Oduvijek su iza kulisa odmejravali mišiće, ali prošle nedelje rivalstvo između dvije najuticajnije zemlje Bliskog istoka — Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) — poprimilo je formu nasilja.

30. decembra Saudijska Arabija bombardovala je jemenski lučki grad Mukalun, gađajući pošiljku oružja namijenjenu separatistima. Pošiljka je poslana iz Emirata a adresirana je na Južni prelazni savjetu (STC), koji želi uspostaviti nezavisnu državu na jugu Jemena.

Vlasti u Abu Dabiju tvrde da je oružje bilo namijenjeno njihovim bezbjednosnim snagama u tom području, a ne STC-u. Saudijci očito nisu povjerovali u to, rekavši da su upozorili UAE da ne šalje oružje i da smatraju postupke Emirata „izuzetno opasnim“.

Pokrajina Hadramaut u Jemenu, gdje djeluje STC, ima dugu kopnenu granicu sa Saudijskom Arabijom. Da tu oblast kontroliše grupa koja nije na istoj liniji sa Saudijcima, za Rijad je neprihvatljivo, objasnio je za jemenski medij Aden Al Ghad saudijski istraživač Hešam Alganam, nerezidentni saradnik trusta mozgova Carnegie Middle East Center.

Saudijski napadi bili su prvi direktni sukob između dvije zemlje, a nakon toga UAE su najavili povlačenje preostalih emiratskih trupa iz Jemena.

No, stručnjaci kažu da osnovni problem između UAE i Saudijske Arabije nije otklonjen. Jer, radi se o fundamentalno različitom vođenju spoljne politike.

„Regionalni događaji u posljednjih nekoliko mjeseci zaista su pokazali razliku u vizijama oko regionalnog poretka“, rekao je za DW Kristijan Koates Ulrihsen, saradnik za Bliski istok na Bejker Institutu za javnu politiku pri Univerzitetu Rajs u Hjustonu.

On kaže da su se dvije zemlje našle na suprotnim stranama u brojnim sukobima.

„Saudijska Arabija nema apetita za obnovu avanturističke vojne politike, za razliku od Abu Dabija koji ima sklonost ka riziku i podršci oružanim nedržavnim grupama", kaže Ulrichsen.

Regionalni teškaš Saudijska Arabija više je fokusirana na stabilnost, regionalnu ekonomsku saradnju i sopstveni domaći razvoj, kao i na rad kroz ustanovljene institucije poput Ujedinjenih nacija, tvrdi H.A. Helijer, viši saradnik Kraljevskog instituta za odbrambene i bezbjednosne studije (RUSI) u Londonu, u popularnoj objavi na društvenim mrežama.

UAE-ova „osovina secesionista"

U međuvremenu, UAE naginje ka onome što istraživači nazivaju više makijavelističkim modelom spoljne politike „Razbij da bi izgradio“, koji se ne mora nužno poklapati s arapskim regionalnim konsenzusom.

Andreas Krig, viši predavač na Školi za bezbjednosne studije na Kraljevskom koledžu u Londonu, opisuje ono što UAE radi kao izgradnju „osovine secesionista" — Emirati podržavaju razne oružane nedržavne aktere u mjestima poput Libije, Sudana, Somalije i Jemena, kako bi stekli uticaj bez potrebe da se bave vladama, ali to sistematski negiraju.

„[UAE-ova] osovina secesionista je umrežena i agilna", objašnjava Krig. „Takođe je otpornija od saudijskog pristupa zasnovanog na vezama sa državama jer ne zavisi od jednog glavnog grada, jednog kanala ili jednog formalnog sporazuma… novac, logistika, avijacija, luke, mediji, lobiranje i nabavka uklapaju se u emiratskom prostoru", rekao je za DW.

A ispod površine dešava se još mnogo toga, dodaje Krig, uključujući „trgovce, posrednike u pomorskom i vadušnom transportu, korporativne strukture, tokove gotovine i robe".

Kroz ove slojevite mreže Emirati (UAE) su stekli uticaj i pristup važnim pomorskim rutama, lukama i energetskim čvorištima.

