DW: Gospodine Podoljak, ruski napad na Ukrajinu počeo je prije više od pet mjeseci. Osjeća li se umor od rata kod Vas lično, u društvu, u vojsci?

MIkhailo Podoljak: Nije ispravno govoriti o umoru. Rat je i ne smije biti umora. Osnovni cilj Rusije je uništenje ukrajinske državnosti. Ovaj veliki cilj je propao. Ali postoji i drugi cilj – osvojiti i uništiti što više područja Ukrajine.

Umor je više medijska iluzija o kojoj govore novinari. Naše društvo će svakako ići do kraja (i učiniti sve za pobjedu – op. red.) jer razumije posljedice poraza. Europska javnost sigurno će biti tu do kraja jer sve više shvaća rizike ako Rusija ostane u sadašnjoj formi – kao agresivna, ekspanzionistička i šovinistička država.

"Rusija nije Europa"

Međutim, europska javnost strahuje od hladne zime ako se obustave isporuke plina iz Rusije.

Europska javnost svjesna je svih rizika koje rat nosi. Ali ona odbacuje ruski energetski monopol. Odnosno, pokazuje razumijevanje da Rusija ne može biti partner. Kako bi se okončala ova energetska ovisnost o Rusiji moraju se prevladati određene teškoće i Europa je spremna to uraditi.

Do ovog rata je došlo jer Rusija nije kažnjena 2008. kada je izvršila invaziju na suverenu Gruziju i zauzela dio njenog teritorija. Rusija nije kažnjena ni kada je 2014. anektirala Krim i zauzela dio regija Donjeck i Lugansk. Tada se moralo biti principijelniji i odustati od koncepta da je Rusija dio Europe. Rusija nije Europa. Danas svijet to razumije zahvaljujući Ukrajini koja to skupo plaća.

Dozvolite da porazgovaramo o jednom od nedavnih događaja u Ukrajini, smjeni Irine Venediktove s mjesta glavne tužiteljice i Ivana Bakanova s ​​mjesta šefa Službe sigurnosti Ukrajine (SBU). Zašto je ova odluka donesena upravo sada?

Ne vidim problem s otpuštanjima. Za nas je tužiteljstvo važno za dokumentiranje svih zločina koje je Rusija počinila u Ukrajini. To je vrlo velik zadatak koji se mora obaviti što učinkovitije i ne smije se pretvoriti u predstavu, već treba dovesti do međunarodnih sudskih procesa. U SBU-u je došlo do promjena na vrhu i u regijama, jer se obavještajni rad mora provoditi agresivnije. Radi se o sprječavanju separatizma. U civiliziranom društvu promjena jednog ili drugog menadžera nije zavjera, to je samo pokušaj da se pronađu učinkovitiji menadžeri.

HIMARS je 'značajno promijenio' borbu

Prije nekoliko sedmica ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio je protuofenzivu na jugu zemlje. Iz kojih bi razloga to moglo biti uspješno?

Detalje mogu dati samo Glavni stožer i vrhovni zapovjednik. Ne mogu komentirati kada će i kako doći do ofenzive ili protuofenzive. Naravno da će do nje sigurno doći. Uostalom, teritorije se ne mogu jednostavno prepustiti Rusiji. 

Znači li to da protuofenziva još nije počela?

Ona traje cijelo vrijeme. Ruske snage plaćaju vrlo visoku cijenu za kilometarsko napredovanje kroz ukrajinski teritorij. To je jako dobro jer iscrpljuje rusku vojsku.

Istodobno smo dobili HIMARS (High Mobility Artillery Rocket System, američki višecijevni raketni bacači, op. ur.) koji je značajno promijenio sliku borbi u odnosu na prva dva mjeseca. Rusko topništvo pogodilo je mnoge naše položaje jer su još uvijek imali netaknut logistički lanac. Rusko topništvo ispaljivalo je i do 50.000 granata dnevno. Granatiranje se smanjilo za petinu ili šestinu od postavljanja HIMARS-a, koji može uništiti logističke centre i skladišta streljiva. Ako se poboljša sposobnost našeg topništva dugog dometa, uključujući raketne bacače, Rusija će brže napustiti naš teritorij.

Konkretan primjer takve "dobre volje" vidjeli smo na Zmijskom otoku. (Ruske oružane snage opisale su svoje povlačenje sa Zmijskog otoka u Crnom moru nakon ukrajinskih napada kao "znak dobre volje", op. ur.) Drugi primjer bi uskoro mogao biti legendarni most Antonivka u regiji Herson. Čim više ne bude prohodno, Rusija će opet pokazati "gestu dobre volje" i napustiti Herson.

Ako se odnos snaga toliko mijenja, vidite li razloga za razgovor o obnovi pregovora s Rusijom?

Ne, nema razloga. Rusija živi u drugom svijetu, u izmišljenom svijetu velike zemlje. U stvarnosti, Rusija je mala, bezvrijedna zemlja s malim intelektualnim potencijalom. Ima samo nuklearno oružje, veliki broj konvencionalnog oružja i energiju. Oni poznaju samo jezik ultimatuma. Oni ne vode pregovore, kao što je to uobičajeno u diplomaciji. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov kaže da su se ciljevi takozvane "vojne operacije" promijenili. Navodno sada polažu pravo ne samo na takozvane "Narodne republike", već i na druge teritorije Ukrajine.

"Rusija mora biti spremna na vojne poraze"

I pod kojim uvjetima su onda mogući pregovori?

Snažne taktičke pobjede ukrajinske vojske u južnom i istočnom smjeru. To su Kerson, Berdjansk, ulaz u Azovsko more, ponovno zauzimanje Mariupolja. Ne radi se samo o taktičkom povlačenju ruske vojske, već o uništavanju maksimuma snaga i tehnike, da bi se onda društvo u Rusiji zapitalo: "Za što smo platitli toliku cijenu u ljudstvu?" Zbot toga Rusija mora biti vojno poražena prije nego sjednemo za pregovarački stol.

Intervju je na ukrajinskom jeziku vodila Anna Fil 21. jula i objavljen je u detaljnijoj verziji na ukrajinskom i ruskom jeziku.

Adaptacija s ukrajinskog Markiana Ostapchuka.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu