DW: Prošle sedmice, mađarski parlament je usvojio takozvani zakon o vanrednim situacijama, koji premijeru Viktoru Orbanu daje široka ovlašećenja. On sada praktično može da vlada dekretima. Da li je to kraj demoktratije u Mađarskojili neophodan korak u vrijeme korona-krize?

Saracin: Neobično je da ta ovlašćenja nisu vremenski ograničena, već važe do daljnjeg, a istovremeno parlament zbog situacije sa korona-virusom možda neće moći da zasjeda. To znači da bi za mađarsku vladu bilo moguće da sa tim zakonom trajno radi bez parlamentarne kontrole.I to bi onda, ukoliko bi gospodin Orban nastavio sa time, zaista moglo da znači trajnu suspenziju podjele vlasti u Mađarskoj.

Govorite u konjunktivu. Strahujete li da je aktuelna kriza izgovor za trajno uspostavljanje takvih promjena?

Zapravo ja polazim od toga da će se gospodin Orban prije ili kasnije vratiti dosadašnjem stilu svoje vladavine. U sadašnjem ili u prethodnom stanju zemlja je već u određenoj mjeri demokratija nealternativnosti, konstruisane nealternativnosti u smjeru Fidesa, tako da uopšte ne vidim potrebu zašto bi sada trebalo uvoditi jednu formalnu – pod navodnicima – diktaturu. Istovremeno, naravno, može biti da on ovo vrijeme baz kontrole i javne rasprave koristi i da bi uveo određene restriktivne mjere, kao što je recimo pitanje slobodnog izvještavanja o zarazi.

Zar ne bi EU konačno trebalo da preduzme oštrije mjere, ali i da dođe opomena od strane Njemačke?

Najprije mislim da je važno da se pažljivo posmatra u kojoj mjeri će ta veoma drakonska ovlašćenja i mjere koje je gospodin Orban dobio – navodno za borbu protiv pandemije – zaista i voditi efikasnijoj borbi protiv zaraze. Na osnovu dosadašnjih vijesti koje sam dobijao iz Mađarske se vidi da ima veoma malo testiranja i da je narod veoma loše informisan. I mnogo je nejasnoća u vezi sa situacijom kakva zaista jeste… To znači, mislim, da bi prst trebalo staviti u ranu. Čak i te drakonske mjere očigledno ne doprinose zaista efikasnijoj borbi protiv korona-virusa u Mađarskoj. Mislim da to trenutno najviše zaokuplja ljude u Mađarskoj, pored njihove demokratije.

Šta bi sada trebalo preduzeti kako bi se osnažile evropske vrijednosti?

Kao prvo mislim da u interesu EU nije da se govori samo o vladavini prava u Mađarskoj, već i da se vidi koliko je tamo uspješna borba protiv korona-virusa. Kao drugo, mislim da bi trebalo da postoji jedan evropski paket, kako bi Evropska komisija mogla kritički da preispita koliko su nacionalne mjere u borbi protiv pandemije u skladu sa evropskim pravom i evropskim vrijednostima iz člana 2 Ugovora o EU. Tada bi moglo da se utvrdi da li su mjere sprovedene u Mađarskoj zaista opsežnije nego u drugim zemljama, i da li su efikasnije. Mislim da je to veoma važno. Onda bi iz ove situacije moglo da se nauči nešto.

Mađarska nije jedina zemlja u kojoj vidimo da se moć sve više koncentriše oko jedne osobe, bilo da je riječ o premijeru ili predsjedniku, i da se korona koristi kako bi se tome dao legitimet i kako bi moć još jače bila monopolizovana…

Posljednjih godina imamo trend da se model snažnih lidera – pod navodnicima – sve više doživljava kao neka vrsta utočišta stabilnosti, bezbjednosti i napretka i da je liberalna demokratija u čitavom regionu pod velikim pritiskom. I mislim da je ova kriza dobrodošla određenim krugovima da još jednom naglase takvu sliku i okrenu se drugim stilovima vladanja kakvi globalno postoje, više nego što to evropski primjer zapravo nalaže. Moramo veoma dobro da pazimo da sa pristupom kakav imamo u Njemačkoj, ali i drugim zemljama EU, ne podstičemo takve stvari! Zato je veoma važno da se vidi da je Njemački Bundestag i dalje u stanju da radi i da su ovlašćenja koja je dobila savezna vlada vremenski izričito ograničena.

Kakve preporuke kao predsjednik Društva za jugoistočnu Evropu imate za njemačke političare, u vezi sa dešavanjima na području jugoistočne Evrope?

Prije svega mislim da je veoma važno da političari u Njemačkoj sada ne brinu samo o „našoj krizi", već da otvorenih očiju prate procese i razvoje u regionu. To se odnosi na akutnu borbu protiv korone, kao i na to kakva politička dešavanja iz nje proizilaze. Važno je da li Njemačka nešto primijeti, da li se u Njemačkoj o tome diskutuje i naravno kakvim tonom. I kod akutne borbe protiv korone je važno da su njemačka vlada i Evropska unija spremne da sa infrastrukturom, ali i sa finansijskom pomoći budu prisutne u regionu. To je po mom mišljenju najvažnije što možemo da uradimo. Kada je riječ o Mađarskoj ne smije da nam se dogodi da se sa Orbanom sada ponašamo kao da EU ne vodi računa o zdravlju ljudi u Mađarskoj, već isključivo o – pod navodnicima – formalnim pitanjima. To nije tako. I ni u kom slučaju ne bi smio da se stvori takav utisak. Zato je važno govoriti o obje stvari: o kriznom menadžmentu mađarske vlade vezano za korona-krizu, ali isto tako i o ovim, veoma, veoma zabrinjavajućim ovlašćenjima koje je parlament dao gospodinu Orbanu.

Manuel Saracin, poslanik Zelenih u Bundestagu, je predsjednik Društva za jugoistočnu Evropu (SOG). To je najvažnija njemačka institucija koja savjetuje političare u vezi sa temema iz jugoistočne Evrope.

Intervju vodila Adelhajd Fajlke, urednica programa DW za Evropu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android