Kada je Sergej Surovikin u oktobru 2022. imenovan vrhovnim zapovjednikom ruskih jedinica u Ukrajini, njegova reputacija je bila u prvom planu. Ovog 57-godišnjaka na društvenim mrežama često su nazivali "general Armagedon". U ratu u Siriji vodio je ruske oružane snage 2017. i ponovno 2019. godine.

Imenovanje Surovikina za vrhovnog zapovjednika ruske invazione vojske u Ukrajini toplo su pozdravili svi oni u Rusiji koji su željeli oštrije akcije nakon neuspjeha u istočnoj Ukrajini - prije svih čečenski vladar Ramzan Kadirov.

Od ruske invazije na Ukrajinu u februaru, Surovikin je već zapovijedao južnim krilom ruskih trupa. Njegovo imenovanje za zapovjednika kompletne invazione vojske uklopilo se u strategiju eskalacije ruskog predsjednika Vladimira Putina, rekla je tada za Deutsche Welle Margarete Klein, stručnjakinja za rusku sigurnosnu i vojnu politiku u Fondaciji nauka i politika. Prema njenim riječima namjera je bila psihološki utjecati na Ukrajinu: trebala je biti demoralizirana i uplašena. 

Bezobzirna misija

Pod Surovikinovim vodstvom, ruski agresori postali su sve beskrupulozniji u napadima na civilne ciljeve u Ukrajini. Međutim, i dalje su izostajali vojni uspjesi. U jesen 2022. on je organizirao povlačenje ruskih napadača iz južnog ukrajinskog grada Hersona. Na taj je način Surovikin izbjegao još veći vojni poraz.

Najkasnije do zime 2022./2023., ruskim je generalima postajalo sve jasnije: vojnog uspjeha u Ukrajini neće biti. Naprotiv: ukrajinski branitelji uspjeli su - i uspijevaju do danas izvesti protunapade na brojnim linijama fronta. Frustracija zbog toga rasla je na ruskoj strani i pod vrhovnim zapovjednikom Surovikinom. O brzoj pobjedi nad Ukrajinom, kakvu je predsjednik Putin očekivao, nije se moglo razmišljati. Razočarenje je najjasnije izrazio šef "Wagnerovih plaćenika" Jevgenij Prigožin – što ga je učinilo popularanim među mnogim Rusima i ruskim oficirima. On je za izostanak vojnih uspjeha okrivio ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i načelnika stožera Valerija Gerasimova. Kada ni to nije pomoglo, Prigožin se u junu sa svojom plaćeničkom trupom odvažio na ustanak, krenuo prema Moskvi, ali je na kraju odustao. Zauzvrat mu je navodno dopušteno da se sa svojim plaćenicima nesmetano smjesti u Bjelorusiji.

Polovično distanciranje

Prema navodima ruskih vojnih blogera, Sergej Surovikin navodno je znao za Prigožinove planove. U početku je Surovikin šutio o ustanku šefa plaćenika, poput mnogih ruskih generala. Potom  je Surovikin javno osudio ustanak. Ipak distanciranje je očito došlo prekasno i nije bilo ubjedljivo. Mnogi promatrači u Moskvi sigurni su: Surovikinova blizina s Prigožinom bila je njegova propast.

Nakon okončanja Prigožinovog ustanka, Surovikin je uhapšen i saslušavan. Dugo ga nije bilo u javnosti. Čak ni njegova obitelj, kako se saznaje, nije imala kontakt s njim. Prema medijskim izvještajima, on je sada navodno smijenjen s dužnosti, ali ostaje na raspolaganju Ministarstvu odbrane. 

Nečastan kraj Surovikinove karijere se uklapa u način njegovog uspona. Podrijetlom iz Novosibirska, Sergej Surovikin je pohađao višu vojnu školu u Omsku 1987. i borio se u afganistanskom ratu. Godine 1991. bio je uključen u neuspjeli puč u avgustu protiv predsjednika Mihaila Gorbačova. Kao zapovjednik, tada je izdao naredbu svojim vojnicima da tenkovima pregaze tri prosvjednika koji su podigli ulične barikade. To ga je odvelo iza rešetaka na šest mjeseci. Odgovornost za to on je odbacio. Državnom dovjetništvu je rekao da je samo izvršavao naređenja.

Optužbe za ratne zločine

Organizacije za ljudska prava optužuju Surovika da je odgovoran za brojne ratne zločine u Siriji i teroriziranje civilnog stanovništva. Prema navodima Human Rights Watch-a, on je naredio bombardiranje bolnice u pokrajini Idlib, unatoč činjenici da se znalo da tamo borave mnoga djeca. Navodno je u najmanju ruku odobrio, ako ne i naredio, napade kemijskim plinom na civile u Siriji. Također slovi za odgovornog za bombardiranje grada Alepa, koji su ruske zračne snage pretvorile u ruševine 2016. godine. Putin mu je 2017. za vojnu službu u Siriji dodijelio medalju "Heroj Rusije".

Gdje god je ruska vojska prolijevala krv civila tokom proteklih nekoliko desetljeća, Surovikin je gotovo uvijek bio uključen. Između ostalog, bio je angažiran u Drugom čečenskom ratu 2004. i 2005., a u oktobru 2017. postao je vrhovni zapovjednik ruskih zračnih snaga.

Je li se lično obogatio kao oficir? „Nemamo dokaza za to", kaže ekspertkinja Margarete Klein. Poznato je, međutim, kaže ona, da je korupcija u ruskoj vojsci endemska.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu