Na imanju porodice Hensgens u Zelfkantu, mjestu na samoj njemačko-holandskoj granici, još uvijek je tiho i mirno. Vjetar pokušava da oduva crne folije razvučene i pričvršćene preko dugačkih humki zemlje u kojima su posađene špargle; a odmah pored su polja jagoda, takođe prekrivena zbog zaštite od mraza. Folija se presijava i kada se gleda iz daljine, djeluje kao da su polja u stvari nepregledno prostranstvo vode.

Nekoliko radnika ispred hale radi nešto oko žardinjera sa zemljom. „Ovdje trenutno imamo samo 15 ljudi", kaže Kris Hensgens, „ali u špicu sezone bude i po 150 radnika". Kris drži farmu zajedno sa bratom Arneom i njihovim ocem. U zavisnosti od vremenskih uslova, berba špargli počinje krajem marta ili početkom aprila. Slijede jagode, pa borovnice, luk, krompir, šećerna repa, pšenica i kukuruz.

- pročitajte još: Stiže pomoć njemačkim poljoprivrednicima iz Rumunije

Za poljoprivrednike je ovo već druga sezona u pandemiji. I iako su se ovoga puta pripremili, ipak su, kaže Kris, „malo napeti" zbog predstojeće sezone. „Ove godine možda malo više znamo šta možemo da očekujemo", oprezan je 32-godišnji farmer. „Prošle godine u martu nismo znali ništa. Zelfkant je u okrugu Hajnsberg, a to je bilo prvo žarište korone u Njemačkoj. Nakon što je izbila epidemija, troje od deset radnika koji su u to vrijeme već bili na farmi odmah su sjeli u automobil i odvezli se nazad u Rumuniju."

Nakon što je poslije toga uveden lokdaun, sezonski radnici više nisu mogli da dođu u Njemačku, pa je zatim farmerima bilo dozvoljeno da dovedu radnike, ali o svom trošku. Porodicu Hensgens karte za radnike koštale su 10.000 evra. „Neke su i propale, jer neki radnici iz Rumunije nisu znali gdje je aerodrom, ni kako da do njega dođu. Obično ih minibusevi pokupe iz njihovih kuća i dovezu ih ovdje", kaže Kris Hensgens.

Studenti na ekskurziji

Farma špargli porodice Hensgens je druga po veličini u regionu. Bez sezonskih radnika, tih 250 hektara ne bi moglo da se obrađuje. Većina radnika dolazi iz Rumunije, a od jula do septembra tu su i ukrajinski studenti. Oni imaju između 18 i 25 godina i angažovani su u Ukrajini uz obećanje da će, poslije radnog vremena, moći malo i da se provedu u Njemačkoj.

- pročitajte još: Njemačka: Sezonski radnici i katastrofalni uvjeti rada

„Prije pandemije, studenti su vikendom odlazili u Ahen, Keln ili Amsterdam", kaže Kris Hensgens. „Ne možemo da ih zaključavamo, ali oni bi sada trebalo da ostanu ovdje i, ako je moguće, da se drže podalje jedni od drugih."

To je najčešće nemoguće. „To ponekad izgleda kao da su na ekskurziji. Popiju piće poslije posla, a nakon dva piva teško je pridržavati se pravila uvedenih zbog korone".

Pun pansion

Pridržavanje strogih higijenskih pravila je logistički izazov za sve na farmi. U svakoj od dugačkih stambenih zgrada nalaze se četvorokrevetne sobe, zajednička kuhinja, dnevni boravak i sanitarni čvorovi. Ali u njih sada može da se smjesti samo dio radnika, najviše dvoje po sobi. Za ostale su iznajmljeni kontejneri sa dodatnim sanitarnim prostorijama. To košta 30.000 evra. Još 9.000 evra mora da se plati osoblje za čišćenje koje redovno dezinfikuje toalete, hodnike i kuhinje.

