Wacken 2010, najveći svjetski metal-festival: Pred tribinom su deseci tisuća oduševljenih fanova, jedna djevojka pušta da ju gomila nosi na rukama. Ona ima vrlo kratku majicu i još kraću suknjicu. Ispod nje ruke stotina muškaraca, polupijanih, odlično raspoloženih - po svoj prilici djelomično i slatkim teretom koji nose. Jasno je da se tu ova ili ona ruka malo i omakne - namjerno ili ne - i dotakne i intimne dijelove tijela. Na kraju djevojka biva spuštena na zemlju - ali bez gaćica. Kasnije se u jednom internetskom forumu Wacken-fanova o cijelom slučaju žustro raspravlja.

Izjave poput: "Pa kako je izgledala, to je i htjela", nailaze na osudu. "Nema nikakvog razloga da se žene tretiraju kao komad mesa, samo zato što je netko pijan i napaljen!" A jedna sudionica diskusije je napisala: "Da bi se ispod bikinija i kratkih hlačica mogao nalaziti normalan čovjek, to očito ne ulazi u mnoge pijane glave. Ali naravno da bi se moglo razmisliti i o tome, malo se prikladnije obući, kada već netko želi biti nošen na rukama."

Točne se brojke ne znaju

Scene poput ove mogu se dogoditi na svakom festivalu, bez obzira koliko je velik i kakva se muzika tamo sluša. A ni tema nije nova. Samo se o tome dugo nije pričalo, sve dok prošle godine više slučajeva na Bråvalla festivalu u Švedskoj nije prelilo čašu.

Više slučajeva seksualnih napastovanjaje prijavljeno policiji, među njima i tri slučaja silovanja. Čak je navodno i jedna 15-godišnjakinja napastovana u masi. Godinu dana ranije prijavljeno je čak pet silovanja. Za organizatore je to bilo previše i oni su otkazali daljnja izdanja ovog najvećeg švedskog muzičkog festivala.

Da li se radilo doista "samo" o tri slučaja silovanja, nije sasvim sigurno. Mnoge žene se srame prijaviti takve zločine. A druge žrtve uzvraćaju udarac: 2017. je u Wackenu jedna žena tako pretukla jednog pijanog napasnika, da je on završio u sanitetskom šatoru.

"To nije metal"

No takvi zločini u cjelini ipak ne nagrđuju opću sliku muzičkih festivala kao mjesta slobode, zajedničkog provoda i bijega iz svakodnevice. Na festivalima bi svi trebali biti jednaki i imati mogućnost naprosto se otkačiti, kako se to kaže. Puno alkohola, malo sna, stalno slavlje, pivo već za doručak, opustiti se, raditi ludosti. No to naravno ne znači da se ta lijepa sloboda smije zloporabiti i da se drugim ljudima smije nauditi. U Wackenu za to postoji slogan: "To nije metal!"

U okviru #MeToo-rasprave je porasla senzibilnost. Tako je na početku festivalske sezone ove godine od strane nekih medija postavljeno pitanje, da li je došlo do povećanja broja seksualnih uznemiravanja na muzičkim festivalima. Točnih podataka međutim nema. FKP Scorpio je organizator, koji između ostalih priređuje i Hurricane-Festival koji svake godine okupi oko 80.000 posjetitelja.

Glavni direktor firme Stephan Thanscheidt smatra da problem nisu festivali već pojedinačni počinitelji koji svjesno prelaze granice dozvoljenog. Oni bi, smatra Thanscheid, to činili i u drugom kontekstu. "Seksualizirano nasilje nije problem festivala, već čitavog društva", izjavio je on u razgovoru za list Festivalski vodič.

Je li to prejednostavno objašnjenje? I da, i ne. Točnih podataka nema. Broje se samo oni slučajevi koji se prijave. Tako je sve više procjena i anketa. Britanski institut za istraživanje javnog mnijenja YouGov je proveo anketu s više od 1000 ženskih i muških posjetilaca festivala o njihovim iskustvima u posljednjih pet godina.

Petina svih ispitanika oba spola je navela kako je barem jednom bila izložena seksualnom uznemiravanju. Posebno su na meti bile žene mlađe od 40 godina. A engleski Glastonbury festival već dvije godine pred pozornicama nudi tzv. žensku zonu, i one su rado korištene.

"Gdje je put za Panamu?"

U Njemačkoj se u posljednje vrijeme širi jedan jednostavan ali vrlo efikasan trik. Osobe koje to žele mogu se na festivalima ili u klubovima javiti redarima i ljudima iz osiguranja s nekom vrstom lozinke. To je za mnoge jednostavnije nego službeno prijavljivati neki prekršaj i time dolaziti u opasnost, da ih se ne shvati ozbiljno. "Za prevenciju je važno da se pogođenim osobama omogući da se što je moguće jednostavnije mogu obratiti nadležnoj osobi", smatra Stephan Thanscheidt.

On je tako sa svojom firmom prošle godine pokrenuo projekt "Panama". "Kada netko našim redarima postavi pitanje 'Gdje je put za Panamu', njega se odmah i bez velikih rasprava izvlači iz trenutne situacije i sklanja na sigurno mjesto. Onda mi na miru, zajedno s tim posjetiocem, odlučimo kako možemo pomoći i kako dalje postupati."

To funkcionira, mada ljudi tu vrstu pomoći traže iz najrazličitijih razloga - kako žene, tako i muškarci. "Nekima je naprosto previše gužve i oni trebaju predah u nekoj 'sigurnoj zoni'", kaže Jasper Barendregt iz firme FSK Scorpio. Ovo rješenje, koje potječe također iz Velike Britanije, sve se više širi i na druge zemlje.

Osim toga kampanje poput "Paname" doprinose tome da sve više posjetilaca festivala zamjećuje ono što se oko njih zbiva. I time oni više paze jedan na drugoga.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android