On kaže da se radi o „snažnom signalu": prvi crkveni čovjek neeuropskih korijena kao katolički biskup u Njemačkoj. Ove nedjelje (15. ožujka) karmelićanin Joshy Pottackal, rođen u Indiji, u katedrali u Mainzu bit će zaređen za biskupa i počinje djelovati kao pomoćni biskup u toj biskupiji.

Od svog imenovanja često čuje od ljudi migrantskog podrijetla jedno veliko „napokon!“. Napokon se „prepoznaje da smo i mi dio Katoličke crkve u Njemačkoj“, kaže 48-godišnjak u razgovoru za DW. To mu je „velika motivacija“. U Njemačkoj ima toliko kršćana s migrantskom pričom, kaže nam.

Za biskupiju Mainz na jugozapadu Njemačke ovo je dugo očekivano ređenje pomoćnog biskupa, koji tako rasterećuje tamošnjeg biskupa. Do 1. ožujka Pottackal je radio kao personalni referent u biskupiji. U budućnosti će također posjećivati župe, mladima dijeliti sakrament Krizme i predstavljati Crkvu.

To je povijesni korak za Katoličku crkvu u Njemačkoj, gotovo senzacija. Tko god je do sada postajao katolički biskup u Njemačkoj, obično je dolazio iz tipične njemačke obitelji srednje klase. Pottackal je prvi biskup rođen izvan Europe.

Milijuni katolika s migrantskom pričom

Među katoličkim vjernicima u Njemačkoj slika je već odavno drugačija. Prema podacima Njemačke biskupske konferencije, u Njemačkoj živi oko 3,4 milijuna katolika s barem jednim stranim državljanstvom, ukupno u zemlji ima nešto manje od 20 milijuna katolika.

Mnoge biskupije navode procjene broja vjernika čiji materinski jezik nije njemački. Tako nadbiskupija Köln govori o jednoj petini svih vjernika, biskupije Fulda i Mainz o 25 posto, dok Limburg kaže da ih je gotovo 35 posto.

Zbog naglog pada broja mladih muškaraca koji u Njemačkoj žele postati katolički svećenici, raste i broj svećenika i redovnika koje njemačke biskupije pozivaju ili koji dolaze iz inozemstva. Nekoliko stotina ih je iz Indije, a otprilike toliko i iz afričkih zemalja. Tek prije nekoliko tjedana indijske su redovnice u biskupiji Münster osnovale i novi samostan.

Pottackal kaže da su indijsku karmelićansku provinciju nekoć osnovali njemački karmelićani. Danas on, kao i drugi indijski karmelićani, djeluje u Njemačkoj. Govori o „zemlji misije".

Pater Joshy u zemlji doseljenika

Pottackal živi u Njemačkoj više od 20 godina. Za mnoge u biskupiji jednostavno je pater Joshy. Odavno ima njemačku putovnicu i dobro poznaje društveno raspoloženje u zemlji. „U sadašnjoj situaciji, u kojoj je društvo polarizirano i u kojoj je sve više protivljenja prema ljudima migrantskog podrijetla, ovo je snažan znak“, kaže o svom imenovanju. Crkva time, dodaje on, pokazuje da joj je raznolikost važna. To pokazuje i da je Njemačka zemlja useljeništva, smatra on.

Biskup iz Mainza Peter Kohlgraf, koji je Pottackala predložio za službu pomoćnog biskupa, rekao je prilikom njegova predstavljanja u studenom 2025. da je to „snažan i važan znak za naše vrijeme“. Katolička crkva je svjetska crkva: „U ovoj Crkvi nema stranaca." U to se uklapa i praksa pape Lea (Lava) XIV., koji je i sam redovnik iz SAD-a s dugogodišnjim iskustvom pastorala u Peruu, te koji je od svog izbora u svibnju 2025. imenovao već nekoliko biskupa migrantskog podrijetla.

Što župe mogu naučiti od biskupa s migrantskim iskustvom?

Na to Pottackal, koji se rado smije i odiše srdačnošću, odgovara odmah: „Fleksibilnost.“ Kao primjer navodi tipične pripreme za župnu feštu u Njemačkoj: „Planira se šest mjeseci, sve se protokolira i radi točno.“ U Indiji, kaže, ne poznaju tako dugoročno planiranje — sve je opuštenije, „s ležernošću i pouzdanjem u Boga“.

Prisjeća se župnih svečanosti u zajednicama na Neckaru, gdje je godinama bio na svećeničkoj službi. „Na jednom štandu bila je poljska kuhinja, na drugom indijska." Internacionalnost Crkve danas se manifestira i u ruralnim područjima, napominje on. I ondje, kaže, integracija u crkvenom okruženju više nije problem. U crkvenom miljeu u Njemačkoj nikada nije doživio isključenost. U svakodnevnim susretima, u trgovinama, ponekad se ipak osjećao nesigurno.

Pottackal spominje i iskustva iz misijskih područja u Indiji. Tamo su ljudi već sretni ako imaju bilo kakav šator u kojem mogu slaviti misu, kaže: „Nitko ne pita: koliko stepenica treba imati prezbiterij? Je li oltar od drva ili kamena?“ Ta su pitanja tipično njemačka, kaže pater Joshy. Za nekoga tko ne zna što će sutra navečer jesti, takve su teme nevažne. Vjera nije stvar vanjštine, nego znači „živjeti zajedno kao zajednica i slaviti Boga“. Njegov biskupski štap je drveni, a drvo je ugrađeno i u njegov križ koji nosi na grudima, te biskupski prsten.

Novi biskup ostaje u samostanu

Na vratima njegova ureda, još pod zaštitnom folijom, visi biskupsko ruho, crno s ljubičastim detaljima. Ljubičasta je službena boja katoličkih biskupa. „Ne moram to ruho uvijek nositi“, kaže 48-godišnjak, „samo u svečanim prilikama“. Zvuči pomalo kao da time tješi i samog sebe.

I kao pomoćni biskup, Pottackal će ostati karmelićanin i nastaviti živjeti u karmelskom samostanu u središtu Mainza. U redu je, kaže, ukorijenjen od svoje 15. godine. Samostan mu je „obitelj“. Trenutno tamo živi i moli osam subraće, priča on za DW. „Ne mogu si ni zamisliti da živim potpuno sam u biskupskoj rezidenciji.“ Vrlo je zahvalan što su biskup i biskupija odmah razumjeli njegovu želju da ostane živjeti u samostanu. „Tamo se osjećam kao kod kuće.“