Industrijska zona El Tarajal u Seuti (Ceuti) u 8 sati ujutro: Umjesto prvih radnika u skladištima i vozača kamiona, ovdje se uglavnom mogu vidjeti prljave deke i improvizirani šatori. U većini tih privremenih skloništa spavaju djeca i maloljetnici. Procjenjuje se da se u gradu još uvijek nalazi između 3.000 i 5.000 maloljetnih migranata. Mnogi od njih više od dvije sedmice žive na ulici jer ne mogu pronaći smještaj u prepunim prihvatnim centrima ove španske eksklave.

Nema pomoći za bolesnu djecu

Amina (ime promijenjeno u redakciji) ima 14 godina. Mlada Marokanka i njen brat bili su među oko 80.000 migranata koji su krajem jula ilegalno prešli  granicu Španije. Većina je u međuvremenu napustila grad. Ipak, prema podacima lokalne vlade, oko 9.000 ih je ostalo – među njima mnogo djece i mladih poput Amine.

„Najgore je što nemamo čak ni toalete“, priča djevojčica. „Moramo ići u grmlje, ali ne usuđujem se sama.“

Odmah pored Amine, Malika je raširila nekoliko deka za sebe i svoje četvero djece. Marokanka priča da kao čistačica u Maroku zarađuje oko sedam eura dnevno. „To jednostavno nije dovoljno da se mogu brinuti o svima. Uskoro počinje škola, a nemam novca za knjige, čak ni za pristojnu odjeću za djecu.“

Zbog toga je majka u posljednjem trenutku odlučila učestvovati u masovnom prelasku španske granice, nakon što je o tome pročitala na društvenim mrežama. Ali sada ni Malika ne zna šta da radi.

„Jedno dijete se razboljelo. Imalo je visoku temperaturu, ali nigdje nisam dobila pomoć.“ Na kraju je majka pokušala pomoći djetetu oblozima od vode i sirćeta.

Sve više silovanja maloljetnica

Malika kaže da se trenutno posebno brine za svoju dvanaestogodišnju i četrnaestogodišnju kćerku. U posljednjoj sedmici broj seksualnih napada u Seuti naglo je porastao. Policija trenutno istražuje najmanje 15 slučajeva zbog sumnji na silovanje. Lokalne vlasti pretpostavljaju da je stvarni broj slučajeva mnogo veći.

Ljekarka hitne pomoći Susana Ascaso posljednjih je dana liječila nekoliko žrtava silovanja.

„Jučer je ponovo u hitnu pomoć došla dvanaestogodišnja djevojčica. Ispričala je da su je drugi migranti uznemiravali i neprimjereno dodirivali. Došla je potpuno preplašena i uplakana. S njom je bila žena, koja ju je pronašla na ulici. Ta žena je spasila djevojčicu.“

Ljekarka kaže da joj je teško gledati uslove u kojima ljudi žive. „Posebno su ugrožene djevojke mlađe od 18 godina. Osim toga, ovdje trenutno postoji velika brojčana neravnoteža između ženskih i muških migranata, što naravno ne pomaže.“

Nema jedinstvenog stava u španskoj politici

U ekskluzivnim intervjuima za DW nekoliko visokopozicioniranih članova regionalne vlade Seute upozorava na ozbiljnost situacije.

Regionalna ministrica Seute za zdravstvo i socijalna pitanja Nabila Benzina govori o „najgorem trenutku u istoriji Seute" i zahtijeva veću podršku centralne vlade u Madridu.

„Potrebno nam je više policijskih snaga – prije svega zbog zaštite mladih žena, ali i radi opće sigurnosti stanovništva.“

Njen nadređeni, predsjednik regionalne vlade Seute Juan Jesús Vivas, u razgovoru za DW govori o „situaciji visokog rizika", u kojoj je javne službe sve teže održavati.

„Što se tiče maloljetnika, trenutno smo 5.000 posto iznad naših kapaciteta. To znači da se više niko ne može adekvatno brinuti o njima.“

Španska centralna vlada u Madridu u međuvremenu je najavila da će, u skladu sa zakonom, maloljetnike rasporediti širom Španije. Međutim, do danas ne postoji konkretan vremenski plan, a predstavnici vlade već upozoravaju da će mehanizam raspodjele potrajati.

Nekoliko španskih regija u kojima krajnje desničarska stranka VOX učestvuje u vlasti već odbija primiti migrante.

Povratak kao opcija?

Predsjednik vlade Seute u razgovoru za DW zalaže se za drugu mogućnost: „Maloljetnici moraju biti ponovo spojeni sa svojim porodicama. U suprotnom, marokanske socijalne službe trebale bi preuzeti starateljstvo nad njima.“

U trenutnoj krizi to vidi kao jedino rješenje i od Madrida zahtijeva pokretanje „odgovarajućih pravnih procedura“.

Međutim, mnogi maloljetnici kažu da se, uprkos teškim uslovima u Seuti, ne žele vratiti. Posebno migranti iz drugih afričkih zemalja već počinju graditi improvizirana skloništa na plaži Trampolín.

Sedamnaestogodišnji Ibrahim iz Sudana kaže da neće odustati dok „svojim roditeljima kod kuće ne bude mogao omogućiti bolji život“.

Ni četrnaestogodišnja Amina ne želi razmišljati o povratku u Maroko.

„Škole kod nas su veoma loše. Želim drugačiju budućnost za sebe. Jednog dana želim postati arhitektica.“