Patogeni virus koji se krajem prošle i početkom ove godine pojavio u kineskom Vuanu je, sudeći prema mišljenju virusologa iz Berlina, Kristijana Drostena, sličan virusu SARS, koji je 2002. godine izazvao pandemiju. "To je ista vrsta virusa, samo druga varijanta", kazao je direktor Instituta za virusologiju u berlinskom Šariteu ( Charité) za njemačku novinsku agendiju dpa.

Razlike su prvenstveno u proteinima kojima se virus vezuje za ljudske ćelije. U pandemiji SARS-a, koja je krenula iz Kine, zabilježeno je 8.000 oboljelih. Od toga je 800 ljudi umrlo.

Kineske službe su javile da je novim patogenom zaražena 41 osoba, a više pacijenata je u kritičnom stanju. Jedan već prethodno teško oboljeli 61-godišnjak je podlegao infekciji. Pri tom su se pojavili sumnjivi slučajevi na Tajlandu, u Južnoj Koreji i Singapuru. Drosten kaže da se prema ovim slučajevima treba oprezno odnositi, pa čak i kada postoji laboratorijska potvrda.

Skraćenica SARS dolazi iz engleskog jezika "Severe Acute Respiratory Syndrome" i označava simptome bolesti, a radi se o teškoj virusnoj infekciji pluća.

Koji su simptomi SARS-a?

Prvi simptomi SARS-a su visoka temperatura, preko 38 stepeni, jaki bolovi u grlu i jak kašalj. Tu su još i klasični simptomi gripa poput glavobolje, proliva, opšteg osjećaja slabosti i ukočenosti mišića. SARS se između ostalog može dijagnostikovati rentgenskim snimkom pluća.

Porijeklo SARS-a?

Virus pripada soju Korona virusa. Pretpostavlja se da je nastao mutacijom ili genetskom razmjenom sa drugim virusima. Velika je vjerovatnoća da se virus prenio sa životinja na ljude - prvobitno sa cibetke.

SARS se prvi put pojavio 2002. u kineskoj provinciji Guangdong, koja je u prošlosti često bila na naslovnicama kao mjesto na kojem se pojavljuju opasne zarazne bolesti. U ovoj provinciji živi veoma veliki broj ljudi na malom prostoru, u najčešće lošim higijenskim uslovima, koji pogodouju nastanku opasnih virusa.

Šta je poznato o patogenu SARS-a?

Virus SARS-a potiče iz grupe Korona virusa. Ovi pak pripadaju grupi RNK virusa koji mogu da razviju jako mnogo varijanti. Oni veoma brzo i veoma često kopiraju svoj nasljedni materijal (RNK, ribonukleinska kiselina). A to otežava razvoj vakcina.

Patogen se može laboratorijski dokazati. Inficirana osoba razvija antitijela, koja se mogu otkriti testom, za koji je potrebna mala koncentracija patogena. Dovoljno je manje od hiljadu virusa u jednom mililitru. Poređenja radi, kod oboljele osobe koncentracija po mililitru dostiže od deset do stotinu hiljada virusa.

Vrijeme inkubacije SARS-a?

Vrijeme inkubacije se računa od momenta infekcije do izbijanja bolesti. Iskustvo je pokazalo da inkubacija virusa SARS traje od dva do sedam dana. U rijetkim slučajevima bolest može da izbije i nakon deset dana.

Postoji li terapija za SARS?

Moguće je ublažiti tok bolesti. Kod prvog talasa zaraze virusom SARS, pacijenti su bili strogo izolovani i liječeni u posebnim odjelima bolnica, kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti. Ljekari i drugo medicinsko osoblje su mogli da prilaze pacijentima samo u zaštitnoj odjeći i sa specijalnim maskama za disanje. 

Koliko su visoke šanse da zaraženi virusom prežive?

Procjenjuje se da je smrtnost zaraženih virusom između tri i pet procenata. S druge strane konvencionalna pneumonija je smrtonosna u deset odsto svih slučajeva. Ljudi koji su se uspješno izborili sa virusom SARS, ne moraju da računaju s posljedicama.

Kako se zaštititi?

Savjetuje se izbjegavanje velikih skupova ljudi u pogođenim oblastima, kako bi se spriječilo da dođe do moguće zaraze kapljičnom infekcijom. Zaštitna maska takođe može da pomogne u izbjegavanju zaraze. No, ovakva zaštita ne može da zadrži sve viruse, već samo da umanji rizik infekcije.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android