To stvara „alternativni regionalni poredak, u kojem Abu Dabi postavlja uslove kroz čvorišta i koridore, a ne kroz ugovore. Time se tradicionalni teškaši zaobilaze preusmjeravanjem poluga moći oko njih“, tvrdi Krig.

To je dovelo do toga da su Saudijska Arabija i UAE na suprotnim stranama u različitim sukobima.

Na primjer, Saudijska Arabija djeluje kao posrednik u Sudanu, podržavajući međunarodno priznatu vladu, dok su Emirati optuženi da podržavaju sudanske paravojne snage, Rapid Support Forces (RSF).

Nedavno, kada jeIzrael priznao Republiku Somaliland kao državu odvojenu od Somalije na sjeveru zemlje, većina arapskih država (i mnoge druge zemlje), uključujući Saudijsku Arabiju, protestovala je protiv ovog kontroverznog poteza. UAE nisu — jer imaju bliske veze sa Somalilandom i Izraelom.

UAE su normalizovale odnose s Izraelom, dok Saudijska Arabija kaže da to neće učiniti dok se ne riješi pitanje palestinske državnosti.

Ujedinjeni Arapski Emirati su takođe optuženi da podstiču separatističke frakcije u Siriji — među druzijskom manjinom — koje žele da se odvoje od nove sirijske vlade. Tu vladu podržavaju Saudijci.

Razlike između dvije zemlje sve je teže diplomatski kontrolisati, a posmatrači sugerišu da to vodi ka svojevrsnom „hladnom ratu“ između dva najuticajnija aktera na Bliskom istoku.

Šta slijedi u saudijsko-emiratskim tenzijama?

Nakon prošle sedmice, pripadnici lokalnog osoblja iz obje zemlje napadaju jedni druge na društvenim mrežama. Jedan saudijski analitičar rekao je da Emirati „razaraju zemlje i društva“, dok je drugi uporedio UAE s „pobunjeničkim mlađim bratom“. U međuvremenu, jedan emiratski komentator žalio se da je Saudijska Arabija „poput starieg brata, koji misli da je najpametniji i bolji od svih“.

Ali za sada, posmatrači ne misle da će stvari otići dalje od međusobnih uvreda.

„Mislim da su Saudijci odlučno djelovali u Jemenu da osiguraju svoje interese i da je ovo možda prvi put da je Abu Dabi osjetio značajan otpor zbog podrške nevladinim grupama“, rekao je Ulrihsen za DW.

No, nema stvarne želje za trajnim raskolom, pa je najvjerovatnije da će „Saudijci i Emirati udvostručiti svoje odvojene političke puteve“, dodao je.

Takođe, iako su UAE možda povukli svoje specijalne snage, neće se potpuno povući iz Jemena, kaže Krig: „(Nedavni događaji) natjeraće ih da pooštre procedure, smanje vidljivost i upravljaju otporom — ali osnovna logika ostaje netaknuta.“

To je obrazac, kaže Krig: „Kada naiđe na otpor, [UAE] obično prilagode omot, a ne napuste osnovnu strategiju."

Ko će „pobijediti“ u hladnom ratu?

Ujedinjeni Arapski Emirati su postigli mnogo svojim metodama, tvrdi Krig. „Ali presudni faktor je cijena po ugled i politiku."

Na primjer, grupa RSF, koju UAE podržavaju u Sudanu, optužena je za masakre i druge zločine, a UAE je kritikovan jer im daje podršku.

Stoga je Sudan veliki stres-test za UAE-ovu politiku „osovine secesionista“, zaključuje Krig.

„Cijena održavanja ekosistema zasnovanog na RSF-u raste, mogućnost poricanja se smanjuje, a otpor dolazi iz sve više pravaca, pa i iz samog Perzijskog zaliva“, kaže on. „Dakle, s vremenom će ona strana, koja uspije pretvoriti polugu moći u legitimitet i trajnu stabilnost, biti ona koja će zaista pobijediti.“

Uredila: Karla Blajker