Aplauz se čuje sa svih strana, čak i iz Kine i Rusije: Sastanak Donalda Trampa sa Kim Džong Unom zaista bi bio istorijski korak. Takav samit bio bi „pravo čudo" s radošću kaže predsjednik Južne Koreje Mun Jae In, čija je politika popuštanja napetosti isprva ismijavana, ali je njegov miks oštrih sankcija i nuđenja dijaloga zaslužan što uopšte postoji mogućnost za susret.

Susret Trampa i Kima, dva alfa mužjaka, vjerovatno bi bio pravi medijski spektakl, a oba predsjednika bi mogla da se predstave kao pobjednici. Tramp bi mogao da tvrdi da je njegov oštar kurs konačno urazumio Rocketmana iz Sjeverne Koreje. Nasuprot tome, Kim bi pred svojim izolovanim narodom susret predstavio kao trijumf, jer je konačno primorao „dementnog američkog starca" da sjedne i pregovara.

Odlučujuće će biti ono što se na takvom samitu dogovori. Ako se Sjevernoj Koreji garantuje bezbjednost države i predvodnika režima, strateg Kim bi mogao da se odrekne nuklearnih proba i čak da pristane i na nuklearno razoružavanje Korejskog poluostrva. Ali Kim bi takav korak skupo naplatio.

Pročitajte i: Ekonomska politika jednog siledžije

Zauzvrat, Amerika bi morala da se odrekne zajedničkih vježbi sa južnokorejskom vojskom, možda bi morala i da smanji broj vojnika u toj zemlji. Međutim, Tramp bi vjerovatno bio spreman na to jer bi svojim biračima i dalje mogao da se predstavi kao zaštitnik Amerike od sjevernokorejskih raketa, a povlačenje trupa bila bi ušteda za poreske obaveznike.

I dalje postoje sumnje u tvrdnje Pjongjanga da raspolaže hidrogenskom bombom i raketama koje mogu da pogode američko tlo. Ali prijetnje su ipak urodile plodom – Sjeverna Koreja se konačno uzima za ozbiljno i preko atomskih bombi dospjela je do pregovaračkog stola. Kimov režim je naučio lekcije iz Iraka i Libije i ne želi da doživi takvu sudbinu.

Zbog toga je Kim, za koga je Tramp u jednom trenutku rekao da je „prilično pametan momčić“, sve stavio na jednu kartu i maksimalno razvio raketni program. Naravno da je to izazvalo sankcije koje su teško pogodile zemlju, već dovedenu do prosjačkog štapa. Ali, reputacija režima je već toliko loša da nije mogla da bude gora, a narod već decenijama ionako živi u bijedi.

Dok se sastaju alfa mužjaci, pitanje je šta će se zapravo promijeniti za običan narod. Da li mogu da se nadaju miru i bezbjednosti, da li će se porodice ujediniti nakon što su podijeljene prije mnogo decenija, da li će dvije bratske države uspjeti da se postepeno približe ili čak ujedine u dogledno vrijeme?

Pročitajte i: Dvije Koreje ponovo pričaju

Poslije dugih godina patnje, mnogi to sigurno žele. Ali rascjep između Sjevera i Juga je mnogo veći nego što je to svojevremeno bio među Zapadnom i Istočnom Njemačkom. Sjevernokorejski režim je sistematski izolovao i zlostavljao svoj narod, gradeći čak i koncentracione logore.

Za sada, predstojeći susret predsjednika Sjeverne i Južne Koreje i najavljeno sučeljavanje Trampa i Kima su dovoljno važni koraci. A srastanje i pomirenje dvije Koreje će sigurno trajati dugo i biti uspješno jedino ako se krivci pozovu na odgovornost – mi Nijemci to odlično znamo. A dotle će i Tramp i Kim biti istorija.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android