – koje neki nazivaju i "Bastard" – kopile - nauke i vojne doktrine. Oboje, koncept i arhitektura, razlog su zbog kog su događaji poput IGF-a i inicijative Berners-Leeja uopšte postali neophodni, ali su i krivi zato što pozitivne posljedice inicijative Sir Tima ne mogu nadrasti kvalifikaciju da je to puki izraz dobre volje.

Onaj koji to najbolje zna je sam Berners-Lee. Njegov rad se vraća na World Wide Web, dio mreže koji mi danas doživljavamo kao "Internet". Njegova izvorna ideja - i tu opet dolazi kula od slonovače iz prvog pasusa - bio je odgovor na pitanje kako njegove kolegice i kolege istraživači iz Evropske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN) slobodno mogu razmjenjivati svoje ideje i rezultate putem službenih kanala i hijerarhija. Prvi ljudi na WWW-u bili su dakle više motivirani zajedničkim, nego različitim interesima – ali ne nužno i vrstom društva, koju mi danas susrećemo na društvenim medijima i drugim mjestima na webu.

Zaštititi mrežu – može li se to zaista izvesti?

"Ako sada nešto ne poduzmemo, zajednički,kako bismo zaštitili mrežu od onih koji je iskorištavaju, prave podjele i podrivaju, onda riskiramo da odbacimo njen potencijal usmjeren ka dobrobiti", rekao je Berners-Lee u svom prijedlogu za ovaj ugovor. Šteta što ne postoji tehnička mogućnost da se spriječi uticaj onih koji iskorištavaju, prave podjele i podrivaju.

Za to se brine vojni DNK-a Interneta. Zbog operativne pouzdanosti, čak i u slučaju nuklearnog rata, on je dizajniran kao "nepokvariva" mreža. Jedna od osnovnih funkcija interneta je ta što svoje korisnike uvijek usmjerava do podataka koje traže, uključujući zaobilaženje smetnji, prepreka i blokada. Ta osobina je razlog zbog kog zemlje poput Rusije i Kine moraju uložiti mnogo tehničkog napora da blokiraju svoje građane u pristupu neželjenim informacijama iz inostranstva i u tome nikada ne uspiju 100% - zahvaljujući slobodno dostupnim tehnologijama poput Virtual Private Networks (VPN) ) ili Tora. "Iransko rješenje" jednostavnog isključivanja cijele zemlje iz mreže za globalne igrače u umreženom svijetu ionako nije održiva opcija.

Ljudi upadaju u klopku svake gluposti

Problem nije u tome što postoji premalo efikasnih pravila za bolju mrežu. Problem leži u prirodi čovjeka, koji je lakomislen, lijen da razmisli i vođen predrasudama, podložan da upada u klopku svake gluposti, samo ako je ona dovoljno primamljivo prezentirana. To su društvene mreže prepoznale svuda u svijetu i to iskorištavaju vlastite prodaje ili u interesu svojih političkih gospodara i mentora.

Sudionici IGF-a poput Plenuma mladih IGF-a, ali i prvog čovjeka kompanije Siemens Joea Kaesera govore o glavnom problemu, ako oni - pored poboljšane zaštite osjetljivih podataka – zatraže jedan opšti provodivi zahtjev za transparentnošću prilikom prikupljanja i korištenja tih podataka. Iskustvo posljednjih godina pak pokazuje, da će tako stečene spoznaje, nakon što budu dostupne, pored ljubitelja teorija zavjere i sporova svjetine na mreži jednostavno proći neopaženo. Jer činjenice su tako dosadne.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android