Pošto radnici više ne bi trebalo sami da odlaze u kupovinu, a i samo do sedam ljudi može istovremeno da bude u kuhinji, Hensgenovi su „centralizovali" ručak. „Kuvar, koji inače radi u našem restoranu, sada kuva za cijeli tim", kaže Arne Hensgens. A radnici moraju da jedu u sobi.

Dolazak samo uz negativan test

I ove godine radnici bi trebalo da budu podijeljeni u grupe koje rade i žive zajedno, i međusobno se ne miješaju. Grupe odlaze i vraćaju se sa polja po određenom rasporedu, a na putevima i u hodnicima kojima se kreću postavljene su prepreke. „Pomaže ako se što manje ljudi sreće po tim stazama", kaže 25-godišnji Arne, inače inženjer poljoprivrede. Takođe, radnici prilikom ulaska u Njemačku moraju da imaju negativan test, a nekoliko dana kasnije ponovo se testiraju na farmi.

Braća Hensgens svjesni su da će ove godine morati redovno da testiraju radnike, moguće i o sopstvenom trošku. Kada se prošle godine na plantažama jagoda u Bavarskoj pojavila korona, i u Zelfkantu su testirali sve radnike. To je koštalo 7.000 evra. „Jedan od naših radnika bio je pozitivan", kaže Kris Hensgens. Srećom, on je živio sam u jednom kontejneru i tamo je ostao u karantinu 14 dana. „To smo platili mi, a troškove nadoknađuje država. Ali, taj novac do danas nismo dobili", kaže Kris.

Osiguranje za sezonske radnike

Šta bi se dogodilo ako bi se sezonski radnik ozbiljno razbolio? „Onda bi bio prebačen u bolnicu, jer smo za sve naše ljude sklopili privatno zdravstveno osiguranje", kaže Arne Hensgens. Ali to je izuzetak, poljoprivredni sezonski radnici, koji u Njemačkoj ne rade duže od 70 dana godišnje, izuzeti su od obaveznog socijalnog osiguranja. U tom periodu ni radnik ni poslodavac ne moraju da plaćaju inače obavezne doprinose za zdravstveno, penziono i osiguranje u slučaju nezaposlenosti.

U 2020. godini taj period je produžen na čak 115 dana, tako da su sezonci rjeđe morali da se mijenjaju. Farmeri bi željeli da to tako bude i ove godine, ali njemačko Ministarstvo rada to blokira. „Pri svakom produženju rokova, čak i privremenom, moraju se plaćati socijalna osiguranja", potvrdilo je Ministarstvo na upit DW.

Uslovi rada

Odluku Ministarstva podržava sindikat građevinarstva, poljoprivrede i zaštite životne sredine. Oni zahtijevaju da sezonski radnici u poljoprivredi budu zaposleni od prvog dana, i da moraju da uplaćuju doprinose za socijalno osiguranje. Veliki broj od oko 350.000 sezonskih radnika u poljoprivredi širom Njemačke angažovan je pod lošim uslovima. Sindikat naglašava da su naročito istočnoevropski radnici suočeni sa „nepodnošljivim uslovima", često moraju da rade po 13 sati dnevno i imaju „lošu platu".

Na farmi špargli Hensgensovih radni dan traje od osam do devet sati, a plaćeni su po zakonom propisanom minimalcu od 9,50 evra na sat, plus bonus koji zavisi od količine špargli odnosno jagoda koje uberu. Radnik od toga plaća 200 evra za povratnu kartu kući, a za smještaj još devet evra dnevno. „U zavisnosti od učinka, naši ljudi mogu mjesečno da zarade do 2.500 evra", kaže Arne Hensgens. „Obično se kaže da svako može da bere jagode. Ali to nije istina. Kod nas dolaze ljudi koji to umiju da rade i mi mnogo činimo kako bismo ih ovdje doveli, a i kako bismo ih zadržali."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.